- Ako nije plod slučajnosti i okolnosti, onda je u pitanju nešto nadnaravno što ne možemo objasniti - govorio je veliki Ivo Brešan o fenomenu šibenske Ulice Nikole Tesle u Varoši u kojoj su na udaljenosti od nekoliko stotina metara rođene ili su živjele brojne poznate ličnosti iz svijeta kulture, umjetnosti, glazbe, filma, estrade...
- Čudo. Varoš je istinsko čudo - odgovarao je Arsen Dedić na spomen Varoša.
- Pogledajte, moj je ćaća bio težak i zidar. Majka mi je bila nepismena. Pobjegla je od gladi iz rodnih Rupa u Šibenik. Ni moji, ni roditelji drugih iz Varoša nisu imali nikakvu školsku i glazbenu, a kamoli akademsku naobrazbu, pa ipak smo se svi mi ‘dogodili‘. Ali, trebamo biti pošteni i reći da je cijeli Šibenik u doba naše mladosti bio čudesan - kazivao je Arsen kada su ga pitali da objasni fenomen njegove mitske Tesline ulice.
Podzemne vode
- Valjda su krive podzemne vode- odgovarao bi na isto pitanje Mišo Kovač.
Varoš je jedan od najstarijih dijelova Šibenika. Za razliku od građanske povijesne jezgre oko katedrale Sv. Jakova, on je uvijek bio težački. Obitelji iz kojih su potekla slavna imena ovdje su se naselile uglavnom sredinom 17. stoljeća, nakon epidemije kuge.
Kada se danas govori o Varošu, onda je za razgovor povod četverolist Vice - Arsen - Mišo - Pattiera. Međutim, bilo bi krajnje nepravedno zaustaviti se na tom kvartetu kada se govorio poznatim facama iz šibenskog Varoša i Tesline ulice.
Na fenomen šibenskog Varoša i njegova bila, Tesline ulice, još prije dvadesetak godina upozorio je veliki kroničar Šibenika i njegovih glazbenih institucija, prof. Ivo Livaković. Baš on je, nabrajajući sve Šibenčane koji su nešto značili u klasičnoj i popularnoj glazbi, napravio i prvu inventuru Varošana glazbenih artista.
Kada se njegovu popisu onih koji su rođeni, žive ili su živjeli u Varošu dodaju oni koji su se tu priženili, doselili ili se udajom srodili, osim Miše Kovača, Vice Vukova, Arsena Dedića i Ive Pattiere naći će se još: Duško Jaramaz, glazbenici Igor Gulin i Vojmir Roša, operna pjevačica i prvakinja HNK Branka Sekulić, pjevač Ljubo Lučev, glumac i pjevač Mate Gulin, operna pjevačica Marta Krušlin, glumac Mate Relja, pjevač Toni Relja, obitelj Šoljanović koja ima uspješnu pjevačku karijeru u Njemačkoj, testopisac i skladatelj Duško Šarac, nedavno preminuli pjesnik Krste Juras, pisac najljepših klapskih stihova svih vremena, operna pjevačica Nera Gojanović, desetak vrhunskih klapskih pjevača, među kojima su legende šibenske klapske pjesme braća Lungić, Krešo Maly, vođa šibenskih Imitatora limene glazbe, klapska legenda Rade Koštan, prvi tenor klape Šibenik, jazz glazbenik Neven Frangeš...
U ovom tekstu nije nam cilj proliti još tinte o tome kako se živjelo u Teslinoj u vrijeme Arsena, Vice i Miše. Namjera nam je pokazati kako se danas živi u nekoć težačkom šibenskom kvartu. Čuje li se u Teslinoj i dalje šibenska pisma mila, ili su tekovine modernog vremena prevladale s nekim novim tesktovima i melodijama koje nemaju toliko veze s Dalmacijom.
Zanimalo nas je i je li šibensku Varoš pogodila tužna sudbina povijesnih jezgri gotovo svih dalmatinskih gradova koji su doživjeli veliku depopulaciju i apartmanizaciju?
Za temu radnog naslova ‘Teslina nekad i sad‘ uzeli smo nekoliko poznatih stanovnika Tesline ulice i svjedoka vremena.
Obična ulica
Zanimljivo, ‘čuvar‘ Tesline na broju 1 je ‘dotepenac‘ Tuzlak Emir Imamović Pirke, poznati novinar, književnik, publicist, dramatičar, scenarist... koji se ‘udao‘ u Šibenik i koji mu je već 16 godina stalna adresa:
- Mitska ulica na čijem početku stražu držimo moj susjed Lovre iz Težačke i ja na broju jedan Tesline, nimalo nije zaslužna za svoje legendarne stanovnike, kao što ni oni nisu krivi za nju ovakvu kakva je. Pametne se ljude, naime, nije pitalo ništa, a da kojim slučajem jest, ne bi kuće bile nasađene jedna na drugu i uglavnom izgledale kao polovičan rezultat studentske vježbe brucoša na građevini.
Kao doseljenik ja o prošlost znam malo i mahom pogrešno, jer je, kao, sve bilo bolje nekada, pa je, posljedično, najbolje bilo ono što se nikada nije desilo.
Za još malo pa 16 godina šibenskog života sam upoznao manjinu susjeda, a i oni mene. Istina, oni rijetki kojima se ne javljam kao preko neke stvari vrijede puno i oni su, mislim, posljednji reprezenti jednog vremena u kojem se kvaliteta života mjerila blizinom, recimo, glazbene škole, kazališta, Šibenske glazbe i, naravno, Poljane kao meeting pointa gradskog života.
U Teslinoj, što nije nevažno, žive ljudi koji jako cijene sve domaće, od pomidora do vina, ali ističu kako je "Poljana njihovo polje", dok odlazak na, recimo, Vidike doživljavaju kao prekooceansku plovidbu.
Razvojačeni košarkaš Zoran Kalpić za mene tvrde da hodam okolo kao manijak i bez razloga, što je dijelom istina, a dijelom korisno za nekorisna istraživanja.
Uglavnom, o tome kako se danas živi u toj ulici dosta govori činjenica da ja njene ljude viđam u lokalima koji su, prema varoškim predanjima, u inozemstvu, dakle na čak 15 minuta hoda od te kose favele iz čijih su radničkih i težačkih kuća neki sjajni ljudi u jednom i samo tom vremenu mogli ostvariti svoje raskošne talente.
Onoga trenutka kada je postala mit, Ulica NIkole Tesle se pretvorila u samo još jednu gradsku, takvu da moram taksistima objašnjavati kako ona ne počinje kod gimnazije, već tamo završava - kazao nam je Imamović Pirke.
Felinijevski štih
U Teslinoj je sidro bacio i šibenski teolog Branko Sekulić, poznat i kao direktor šibenskog Festivala alternative i ljevice (FALIŠ):
- Varoš mog djetinjstva, naravno, u mnogo čemu nije nalik ovom Varošu danas, jer se mnogo toga, kao što znamo, u međuvremenu izdogađalo što je stvorilo jedan poprilično drugačiji društveni kontekst.
Moje djetinjstvo se odvijalo pretežito u bravarsko-limarskoj radioni koja je desetljećima bila u sklopu naše obiteljske kuće o sredini Tesline ulice i koja je bila jedno od redovnih susretišta mnogih naših sugrađana različitih profesionalnih, statusnih i inih profila, te je to čitavoj toj priči davalo nekakav mediteransko-felinijevski štih.
Osim naše radnje, na klanprst razdaljine, tu je još bila i Mejadina stolarska i Kebina klesarska i Bobina automehaničarska, kao i radni kutak Arsena, Pattiere, pojedinaca iz nekih legendarnih šibenskih klapa, tako da sam, slikovito rečeno, odrastao između surovog zvuka obrtničkog alata i melodičnih tonova ugođenih glasova i instrumenata. To je ukratko, soundtrack mog djetinjstva, uz dodatak one reske zajebancije kakva je ovjekovječena, primjerice, u Smojinim djelima.
Stoga, naravno da je moj pogled na Varoš neosporno definiran ovim romantičarskim slikama, no, isto tako ne smatram da današnji Varoš ima manju sociološku specifičnu težinu.
Da, on je drugačiji, rat je učinio svoje, poraće je učinilo svoje, državna politika je učinila svoje, posebice na polju iseljavanja i puštanja da "nasilje" apartmanizacije okupira grad, ali se ipak unatoč tomu svemu nekakav nukleus starog Varoša donekle zadržao.
Postoji još taj jedan štih, ta jedna otvorenost i direktnost koja slobodno kola varoškim ulicama, a pomaže i to što u mnogim kućama još uvijek žive iste obitelji koje su tu već generacijama. U tom smislu, okolnosti su se neosporno izmijenile, ali je taj jedan, nazovimo ga "varoški identitet" još uvijek dostatno jak da se i dalje može govoriti o specifičnom karakteru kvarta.
Varoška romantika
Stoga, mi koji ovdje i dalje živimo, to, uvjetno rečeno, doba varoške romantike, premda mahom prepričavamo, još uvijek jednim dobrim dijelom i živimo, zajedno sa svima onima koji su se u međuvremenu doselili i donijeli još jednu dodatnu dimenziju čitavoj toj "našoj" priči.
Ja, naravno, možda i griješim, jer ne mogu biti posve objektivan, s obzirom da mi je varoški identitet jedini kolektivni identitet koji mi u životu nešto predstavlja, što je ujedno i jedan od razloga zašto ni nakon petnaestak godina života u Zagrebu, pet u Njemačkoj, neko kraće vrijeme i u Americi, nikad nisam promijenio adresu prebivališta - rekao je Sekulić.
Obiteljska kuća operne pjevačice Nere Gojanović gleda na dvorište kuće Dedićevih:
- Iskreno, meni je bilo super odrastati u takvom okruženju. U krajnoj liniji, bilo je i veoma inspirativno. Osobno sam jako voljela i cijenila Dediće. Neću ništa novo ni pametno reći ako kažem da su to bili ljudi izvanserijskog kalibra.
Međutim, ja sam imala privilegiju jer sam s Dedićima gajila prisniji i dobrosusjedski odnos. Mogu reći da sam sve do zadnjih dana išla s majkom u posjete Gabi u starački dom. Također, duboko nas je potresla cijela situacija s obitelji Dedić - priča nam šibenska operna pjevačica.
Nera Gojanović nam otkriva kako u svom djetinjstvu nije osjetila da Mišo Kovač ili Vice Vukov šetaju Teslinom ulicom:
- Jedan od velikana koji je uvijek i stalno živio s Teslinom ulicom je Ivo Pattiera te naravno obitelj Dedić, koja je u Šibenik dolazila svako ljeto - veli Nera.
Drugačiji folklor
Ona ističe kako je Teslina uica sada puno mirnija nego prije 30 ili 40 godina:
- Na žalost, svi su se povukli, sve je manje ljudi po ulicama. Nema djece, ćakula, druženja... Kao da je brzi tempo života uzeo danak tom dalmatinskom i mediteranskom štihu koji je nekoć krasio Teslinu. Kao i u drugim gradovima u Dalmaciji, čar života se izgubila u tim kalama. Sukladno tome ni naša ulica nije ništa drugačija - govori Nera Gojanović koja živi na relaciji Zadar- Šibenik:
- Sada kada dođem u Varoš prva stvar koja mi je bitna je da što prije iskrcam stvari iz auta.Jer, čim stanete odmah se iza vas stvori kolona i svi nerovzno trube. Da zaključim, nova vremena su donijela i neki novi folklor - poentirala je Gojanović.
Dvije kuće obitelji šibenskog fotografa Duška Jaramaza na brojevim 43 i 49 bile su epicnetar zbivanja u Teslinoj ulci. Jedan razlog je što se nalaze praktički na sredini ulice, a drugi zbog duha koji je vladao u obitelji Jaramaz:
- Zbog prirode posla mog oca nema glazbene zvijezde tog vremena koja nije prošla kroz moje dvorište - od Arsena do Čolića, da dalje ne nabjam da se ne bi netko uvrijedio. Zbog prijateljstava s Arsenom Teslinom su hodali i Sergio Endrigo i Bulat Okudžava. Međutim, naša ulica je raširenih ruku primala i te velikane, ali i ‘obične‘ ljude. Mi smo u to vrijeme znali reć i- i Cigu koji je krpao kišobrane.
U vrijeme mog djetinjstva i mladosti Teslina je bila živa, puna dice od koje se nije moglo spavati ni ujutro ni popodne ni navečer. Stariji su sidil na bancima i ‘razbanzavali‘ o svemu - od politike do pazara. Jednostavno, život je bujao - prisjeća se Jaramaz koji je kao tinejdžer imao veliki bljesak u glazbenoj karijeri.
Stariji čitatelji sjetit će se hita ‘Idi sad bez pozdrava‘ iz 1973. godine koji je imao milijunsku tiražu:
- Kažem, u mojoj kući se uvijek živjelo glazbu. Tako sam i ja valjda nešto povukao. U svakom slučaju većina ljudi iz moje generacije žali za tim vremenima. No, svako vrijeme nosi nešto svoje.
Stigla nova dica
Sada je Teslina ulica pusta. Da zimi padnete na ulici ili vas strefi infarkt našli bi vas za tri dana. Stariji su pomrli, mnogi su prodali kuće i preselili u druge gradske kvartove. Evo, i ja imam dvije kuće u Varoši, a živim kod žene u stanu na Baldekinu jer mi je tamo komotnije.
Varoš je postao tijesan, fali životnog prostora. Nekoć u Teslinoj nije bilo prometa, a sada svaka kuća ima po dva-tri automobila. Kad ja dođem sa skuterom nemam gdje parkirati - govori nam šibenski fotograf.
Jaramaz veli kako su u Teslinu došli neki novi klinci:
- U našoj ulici ima dosta podstanara koji pojma nemaju di je kuća Dedićevih, di je Vicina kuća... Možda neki ni ne znaju tko su oni bili. Šteta, moja sjećanja na Teslinu su lipa. To su krasni događaji i uspomene. Šta će ova nova dica iz Tesline pričati svojim unucima, ja ne znam....- sa sjetom je zaključio Jaramaz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....