Dok se po drugim mistima o kitama govori s dozom nelagode, u Šibeniku se svojim kitama – diče. I kakvi mu je? Ki mliko!

Dok se po drugim mistima o kitama govori poskrivećki, s dozom nelagode, pa čak i srama, u Šibeniku se svojim kitama – diče. I to toliko da im je Dino Karađole, vični i vikovični gradski diretur o turizma, koji je taman dobio novi mandat, odlučio posvetiti poseban hommage, jedan komemorativno-edukacijski đir, skoro ko procesija, koji će se događati u našem gradu, a išao bi – ko vlakić – okolo naokolo kroz šibensku staru gradsku jezgru, pa preko Miminca do Varoša. Opjevanog i osnimljenog šibenskog kvarta – ili, po hrvatski, četvrti – u kojem i dandanas na bilo opituranom zidu ne stoji Hajdukov grb – ipak je ovo drugo lice Dalmacije – nego Arsenovi stihovi: "Kad se oće štokod popit nikog se ne pita, već se lipo uz Miminac prati svoja kita!"

Stari podrugljivac i cinik, majstor dvosmislenosti, te je šibenske kite odavno u pjesmu pretočio i umjetnost uveo, kada je 1983. godine za klapu "Šibenik" napisao – "Kite". E, baš to, kite. Jer, mada se minjaju običaji, još od davnina, u Krešimirovom se gradu znala po kitama svaka vrsta vina!

Najbolje su kite iz Varoša

Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Tako je ono što se u drugim gradovima zove – ili bi se zvalo – vinski put, vinska tura ili vinska cesta, u Šibeniku postalo "Đir od kita". Zamišljen kao, kako kaže Karađole, pješačka tura s degustacijskim punktovima u ugostiteljskim objektima. Na tim bi se mjestima nudila vina i prigodni zalogaji inspirirani tradicijom šibenskih toverni, kojima je "vinska karta" visila u zidu iznad ulaznih vrata. Ako je u njega bila zataknuta smrika, toverna je nudila crno vino – najpopularnija mira bila je kvarat, odnosno 2,5 deca – a akoli je bila zataknuta maslina, onda je bilo bilo vino. Ako vam to u oti dan nije baš "pježalo" pa ste se bili zaželili lipoga opola, onda ste išli dalje i slidili, odnosno tražili svoju kitu. A to je bila ona od borića! To je bio znak da je unutra gazda otvorio bačvu lipog opola. Kakvi mu je? Ki mliko!

Oznake za kvalitetu bile su slične kitama: "Kakvo mu je vino! Murga! Treća voda drop oprala!" A ako je neko bilo vrhunsko, to bi se reklo: "Moš popit koliko oš, ne boli glava!" Nema što, Šibenčani su, glede toga, bili zahtjevna klijentela.

U svakom slučaju, bilo je krajnje vrijeme da grad u kojem i dandanas šetači znaju "bacit" poznati "pizdin đir" dobije i – "Đir od kita"!