Nezavisna lista mladih umorna od stalno istih političara kreće u borbu protiv Golijata: HDZ ćemo nokautirati na Poljani

Ja, gorepotpisani novinar i Ante Čupić, predsjednik Nezavisne liste mladih u Drnišu, nismo baš počeli najbolje. Lani, negdi u lito, kad su se on i kolega mu Robert Mihaljević, inače tajnik Udruge 142. brigade HV-a, prvi put javno oglasili s tezom kako "Drnišu trebaju promjene" ja san ih - i jednog i drugog - teke podboja u "Šibenskom listu".

Napisa san tada - "A mladi ekonomist veli da je velika šansa u uzgoju prasadi za drniški pršut i navodnjavanju Petrova polja za proizvodnju voća i povrća. Lipo bogami, reka bi Matan. Jedan vojni umirovljenik (Robert Mihaljević op.a), a drugi zaposlen u općini ka savjetnik za financije (Ante Čupić, i to u općini Oklaj op.a). I vele nam da je najisplativije bavit se stočarstvon i poljoprivredon. Pa kad je tako unosno, šta se oni nisu uvatili lašuna i motike?! Nego su se uvatili politike". Eto, tako san napisa...

- Nije to bilo teke. Lipo ste vi nas tada oprali! - sitija se odma tog članka Ante. A di neće, šta bi reka Matan, kad ga je političaren učinija.

Eto, za cilo vrime koliko san bija s njime i njegovon ekipon, koja je u Drnišu naumila skinuti s vlasti HDZ već na svibanjskim izborima, ni jedan put ni on ni niko od njih nije spomenija ni navodnjavanje, ni Petrovo polje. Vidili su dečki da je to tema koju ni država ne može lako riješiti, a kamoli bi jedna lista, ma koliko želje i volje za to imala.

- Ma, pustimo sad to. Nas je prvenstveno okupila zajednička ideja da napravimo nešto za Drniš. Vidili smo da se gradskom politikom vrte isti ljudi već dvadeset i nešto godina, a da se ništa suštinski ne mijenja. Odnosno, političari se mijenjaju ili bolje reći rotiraju, a situacija samo sve gora - veli nam odmah u glavu Čupić, onako kako to već 30-godišnjaci znaju, samosvjesni i obrazovani, a dopunio ga je odmah nešto stariji (37) Ivan Ćurić, drniški zet i računovođa u jednoj privatnoj firmi.

- Zahvaljujući inertnosti gradskih vlasti, Drniš stagnira i propada. Prvenstveno zato što nema nikakve vizije, nikakvih novih ideja. I dosta je toga da se priča o vlasti. Mi ne želimo biti vlast, mi želimo biti servis građana. Imamo konkretne projekte i želimo raditi pune četiri godine, a ne zadnjih nekoliko mjeseci pred izbore. Želimo da drniška srednja škola bude ovdje kad i naša djeca odrastu da idu u nju, a ne da se gase smjerovi kao danas i da se, dok oni stasaju, škola ugasi - konkretan je i Ćurić.

- Opa, dobar znak, znači imate i djece? - pitam ja i dobivam brze odgovore - Ćurić dvoje, Ante jedno, Vice Bačić, koji ima OPG "Peace" u Brištanima, s apartmanima za iznajmljivanje čak troje... a nekoliko ih je navodno još na putu.

- Mi konkretno radimo na natalitetu, žrtvujemo se, a ne kao ovi drugi političari, koji samo pričaju o tome - veli opet Ćurić, koji je očito zadužen za dobru atmosferu u listi. Koja, inače, kako tvrdi Čupić, zasad okuplja između 35 i 40 članova i djeluje uglavnom preko Facebooka.

Svi su mladi, između 30 i 40 godina, obrazovani i mahom imaju svoje privatne biznise, poput zamjenika predsjednika Maria Marina koji ima obrt za građevinarstvo i prijevoz "Zele". Ili tajnice Mirele Gorete, koja ima obrt za računovodstvo.

Organizirali su se po uzoru na Nezavisnu listu mladih u Vrgorcu, od njih su uzeli politički "know-how" pa praktički u Drnišu djeluju kao njihova "franšiza", a želja im je ista - svrgnuti vlast s vlasti.

- Ma, nemamo mi ništa protiv HDZ-a. Ideologija na lokalnoj razini ionako ne postoji. Mi želimo raditi. Eto, samo u zadnje dvije, tri godine iz Drniša je otišlo 150 mladih ljudi. Kad padne večer, ovo vam je grad duhova. Ma što večer, u tri sata popodne radnim danom na ulici ne moš sresti živa čovjeka! - veli nam Vice, a Čupić se sjetio još jednog detalja.

- Iz mog razreda u gimnaziji, od nas 20 mahom smo svi završili fakultete, ali su se u Drniš vratila samo dvojica - ja i još jedan kolega! - i odmah dodaje - A kako će se vratit kad se nemaju na što vratit, kad se u Drnišu ne otvaraju nova radna mjesta. Evo, jedan je privatnik htio otvoriti 25 radnih mjesta u pivovari u industrijskoj zoni, ali su mu tražili 195 kuna po metru četvornom. Ej, u Drnišu! I naravno, čovjek je otišao u Čaporice. Tek kada se digla larma, kada ih se počelo prozivati u gradu, u gradskoj upravi su vidjeli da se cijena može i sniziti na samo 23 kune po kvadratu, ali već je bilo kasno! - veli Čupić.

- Uz neke izuzetke, kao što je LAG Krka, koja je osigurala 6,5 milijuna eura za turističku infrastrukturu, dječja igrališta i sportske terene, cijela razvojna vizija svodi se na asfaltiranje i betoniranje. Izvuku se pet bagera tri mjeseca prije izbora i - udri. Razvalja se 20 tona tampona, metne koji metar asfalta, prominu tri žarulje i – ajmo... Opet lezi četiri godine do novih izbora - rječit je Ćurić, a Marin potvrđuje i nasmijava cijelu ekipu.

- Je, istina je. Znam zato što se angažiraju - moji bageri!

- Pa, dobro, ne bojiš li se ti, Marine, da ćeš zato što javno istupaš protiv vlasti ostati bez poslova - provociramo ga, ali on odmahuje rukom.

- Ne bojim, jer sam sve što sam napravio, napravio svojim radom i trudom, niko mi ništa nije dao - veli Marin, ali dečki pošteno priznaju da takvog straha ipak ima, i među građanima i među simpatizerima NLM-a.

- Ljudi se boje, što zbog posla koji imaju, što zbog onog koji im je obećan ili mu se nadaju.

- Ovdje vlada letargija. Eto, mi non-stop govorimo da smo grad pršuta, ali vi sad nigdi u Drnišu ne možete pojist tu fetu pršuta. Ima jedna jedina pršutoreznica "Pletikosa", i ta radi do podne! U gradu nema nikakvih sadržaja, pa nije ni čudno da u Drnišu nema turizma, iako imamo tu u blizini i Prominu, Ivana Meštrovića, najsjeverniji turski minaret, Nacionalni park Krka koja raste po stopi od 30 posto godišnje. Eto, milijun turista je ove godine posjetilo Krku, a koliko je njih bilo u Drnišu? TZ bilježi 11 tisuća noćenja, po podacima Booking.coma oni se prosječno u Drnišu zadrže 1,7 dana, po čemu ispada da je grad posjetilo šest tisuća ljudi. Od milijun! To vam je šest promila! - konta Bačić, koji se očito, s iskustvom svojih miljevačkih apartmana, šesti u turizam.

- Više promila mi imamo kad subotom izađemo u grad, nego što je turista ode bilo. To vam sve govori - poentira opet Ćurić, očito zadužen za dobro raspoloženje u ekipi.

Bačić nadodaje da je adventure turizam najbrže rastući trend u turizmu. A Drniš bi ga sa svojim sadržajima mogao puno bolje iskoristiti - trekking kroz Prominu, kanjoning kroz Čikolu. Imamo mi ideje kako da to sve skupa dignemo.

- Svjesni smo mi da od Drniša ne možemo napraviti ni Primošten ni Vodice, ni obećavati brda i doline. Ali možemo makar smanjiti nepotrebne troškove - a njih ima - i stvoriti uvjete da se ljudi bave nekim svojim poslovima na svom kućnom pragu i da žive od toga. A ne da nas nekoliko živi od njih! - vele nam uglas, a Ante - očito glavni ideolog, ili samo ekonomist - veli da nemaju iluziju da će netko u Drnišu otvoriti tvornicu od 500 ljudi, ali mali pogoni i obrti mogli bi živjeti, kako ne.

- Evo, sada ima 187 obrta u Drnišu, Promini i Ružiću, i te ljude treba podržati, uz neku malu subvenciju. Ljudi žele raditi ako vide da im se to isplati. Smilje je najbolji primjer, nema gdje nije zasađeno, a sve zato što mu je dobra otkupna cijena - veli Čupić.

U svakom slučaju, ekipa u Drnišu misli ozbiljno. Ne žele, vele, da Drniš bude starački dom na otvorenom. Iako, ako se ovako nastavi, mogla bi to biti najisplativija investicija.

- Evo, i demograf Anđelko Akrap istaknuo je kako je stanovništvo Drniša i okolice među najstarijima u Hrvatskoj. Ovdje je 1971. godine bilo pet tisuća djece, a sada ih je između 680 i 700. Ili sedam puta manje. Grad, istina, provodi nekakvu pronatalitetnu politiku, ali sve je to malo i ništa prema onome što bi trebalo - tvrdi Čupić. Znači, kucnuo je zadnji čas da se nešto promijeni? Nije, veli, zadnji čas je bio prije deset godina, ali bolje ikad nego nikad. A što će Drnišani reći, vidjet ćemo u svibnju, hoće li se slogan "Drniš je za promjene" s Facebooka preseliti i na Poljanu.

- Na izbore je dosad izlazilo samo pola birača. Nama je cilj izvući na birališta one tri, tri i pol tisuće ljudi koji su dosad nedjeljom ostajali kući jer nisu imali za koga glasati. E, pa sada im poručujemo da više nemaju pravo biti letargični i nezainteresirani, jer je u pitanju njihova budućnost, i budućnost njihove djece - u borbenom su tonu završili članovi liste.

Navodnjavanje Petrova polja, eto, ovom prilikom nisu spominjali, a ja nisam pitao...