Odavno su minula vremena, kad je u (utihnulom) splitskom "Pometu" izlazila rubrika legendarnog kroničara Miljenka Smoje pod naslovom "Ćakule na šentadi". Šibenski mediji nemaju takvu rubriku, ali su u Krešimirovu gradu redovite umirovljeničke ćakule u kavani "Medulić", u staroj gradskoj jezgri. Dominiraju, dakako, priče iz davnina. Tamo možete doznati tko je pedesetih godina pobijedio u nekad popularnoj emisiji „Mikrofon je vaš“ ili „Kako je počeo rat na mom otoku“(čitaj: nogometni prijepor između Šibenika i Splita).
A među mahom sijedim glavama lako je uočiti doktora znanosti Živka Lazinicu. Intelektualca s, blago rečeno, zavidnim životopisom. Teško je nabrojiti kakve je sve funkcije naš sugovornik imao u nekadašnjem aluminijskom gigantu TLM-u. Od šefa projektno-konstrukcijskog biroa do tehničkog direktora i pomoćnika direktora za razvoj.
Bio je profesor na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, ali i predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik. Vrhunac poslovne karijere bio je, nema sumnje, njegov angažman u Parizu, kad je 1990. godine prihvatio ponudu englesko-francuske tvrtke Davy- Clecim, jednog od svjetskih lidera u projektiranju i proizvodnji metalurških postrojenja. Kao menadžer marketinga i prodaje za Srednju i Istočnu Europu. No, sedamnaest "pariških" godina nije promijenilo njegov odnos prema šibenskom zavičaju i već spomenutim ugodnim ćakulama naroda šibenskog.
Ćakula ispred ‘Medulića‘
- U ćakulama ispred "Medulića" nas je, nažalost, sve manje. Strašno mi fali preminuli Mario Radić, koji je bio mala šibenska enciklopedija. Ili Ivo Bukić, kojega pamtimo kao sjajnog solista ultra-popularnih "Starih prijatelja". S nama je još uvijek bas te klape 96-godišnji Pave Aras, koji će vam objasniti zašto legendarni nogometaš Ratko Kacian nije poslije Drugog svjetskog rata ostao na svom Šubićevcu ili zašto su moćni bili pjevači šibenskog "Kola". Katkad se svi skupa ponavljamo u pričama, ali svejedno guštamo – rado spominje Živko Lazinica umirovljeničko društvo ispred "Medulića".
Naš sugovornik nije, međutim, minulih godina ostao na ćakulama. Dobro je zagrijao stolicu i napisao knjigu "Šibenska industrija u 20.stoljeću", koja je, ipak, samo dio naše novinarske priče. Ćakule, kojom smo dodirnuli puno toga.
- Nikad me politika nije zanimala u izvornom smislu. Istina imao sam kratki politički izlet krajem osamdesetih godina kao predsjednik ondašnje šibenske "vlade", ali to nije bio moj izbor. Samo sam udovoljio molbama drugih, bolje rečeno pritisku ondašnjih političkih lidera Lidvine Mandić i Ante Ljubičić. A ako me pitate za moj generalni stav o politici onda pročitajte sjajan govor što ga je stari šibenski vitez, narodnjak Ante Šupuk održao na sahrani svog političkog suparnika, autonomaša Tomasea. Govor pun komplimenata, jer je i Tomaseo kao oporbenjak radio u korist interesa Šibenika – na zanimljiv način priča Lazinica.
Naš sugovornik ima i visoko mišljenje o bivšem gradonačelniku Šibenika inž. Vinku Guberini.
- Pravi je gradonačelnik, kako je govorila majka mog suradnika Vlade Nimca onaj, tko uređuje trgove i ulice, a ne samo politizira. A Vinko je bio sjajni operativac, koji se silno borio za gradnju sportskih i komunalnih objekata u okviru priprema za Mediteranske igre, te dovođenju pitke vode na šibenske otoke. Da ne govorimo o želji za tehnološkim napretkom TLM-a i TEF-a, te projektiranju zone Podi – hvali Živko pokojnog Guberinu.
Lazinica se ne slaže s onima, koji tvrde kako je Šibenik trebao pod svaku cijenu spasiti bivše industrijske gigante TEF i TLM.
- Možda se jedino moglo počekati s njihovim gašenjem desetak godina. Dugoročno ih je bilo nemoguće održati iz dva temeljna razloga. Nedovoljne opskrbe električnom energijom i problema zagađivanja. U minulom stoljeću "kraljevala" je drugačija svijest, drugi kriteriji za gradnju industrijski postrojenja. Kao da za zagađivanje okoliša nisu marili ni vlasnici, ni direktori tvornica, koji su gradili svoje domove praktički u tvorničkom krugu – objašnjava jasno svoj stav naš sugovornik.
No, koliko god pomirljivo govorio o, po njemu, neizbježnom gašenju šibenske industrije ili radikalne preobrazbe Krešimirova grada u turističko odredište, inženjeru Lazinici su neke stvari pomalo čudne.
Aluminijska pikanterija
- Prihvaćam tezu da industrijska zona Podi, o kojoj se davno razmišljalo i turizam mogu biti dobar nadomjestak za nekadašnju industrijsku komponentu Šibenika, ali mi je, blago rečeno, čudna spoznaja da je mjesto TLM-a uzeo slovenski Impol. Pa, šibenski je aluminijski gigant bio nedostižan za Impol, kad je riječ o valjaonicama, dok su Slovenci bili bolji presaoničari! A sada oni zarađuju na šibenskim valjaonicama – otkriva inž. Živko aluminijsku pikanteriju.
Naš sugovornik je ponosan na šibenski zavičaj, kad je riječ o važnim (industrijskim) zbivanjima krajem 19. i početkom 20.stoljeća.
- Kako ne bih bio ponosan na podatak da je Šibenik prvi u Europi ili samo tri dana poslije američke Niagare dobio hidroeletranu izmjenične struje Krka ili munjaru, kako su je zvali stari Šibenčani!? Zahvaljujući prvenstvo dvojici šibenskih velikana inženjeru Vjekoslavu Meischneru i već spomenutom gradonačelniku Anti Šupuku. Hidroelektrana je bila i temelj za potrebe prve mini-tvornice kalcijeva karbida, zvane garbura – podsjeća inž. Laznica.
Ponos i emocije, kad je riječ o munjari i garburi na Krki imaju kod našeg sugovornika, nema sumnje, korijene i u činjenici da je rodom iz obližnjeg Skradina.
- Uvijek čovjek misli da je mogao dati i više svom užem zavičaju. Stigao sam, ipak, nešto pomoći svom starom i lijepom gradiću na Krki. Kad je TLM uređivao krečanu u Skradinu riješili smo usput i problem valjane opskrbe električnom energijom, star desetljećima. Utvaram si da sam prije 40 godina dao i svoj mali doprinos utemeljenju Nacionalnog parka Krka. Zbog toga i emocija, koje me vežu za Skradin, silno žalim što nisam češće u rodnom gradu. No, stigle su me godine, moram se čuvati. Vožnja automobilom i na tako kratkoj relaciji mi je opterećenje – završio je inž. Lazinica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....