Vodički dragovoljac: Sramota, 20 godina majke traže sinove!

Još nitko nije odgovarao pred zakonom za ratni zločin koji se nad hrvatskim braniteljima, ratnim zarobljenicima, dogodio prije točno 20 godina u selu Dragišićima u vodičkom zaleđu. Četiri mlada vojnika hladnokrvno su likvidirana, goloruki i nemoćni. Tijela dvojice od njih, doduše, nikad nisu pronađena, ali je lako pretpostaviti da smaknuti kao i dvojica čija su tijela nakon likvidacije razmijenjena.

Za ubojstvo hrvatskih branitelja Jakova Crvelina i Borisa Kartela te nestanak Borisa Troskota iz Kašića Banjevačkog te Borislava Periše iz Krkovića, Policijska uprava šibensko-kninska osumnjičila je tri osobe. Podignute su kaznene prijave, ali je nakon toga sve zamrlo. A suborci ubijenih i nestalih branitelja, kao i mještani njihova kraja, vrlo dobro znaju tko ih je zarobio, tko mučio, a pokazuju prstom i na ubojice.

A što se to u vodičkom zaleđu zapravo zbilo? U namjeri da zbiju redove i vrate samopouzdanje svojih snaga poslije izgubljene bitke za Maslenicu, okupatorske su snage, naime, u noći između 24. i 25. veljače 1993. godine, uz pomoć tenkova, privremeno upale u Dragišiće, koje su držale hrvatske snage, i zauzele Gradinu, brdo koje dominira krajem.

U selu je bilo zarobljeno deset hrvatskih branitelja. Uslijedili su mučni sati, premlaćivanja i svakovrsna maltretiranja. Nakon nekog vremena, pod oružanom pratnjom upućeni su prema “sjedištu Krajine”, ali do zloglasnog kninskog zatvora stigla su samo šestorica.

Ubojstvo u podrumu

Oni su naknadno razmijenjeni, kao i tijela mučki ubijenih Jakova Crvelina i Borisa Kartela, dok se sudbina Borisa Troskota i Borislava Periše ni danas ne zna. Tijela im nikada nisu pronađena. Njihovi suborci i rodbina godinama su očekivali pokretanje postupka protiv odgovornih za zločine. Pogotovo jer su znali i neke detalje smaknuća. Jedan od nastradalih, naime, podlegao je strašnim batinama u podrumskim prostorijama ambulante u Đevrskama.

Napokon, devet godina nakon zločina, u siječnju 2002. godine, Policijska uprava šibensko-kninska podnijela je kaznenu prijavu protiv (tada) 42-godišnjeg državljanina RH sumnjičeći ga da je s još jednom nepoznatom osobom u podrumu ambulante u Đevrskama zlostavljao 27-godišnjeg ratnog zarobljenika, pripadnika 15. domobranske pukovnike, od čega je preminuo.

U listopadu 2008. godine, pak, kaznenu prijavu po istoj osnovi policija je podignula protiv (tada) 32-godišnjaka sumnjičeći ga da je, kako se navodi u prijavi, “u svojstvu komandira voda vojne policije pri 2. pješadijskoj brigadi ‘SVK’ počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika jer su njemu podčinjeni vojni policajci fizički i psihički zlostavljali ratne zarobljenike od kojih posljedica je zarobljenik preminuo”.

Konačno, u kolovozu prošle godine, PU je podignula kaznenu prijavu za ratni zločin protiv (tada) 37-godišnjaka jer je omogućio počinjenje zločina kao “komandant” 2. pješačke brigade. I preostala dvojica su hrvatski državljani i svi su vjerojatno u bijegu. Marin Frkić, predsjednik Županijske organizacije Udruge hrvatskih veterana i dragovoljaca Domovinskog rata, bolnom smatra činjenicu što za zločin nad zarobljenim pripadnicima 15. domobranske pukovnije do danas nije nitko odgovarao. Ipak, još tragičnijim drži to što nakon dva desetljeća nisu pronađena tijela dvojice nestalih branitelja jer, kako kaže, postoje relativno pouzdane informacije o tome gdje su skončali.

-  Tijelo jednog od ubijenih branitelja bačeno je u bunar na području Čiste Male, no kako u tom kraju ima više bunara, svaki od njih bi trebalo pregledati. Drugi je, pak, po mojim saznanjima, pokopan u neposrednoj blizini benkovačke crkve. Još prije šest-sedam godina o tim sam podacima obavijestio nadležne službe u vojnim krugovima i, doista, dva su se časnika odazvala. Kada su, međutim, čuli da ne možemo biti precizniji, naprosto su otišli. Od tada do sada nitko me nije kontaktirao - kaže Frkić.

Svjedok odvođenja

Napominje, također, da bi istražitelji temeljitijim pristupom i razgovorom s bivšim, aboliranim pripadnicima “krajiške vojske” mogli doći do takvih podataka.

Vodički dragovoljac Radoslav Juričev Sudac, pak, zamjerio je nekadašnjim zapovjednicima koji se nisu odazvali pozivu na obilježavanje godišnjice. Naglasio je kako je bio svjedok odvođenja zarobljenika iz Dragišića u Čistu Malu.

- Žalosno je što tijela do danas nisu pronađena i što se ni jedna vlast za to, u ovih 20 godina, nije zauzela da se to dogodi. Sramno je da hrvatske majke još uvijek traže svoje sinove! - bio je otvoren Sudac.