Lepur je kazao kako je 1. srpnja, kada je došao na mjesto predsjednika Uprave Prešaonice, zatekao tvrtku u teškoćama, s dugom od oko 160 milijuna kuna, niskom proizvodnjom i viškom radnika. U dogovoru s većinskim dioničarima, krenuo je u program smanjenja zaposlenih, te je tehnološkim viškom proglašeno i otpušteno četrdesetak ljudi.
– Od vlasnika Marka Pejčinoskog tražili smo pozajmice za plaće i nabavu sirovina iz mjeseca u mjesec. Nakon toga je obitelj Pejčinoski shvatila da daljnje ulaganje nema smisla jer tvrtka ne može dignuti proizvodnju – veli Lepur.
Rezultiralo je to gašenjem proizvodnje u Prešaonici, čiji su radnici prije nekoliko dana dobili plaću za rujan, i to tek nakon prosvjeda u kojima su blokirali portu tvornice i lancima vezali automobile članova Uprave.
– Ljudi iz Italije bili su zgroženi tim slikama koje su obišle Europu. Zbog atmosfere straha i činjenice da nisam mogao obećati isplatu plaće za listopad, koju su sindikati i radnici ultimativno tražili do Božića, podnio sam ostavku. Ipak, obećao sam sindikatima da ću pomoći oko isplate te plaće. A potom, od 1. prosinca mislim da je jedno od rješenja pokretanje stečaja s preustrojem – ističe Lepur.
Drugi način za spas Prešaonice, u kojoj trenutačno radi oko 130 ljudi, Lepur vidi u daljnjem smanjivanju broja zaposlenih.
– Na presi u Italiji, u sličnoj tvornici kao što je naša, radi dvoje ljudi. U Prešaonici je donedavno na istom stroju radilo osam, a danas radi šest radnika. Kod Talijana, za proizvodnju kakvu mi imamo, radi 40 ljudi, a kod nas 100. Znači da još uvijek postoji višak od 60 radnika. Konkretno u Italiji, tvornice koje neće racionalizirati i rezati troškove za kratko vrijeme će se zatvoriti. Konkurencija je prevelika i oni objašnjavaju kako je i jedan radnik viška tvrtki teret. Proizvodnja mora biti konkurentna, inače ćemo propasti. Je li bolje spasiti 40 radnih mjesta ili potpuno ugasiti tvornicu? – pita se Lepur, najavljujući nove otkaze kao mogući spas Prešaonice.
Teško objašnjivi podaci
Njegovu ideju o daljnjim otpuštanjima, oštro su dočekali u sindikatu.– Ako ista uprava bude vodila TLM, i tih 40 radnika koji bi ostali vrlo brzo bi postali višak. Svi pokazatelji demantiraju gospodina Lepura. U zadnje četiri godine konstantno se smanjivao broj radnika u TLM-u, a gubitak tvrtke je iz godine u godinu bio sve veći. Sva nastojanja Uprave da prikaže kako je višak radnika razlog za gubitke TLM-a nisu se pokazala točnima. To je apsurd kakav moderna ekonomija ne poznaje – rekao nam je Zdravko Burazer, predsjednik Hrvatskog sindikata metalaca.
Burazer navodi još jedan podatak iz TLM-ove Prešaonice koji je teško objašnjiv:
– Lani je gubitak Prešaonice iznosio oko 53 milijuna kuna, a trošak plaća svih zaposlenih je bio oko 15,7 milijuna kuna. Dakle, da su radnici uredno odradili svoj posao i da ni jedan od njih nije dobio plaću, ukupni gubitak Prešaonice bio bi dvostruko veći od troška za plaće. Ako to Lepur uspije objasniti, riješio je puno TLM-ovih problema. Inače, apsurdno je i Lepurovo pozivanje na činjenicu da u inozemstvu isti posao radi puno manje radnika nego kod nas. Pri tome je Lepur zaboravio na “sitnicu” da radnik u Austriji ili Italiji ima trostruko veću plaću nego u Hrvatskoj – govori Burazer.
Dobro, ima li onda spasa za TLM?
– Ako se vlasnik bude ponašao kao u Valjaonici gdje svojoj drugoj tvrtki prodaje aluminij 250 eura jeftinije za tonu nego bilo kojem drugom kupcu, onda nema te banke, uprave ili Vlade koja može spasiti TLM. Pa, ta cijena tone aluminija ne može pokriti ni cijenu nabave – zaključio je sindikalist Burazer.
KREŠIMIR GULIN
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....