- To je odlično postignuće, koje gotovo da nije zabilježeno nigdje na području Hrvatske, kazao nam je Josip Kompanović, predsjednik Zajednice povratnika Hrvatske. Slično je i s obnovom kuća.
Od Domovinskog rata obnovljeno je više od 13.000 objekata, u što je utrošeno gotovo milijardu i pol kuna.
- Na žalost, tijekom obnove kuća bilo je i mutnih poslova i zloporaba. Tužni smo zbog toga jer smatramo da ako je neki posao trebao biti čist, onda je to obnova. Tražimo da se sve zloporabe istraže i da se primjereno kazne oni koji su se ogriješili, ističe Kompanović.
‘Jedno je obnoviti krovove, ali ljudi moraju negdje raditi’
Za razliku od kuća, u ratu stradalo gospodarstvo ni približno nije obnovljeno.
- Tvrtke koje su bile u državnom vlasništvu, posebice u Dalmatinskoj zagori, pretrpjele su goleme ratne štete i uopće nisu revitalizirane.
Izgubljene su stotine radnih mjesta. I to dovodi do novog vala napuštanja tih područja. Što je najgore, riječ je uglavnom o mladim i obrazovanim ljudima koji egzistenciju moraju tražiti u većim gradovima.
Jedna je stvar obnoviti krovove, ali ljudi moraju negdje i raditi. Imamo još puno posla na tome da se gospodarstvo oživi i da se na ta područja vrate barem predratni uvjeti života. Evo, primjerice, u Promini je prepolovljen broj stanovnika u odnosu na razdoblje otprije Domovinskog rata.
Tražimo od države kao vlasnika trgovačkih društava da nađe partnera koji bi ih privatizirao uz obvezu ulaganja i revitalizacije. Ili, da kroz HBOR ili Ministarstvo gospodarstva ulože u ta poduzeća i obnove njihovo poslovanje, zaključio je Kompanović.
Obitelj Danka Barišića iz Rupa u skradinskom zaleđu, koje su bile okupirane u Domovinskom ratu, živjela je u prognanstvu punih šest godina.
U rodno selo vratili su se svega dvije godine nakon završetka Domovinskog rata, točnije kada im je obnovljena devastirana kuća. I već punih 14 godina dijele sudbinu svojih sumještana povratnika. A ona nije nimalo laka.
Godišnje umire dvadesetak ljudi, a rodi se samo jedno dijete
Njihovu situaciju najbolje je u samo dvije rečenice sažeo Barišić.
- Država je odlično obnovila kuće koje su bile razrušene u ratu. I to je u redu. Ali, paralelno s tim, u ovih 14 godina nije napravila ništa da se naša djeca i mladi iz ovog kraja mogu zaposliti negdje u blizini, kaže Danko čija je mirovina jedini stalni prihod njegovoj četveročlanoj obitelji. Nezaposleni su i njegova 45-godišnja supruga te dvojica sinova, od 25 i 23 godine.
- Na ovom području gotovo je nemoguće naći posao. Da bi našli zaposlenje, mladi moraju ići barem do Šibenika, ako ne i dalje, do Primoštena i Rogoznice. Cijeli kraj živi loše, nateže se kraj s krajem.
Opet, mi malo stariji i možemo nekako proći. Ali, šta će mladost?! Ne mogu se ženiti, stvarati obitelj. Ja pomalo u šali kažem, da uhvate curu, ne mogu joj ni piće platiti.
Evo, dat ću vam nekoliko podataka koji će oslikati kako se živi u Rupama. Godišnje u selu umre dvadesetak ljudi, a rodi se jedno ili nijedno dijete. Isto tako, vjenča se jedan par ili pak nijedan. To vam sve govori, rekao nam je Barišić.
Sporni popisi birača i Zakon o prebivalištu najveća smetnjaPovratnicima posebno smeta neriješeno pitanje prebivališta i popisa birača. - Tu su ostali podaci još iz Kleinova vremena, kada se upisivao kako je tko htio. Primjerice, Beli Manastir ima 10.000 stanovnika, a 12.500 birača. U Biskupiji kod Knina prebivalište imaju oni koji su je davno napustili. No, vode se u popisu birača i autobusima dovoze kada su izbori. Tako ta mjesta dobivaju čelnike iz političkih opcija koje ne zaslužuju, upozorio je Josip Kompanović. |
Ratna šteta dva državna proračunaTražit ćemo donošenje Zakona o ratnoj šteti. Ona je procijenjena na 230 milijardi kuna, ili dva državna proračuna, od čega su građani pretrpjeli 112 milijardi kuna štete, kaže Kompanović, napominjući da oštećeni građani nikada nisu dobili naknadu. |
|
I kad se obnove, kuće zjape prazneU Cetinskoj krajini poratna obnova još nije završena u trima naseljima, Otišiću, Koljanima i Laktacu. Riječ je o naseljima u kojima su živjeli građani srpske nacionalne pripadnosti. Laktac je po broju stanovnika bio među najmanjim naseljima. Po popisu iz 1991. godine, imao je 35 kućanstava. Danas u tom naselju živi samo dvoje stanovnika u jednom kućanstvu. Inače je rješenje za obnovu obiteljskih kuća dobilo pet kućanstava. Prema saznanjima zaposlenih u općini Hrvace, na tri kuće obnova je završena, a dvije se obnavljaju.Otišić i Koljane u sastavu su grada Vrlike. Prema popisu iz 1991. godine, Otišić je s oko tisuću stanovnika bio među najmnogoljudnijim vrličkim naseljima. Prema podacima kojima raspolažu u gradskoj upravi Vrlike, danas u Otišiću stalno živi 28 stanovnika. Iz istog izvora samo doznali da je 50 vlasnika obiteljskih kuća u Otišiću ostvarilo pravo na obnovu, i to za 22 kuće od 4. do 6. kategorije te 28 kuća od 1. do 3. kategorije oštećenja. Većina kuća, naročito onih teže oštećenih od 4. do 6. kategorije, obnovljena je. Prema podacima kojima raspolažu u Zavičajnoj udruzi Otišićana u Zemunu, u Otišiću je 1991. godine bilo 215 kućanstava. Sve napuštene obiteljske kuće bile su devastirane i neuvjetne za stanovanje. Premda, kako se tvrdi, svi vlasnici kuća žele i očekuju da im kuće budu dovedene u prvobitno stanje, prema podacima te udruge do sada je obnovljeno petnaestak, a na obnovu čeka još šest-sedam kuća. U naselju Koljane izdano je 16 rješenja za obnovu kuća, i to 11 za oštećenja 4. do 6. kategorije i pet za oštećenja od 1. do 3. kategorije. Većina tih kuća je obnovljena. |
|
Grad Dubrovnik preuzeo na sebe skrb za 12 prognanikaPrema informacijama iz dubrovačkog Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo, Regionalni ured za prognanike i izbjeglice je skrbio za dio korisnika prihvatilišta u hotelu “Vis II” do Vladine odluke o ukidanju ove kategorije na dubrovačkom području. Prigodom ukidanja Ureda, u tom je hotelu, kojim formalno upravlja sljednik tvrtke “ZOI ‘84.” iz susjedne BiH, bilo smješteno još 12 korisnika s tim statusom, čije je troškove do tada pokrivala Vlada RH, a u nadležnosti Ministarstva regionalnog razvoja je i povratak prognanika u svoje domove.– Grad Dubrovnik je o preostalim korisnicima nastavio brinuti kroz gradski socijalni program, te uz suglasnost Ministarstva regionalnog razvoja dobio suglasnost za otvaranje privremenog prihvatilišta za socijalno ugrožene osobe u “Visu II”. Sukladno tome, Grad je preuzeo sve financijske obveze od trenutka ukidanja statusa prognanika – izvijestili su iz dubrovačke gradske uprave. Napomenuli su kako većina korisnika privremenog prihvatilišta u “Visu II” ostvaruje pravo na pučku kuhinju i besplatan autobusni prijevoz u okviru mjera socijalnog programa Grada Dubrovnika. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....