Vladimir Ivanović: Da mi nije bilo radnika, danas bih bio mrtav...

Prvo treba jako puno raditi. Nezamislivo puno. Potom stalno ulagati u strojeve, tehnologiju, a osobito u ljude, jer ljudi su najveći resurs svake uspješne tvrtke. Od posljednjeg do mene. I, naposljetku, nužno je disperzirati ne samo proizvodnju, nego i tržište kako biste opstali, a pogotovo rasli, jer bez stalnog stabilnog rasta jednostavno ćete biti izbrisani. Ovo je u najkraćem recept za uspjeh – otkriva Vladimir Ivanović, direktor obiteljske tvrtke “Ivanal”, koja danas u ovim kriznim i za gospodarstvo iznimno teškim vremenima slovi kao uspješna ne samo u šibenskim, nego i u hrvatskim okvirima, čemu svjedoče brojna priznanja.

– I mi smo 2008. bačeni na koljena, a to nam se dogodilo u najgorem mogućem trenutku. Upravo smo se preselili u novu tvornicu na Podima. Opterećeni kreditima, umjesto očekivanog rasta proizvodnje i prihoda, narudžbe su nam, takoreći preko noći, pale za gotovo 60 posto. Da nije bilo razumijevanja radnika, koji su shvatili da samo zajednički možemo očuvati tvornicu i zadržati tržište, bili bismo mrtvi.

Danas, nakon šest godina, sa zadovoljstvom mogu kazati da smo uspjeli. Proizvodnja, izvoz i prihodi iz godine u godinu rastu. Broj zaposlenih udvostručili smo od 2009. s tendencijom stalnog rasta. U ovom trenutku ovdje kruh zarađuje 129 radnika. Plaće su takve kakve jesu, no najvažnije je da su redovite. Svjesni smo da samo zadovoljan radnik može biti motiviran za radi i činimo sve da tako bude – kaže Ivanović.

Kriza očitala lekciju

Kriza im je, kako kaže, očitala lekciju da se ne smiju vezati samo uz jednu branšu, a to je tada bila autoindustrija.

– U međuvremenu smo se repozicionirali na tržištu i danas proizvodimo aluminijske odljevke i sklopove, ne samo za autoindustriju, nego i za telekomunikacije i elektroniku. U tome smo uspjeli jer smo kontinuirano ulagali u strojeve, tehnologiju i edukaciju radnika. Uz to, upuštamo se korak po korak u proizvodnju sklopova s većim stupnjem obrade i s većom dodatnom vrijednosti. Novost su praškasto bojeni sklopovi – objašnjava naš sugovornik.

– Istina, završni dio obavljamo u Sloveniji jer nismo našli adekvatnoga kooperanta u Hrvatskoj koji bi nam mogao odrađivati taj posao sukladno traženim standardima i ekološkim zahtjevima, koji su vrlo visoki. Namjera nam je da to ubuduće radimo sami i upravo smo se natjecali za poticaje iz domaćih i europskih fondova. Nemamo namjeru graditi zasebnu halu, radije ćemo ići u njezin najam. Sve ovo vrijeme godišnje smo investirali u proizvodnju najmanje milijun eura kako bismo održali korak s konkurencijom. To nam je omogućilo da smo se uistinu dobro pozicionirali u Europi.

Najviše izvozimo u Njemačku, Dansku, Švedsku, Španjolsku, Mađarsku, Slovačku i Tursku, a pregovaramo i s Finskom. Prešli smo i preko “bare” pa izvozimo u Meksiko, a pregovaramo i s Brazilom. No, posebno smo ponosni na to što smo uspjeli krajem prošle godine s mađarskim i japanskim tvrtkama ugovoriti nove poslove za Suzuki i VW. Probna je proizvodnja uspjela i na dobrom smo putu da 2015. započnemo serijsku proizvodnju sklopova za ove tvrtke. U početku bi nam to godišnje donosilo najmanje pola milijuna eura. To je, međutim, tek početak jer postoje dobri izgledi da se tu otvore veliki poslovi – zaključuje Ivanović.

Marijan Džambo

Vlastiti proizvod – Naše su ambicije da se na tržištu pojavimo s vlastitim proizvodom. To je zahtjevan cilj. Treba puno novca, vremena i ljudi za takav projekt. Mala smo tvrtka i ne možemo si dopustiti luksuz da se isključivo fokusiramo na to, pa ćemo tu svoju ambiciju morati ostvariti postupno. Nećemo odustati – uporan je direktor “Ivanala”.