Velika nagradna igra Hrvatskog radija, održana u subotu 3. siječnja povodom 100. obljetnice emitiranja, okupila je 21 natjecatelja koji su sudjelovali u zahtjevnom izazovu za nagradu od 10 tisuća eura. Među njima bila je i Šibenčanka Tina Bura.
Natjecanje je bilo zamišljeno kao test izdržljivosti u kojem su sudionici morali što dulje držati ruku na kugli, uz strogo propisana pravila. Ruka je morala ostati mirna i ispružena, bez savijanja u laktu i bez pomicanja gore-dolje, a svako kršenje pravila značilo je trenutačnu diskvalifikaciju piše ŠibenikIN.
Prema tvrdnjama Tine Bure, tijekom čak 14 sati trajanja igre pravila su se mijenjala, a nadzor nad natjecanjem bio je nedosljedan. Kako je vrijeme odmicalo, natjecatelji su ispadali uglavnom zbog navodnog pomicanja ruke. Natjecanje je nadzirao žiri sastavljen od radijskih voditelja koji su se smjenjivali i pratili sudionike iz prostorija u Bogovićevoj ulici. Prema svjedočenjima sudionika, neki su zbog prekršaja odmah diskvalificirani, dok su drugi, unatoč istim postupcima, ostajali u igri.
Prekretnica je nastupila oko 20.15 sati, kada su u natjecanju ostale samo dvije natjecateljice. Tek tada su postavljene kamere koje su izravno snimale njihove ruke, no nadzor je i dalje ostao u rukama istog žirija. Kako se bližio kraj natjecanja, među prisutnima se, prema njihovim riječima, sve više stjecao dojam da se favorizira jedna natjecateljica, ponajviše zbog njezine osobne životne priče.
Unatoč upozorenjima da druga natjecateljica vidno savija ruku i time odmara, reakcija žirija, tvrdi Tina, izostala je.
– Rečeno mi je: ‘Pa i Tina savija’. A pravila su od početka bila jasna: ruka mora biti ravna. Postavilo se pitanje čekamo li da ja odustanem ili se pravila više uopće ne poštuju – ispričala je.
Do odustajanja nije došlo, već je u 23.11 sati, nakon 14 sati igre, Tina Bura diskvalificirana. Kao razlog joj je navedeno pomicanje prsta ulijevo.
– Do tada je postojala jasno označena linija ispod koje prst nije smio ići. Odjednom više nije bilo važno pomicanje gore-dolje, nego lijevo-desno. Jedna voditeljica cijelo je vrijeme stajala iza mene, fotografirala mi ruku i pratila svaki pokret, dok drugu natjecateljicu gotovo nitko nije nadzirao. To mogu potvrditi svi prisutni – rekla je Tina.
Za ŠibenikIN Tina Bura naglasila je kako ne osporava pobjedu druge natjecateljice, već želi da se čuje i njezina strana priče te da bi voljela dobiti ispriku od HRT-a. Smatra da su česte promjene pravila bile nepravedne te da su obje natjecateljice pokazale iznimnu izdržljivost.
Kao moguće pravedno rješenje predložila je da organizator nagradu dodijeli objema natjecateljicama, ističući da nitko ne želi osporiti tuđu pobjedu, ali da ovakav način odlučivanja ostavlja gorak dojam.
Nedugo nakon završetka nagradne igre na Facebooku je osnovana stranica podrške pod nazivom „Pravda za Tinu“, a Tina je na društvenim mrežama objavila i opširan status u kojem dodatno objašnjava svoj slučaj:
Dakle, pokušat ću biti kratka, ali ne obećajem. Što se tiče humanosti, odnosno nehumanosti koja se spominje, mislim da o tome doista ne treba previše raspravljati – to je tema za neku drugu priliku. Ovdje je riječ isključivo o nejasnim pravilima te samoprozvanom i navodno nepristranom žiriju (koji je, usput rečeno, bio sastavljen od novinara radija koji su dolazili i odlazili u svoju radnu prostoriju u Bogovićevoj ulici).
Krenimo od pravila. U 8.40 ujutro pitala sam (tri puta) smijem li imati slušalice i dobila odgovor da, naravno. Nakon pet sati igre slušalice su zabranjene. Zašto? U redu, prihvaćam i nastavljam bez njih.
Nakon šest sati igre uvode se nova pravila – postavlja se traka i označava linija ispod koje prst ne smije pasti. Nakon pauza govorili su nam da spustimo traku ako nam je previsoko te bi se linija ponovno označavala.
Nakon otprilike osam ili devet sati igre produkcija HRT-a već počinje s komentarima o tome koliko natjecanje traje, da nitko nije očekivao da će potrajati ovako dugo. Vidljivo su i oni bili promrzli i željeli su kući.
Dolazim do najvažnijeg dijela igre, u kojem ostajemo gospođa koja je na kraju odnijela nagradu i ja – tada je već prošlo 12 sati igre. Iz aviona je bilo vidljivo da ni ona ni ja ne popuštamo. Vjerujem da nisu računali na mentalno dvije jake žene koje će se ovako boriti.
Najsporniji dio događa se nakon posljednje pauze, kada je iza nas već 14 sati igre. Molim da mi se traka malo spusti jer mi je previsoko, na što dobivam odgovor da se to više ne radi. Molim? Po kojim pravilima? Prije dva sata se moglo, sada više ne može? Prije deset sati smjele su se slušalice, nakon pet više ne? O čemu mi uopće govorimo?
U redu, pristajem i na to, da bi nakon 15 minuta došli do mene i diskvalificirali me jer sam pomaknula prst ulijevo. Ulijevo. Imali smo jasno označenu liniju ispod koje prst nije smio pasti, a sada je problem što je otišao ulijevo. Rečeno mi je da pustim ruku.
Gospođa slavi, ja joj od srca čestitam. Bez imalo ljutnje jer, Bože moj, igrali smo se.
No kasnije te večeri, kao i sljedeći dan, počele su mi pristizati brojne poruke ljudi koje poznajem i koje ne poznajem, u kojima mi govore da se nju nije nadziralo ni približno kao mene, da su promatrali gotovo isključivo mene i da je to bilo vrlo vidljivo.
Sve to sam procesuirala i pomislila: u redu, njezin motiv je školovanje sina, moj je put u New York. Očito moj motiv nije bio dovoljno “jak” da se jednako promatra i njezina ruka, kao što je bio slučaj s mojom.
Poanta ove objave jest da se protiv vjetrenjača nikada ne isplati boriti, ali imam pravo glasa i šutjeti neću. Također, isprika HRT-a prema meni ne bi bila naodmet.
Sljedeći na redu je Survivor – sva sreća što nije u produkciji HRT-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....