Kad bi se Mišo Kovač danas u svom rodnom Šibeniku poželio obrazovati za tapetara, što mu je struka, imao bi velikih problema, jer takvo zanimanje u Krešimirovom gradu naprosto ne postoji. I ne samo da ne postoji, nego nema ni meštra koji bi mogao obrazovati neke nove klince i neke nove Kovače, što je najbolji znak da su tapetari, a i neka druga zanimanja u ovom našem gradu naprosto trajno izgubljena, jer za njih naprosto ne postoji interes. Ni učenika a ni njihovih roditelja. Tako da ispada da je slavni pjevač bio posljednji šibenski tapetar koji ionko nikad nije radio u struci. A i zašto bi, pored 20 milijuna prodanih gramofonskih ploča!
I nije samo tapetar nestao u ‘bespućima povijesne zbiljnost‘ nego su se usput izgubila i još neka tradicionalna i sasvim konkretna zanim...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....