EUROPA KOD NAS Nijemac Roman u Šibeniku - volontira

U vrijeme kada plaće kasne, a posao se gubi u tren oka, zaista rijetkima pada na um volontirati. Doduše, i u doba kada je situacija na tržištu rada bila bolja, volontiranje nije bilo baš u modi, pogotovo kod “domaćih” ljudi.

No, onih koji će pomoći i za to neće tražiti nikakvu naknadu ipak ima. Jedan od njih je glavni akter naše priče, devetnaestogodišnji Roman Weiler iz Bad Kreuznacha pokraj Mainza koji u Šibeniku volontira od ljeta prošle godine.

Njegovo “radno mjesto” je u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku gdje pomaže u kuhinji i u radu s djecom. Roman je u Hrvatsku došao preko katoličke volonterske organizacije “Sofia” koja mlade volontere šalje diljem svijeta, od Kolumbije, Bolivije i Nigerije do Hrvatske. Nije bitno koje su vjere, volontirati preko “Sofije” mogu svi, a volonterski rad uvijek je društveni rad s ciljem da se pomogne ljudima.

 - Mislim da je volonterstvo danas u Europi svojevrstan novi pokret ili nova moda. U Njemačkoj se mnogi odlučuju volontirati u stranim zemljama na nekoliko mjeseci ili cijelu godinu. Iz mog bivšeg razreda, tako, čak šestero planira otputovati u Australiju, a neki su već bili u Francuskoj i u SAD-u – govori nam Roman, koji je u svom rodnom gradu maturirao u gimnaziji. Na pitanje kakvu korist ima od volontiranja u doba kada svi svoj rad naplaćuju, Roman odgovara:

- Za mene je korist biti u stranoj zemlji, bolje upoznati kulturu, običaje, jezik i ljude te zemlje te se povezati s njima. U Šibeniku volim biti upravo zbog ljudi. Svugdje gdje dođem ljudi su ljubazni i prijateljski raspoloženi, zato se u Šibeniku osjećam dobrodošlo. Kada sam tek došao i prvi put zvao moje prijatelje doma, rekao sam im da se ovdje svi smiješe i da mi zato izgleda da su svi sretni – kazuje Roman, koji u Šibeniku živi u stanu koji mu je osigurala organizacija “Sofia”.

U Šibeniku je stekao i nove prijatelje s kojima provodi slobodno vrijeme, odlazi na koncerte i u kino. Kaže da mu to uopće nije bilo teško jer su svi pristupačni i otvorenih pogleda na život. Kad smo ga upitali koje je hrvatske riječi naučio, kao iz topa nam je kazao:

- Ja znam puno riječi, ali ne znam kako ja govorit hrvatski. Ja govorim hrvatski bez gramatike.

Odlično mu je i u školi, priča da mu je veliko zadovoljstvo raditi s učiteljima i djecom. Kada se u rujnu vrati doma, čeka ga učenje i pripreme za prijemni ispit. Planira studirati biologiju ili medicinu. A vratit će se i svom hobiju – biciklizmu. Kaže da će mu biti teško otići iz Šibenika, no u ljeto dogodine planira opet doći u Hrvatsku i posjetiti Zagreb i Dubrovnik.