Koga je molit, nije ga srdit... Ante Gašperov Čače podigao kapelicu svetom Anti

Šibenski gradski vijećnik, poduzetnik i narodni poslanik, kako za sebe voli kazati Ante Gašperov Čače ostvario je još jednu želju koju si je davno nosio na srcu. U čast tradicije svojih predaka i štovanja nebeskog zaštitnika, podigao je nedavno nadomak raskršća na južnom ulazu u Šibenik kamenu, bijelu kapelicu sv. Anti.

Primoštenski običaj nalaže, objašnjava, da obitelji za zavit grade kapelice na tromeđama, a gdje ćeš veće tromeđe od one na kojoj se križa državna cesta D8 sa Putem Bioca i spletom pokrajnjih, lokalnih prometnica i spojeva na njih.

Još samo fali kip

- Moj pokojni did koji se zva Felicio napravio je kapelicu svetoga Jerolima na jednoj tromeđi u Primoštenu. Negdi 70-ih godina obitelj je tu kapelicu pribacila na jedno naše zemljište na križanju sela Jurinovi, Krčulj. Sa babine strane, obitelj je isto napravila kapelicu i obe su kapelice udaljene jedva 30 metri u Krčulju di je i župna kuća. Moj drugi did Krste je napravija kapelicu Gospi od Ruzarija u dvorištu obiteljske kuće.

I eto, ja san naslijedija dida, pa kako se tu, blizu, križaju putevi iz Zadra, iz Boraje, odsvakud, taj kantun zemljišta mi nije značija ništa... Uvik sam ima želju napravit kapelicu sv. Ante zato šta su svi u kući koliko nas ima, svaki je Ante... - pripovijeda Čače.

Bijela kapelica od ručno klesanog kamena s urednim, ograđenim prilazom privlačila je pažnju još u fazi izgradnje, a kada je bila pred dovršetkom, postala je jednom od zaustavnih destinacija putnika namjernika.

- Staju ljudi, staju čak i autobusi, dolaze, ne prođe dan da netko ne svrati... gledaju, neki slikaju, dok radim u garaži vidim da ljudi dolaze i obilaze, neki čak i ostavljaju sitniš...

Čači je još preostalo postavljanje kipa svecu zaštitniku, ali je u dvojbi kojem će se prikloniti, a od toga zavisi gdje će naručiti skulpturu.

U Italiju ili Egipat

- Sad još moram ići po kip, u Italiju ili Egipat, sve zavisi koga ću staviti. Kad već radin kapelicu sv. Ante, onda sam zadužija moga rođaka da malo istraži zapise o jednom i drugom svetcu jer su dva svetca koja se zovu jednako, Ante. Moj imenjak spada 17. siječnja, a sv. Antu koji se slavi 13. lipnja nazivaju Višnjar. Dio obitelji štuje Antu Višnjara.

Judski gledano, smatram da je oni svetac koji spada u prvi misec nikako zapostavljen, kao da je siromašniji. Moja mati me je učila da je on bija pustinjak, da je bija odan samoći i da je bija baš mučenik. I sada, kad se ispitaju sve te knjige, najvjerojatnije ću se odlučit za mučenika, patnika iz naroda.

Njegova je dužnost da prati mene, a moja je dužnost da budem dobar prema njemu... - jednostavno je zaključio Gašperov i još jednom promotrio kapelicu kao da provjerava je li sve na svom mjestu.

Lako je za sve druge, ali se svetcu baš i nije dobro zamjerit jer koga je molit, nije ga srdit...

Volin radit  za zapostavljene - Ja uvik volin one koji su zapostavljeni i mučeni, volin za njih radit. Nisan baš učen tomu, a želija sam da se to sve lipo prouči da znan kome radin. Ja sam svojim životom pokaza kome sam viran i smatran da me on prati u svemu šta radin u životu - svjedoči na kraju Ante Gašperov.