Kriza sve sustiže: Ivanalu stigli crni dani

Prijedlog vlasnika da se radno vrijeme uskladi s narudžbama, tako što bi radnici radili dva tjedna, a dva bili slobodni, Sindikat je odbio

PIŠe Marijan DŽAMBO / EPEHA

CROPIX

Zbog recesije u svjetskoj automobilskoj industriji, Ivanal, najstarija tvornica aluminija na Balkanu, “majka“ šibenskog TLM-a, mostarskog Aluminija, slovenskog Inpola i podgoričkog Aluminija, preživljava najteže trenutke u svojoj 74 godine dugoj povijesti.

Ne uspiju li njezini vlasnici, obitelj Ivanović i Sindikat, dogovoriti model organizacije proizvodnje u situaciji kad su narudžbe više nego prepolovljene, tvornica će propasti, preostalih 77 radnika završiti na burzi rada, a Šibenik ostati bez jezgre vrlo perspektivne proizvodnje koja bi, poslije očekivanog oporavka autoindustrije, uskoro mogla osigurati više stotina novih radnih mjesta.

− Kao stopostotni izvoznici, prvi smo se među domaćim izvoznicima našli na udaru. Zahvaljujući razumijevanju radnika i sindikata, prvi udar krize preživjeli smo skraćivanjem radnog tjedna na 35 sati. Kako su nam u međuvremenu narudžbe još pale, ova mjera pokazala se nedostatnom. Zbog toga smo započeli novu rundu razgovora s radnicima kako bismo izbjegli potonuće, što bi bila katastrofa i za nas i za radnike − kaže vlasnik Marko Ivanović.

Na žalost, prijedlog vlasnika da se radno vrijeme uskladi s narudžbama, tako što bi radnici radili dva tjedna, a dva bili slobodni, Sindikat je odbio.

− Još se nadamo da će radnici razumjeti situaciju. Ako nema narudžbi, nema novca, a bez toga nemamo ih odakle platiti. Naša je želja da kadrovski sačuvamo jezgru tvrtke jer vidimo svjetlo na kraju tunela. Ohrabruje da sadašnje, makar i prepolovljene narudžbe, jamče posao do kraja veljače iduće godine. U pregovorima smo s više ozbiljnih svjetskih tvrtki, kao što su finska Patria, čiji predstavnici idući tjedan stižu u Šibenik, a tu je i austrijski Magna Steyr. Bitno je sačuvati tvrtku − kaže Ivanović.

Vlasnik tvornice Marko Ivanović: Kako preživjeti? CROPIX

Ivanović kaže kako početak ove godine nije najavljivao tako velike probleme. Njihov glavni klijent, njemački Contitech, namjeravao im je prepustiti poslove dviju njemačkih livnica koje su otišle u stečaj. Na žalost, jaki Mercedesov lobi zabranio je da se takvi poslovi prepuštaju tvrtkama izvan Njemačke.

Razočaran je i svojim dosadašnjim dioničarom, koji je u teškim trenucima “digao sidro“ i ostavio dosadašnjega kompanjona da se sam koprca s nevoljama, što je Ivanovića stajalo poprilično novca.

Apsurd je da se sve to događa u trenutku kad Ivanovići završavaju modernu tvornicu u poduzetničkoj zoni Podi, u koju će se preseliti sadašnja proizvodnja s Lozovca.

− Nemamo problema s dovršenjem tvornice jer su četiri milijuna eura za njezinu gradnju osigurali HBOR i talijanska Banca popolare. Preseljenjem u lipnju ojačat ćemo svoju poziciju na tržištu, lakše ugovarati nove poslove, proširivati proizvodnju, te osigurati nova radna mjesta − objašnjava Ivanović.

Mali kredit kao spas - Dok najmoćnije zemlje svijeta šakom i kapom daju novce kako bi spasili svoju autoindustriju, domaćim izvoznicima, posebno tvrtkama vezanim za autoindustriju, nitko ne pruža ruku. Mene bi spasili „sitni“ novci, možda neki manji kredit s odgodom. Teško je povjerovati da državi, pa i lokalnoj zajednici, nije stalo da se sačuva danas osamdesetak, a sutra osigura dodatnih sto-dvjesto radnih mjesta, pita se Marko Ivanović.