Škole i vrtić prazni, tržnica prazna, Poljana bez šetača. U jedinom otvorenom kafiću u centru grada nekoliko zauzetih stolova, ne svira glazba. Za utorak je proglašen Dan žalosti. Dugo će trebati Drnišu i Drnišanima da se oporave od najveće tragedije koja ih je zadesila.
– Ja se ne sjećam da je u Drnišu netko nekad pucao na nekoga. To se ovdje ne događa – govore nam nevoljko rijetki prolaznici, koji bi najradije danas šutjeli o svemu. Teško je pojmiti da je njihov 19–godišnji sugrađanin Luka izgubio život bez ikakvog razloga. Dok je obavljao svoj posao dostavljača pizze, koji te kobne subote navečer nije trebao ni raditi.
Gradonačelnik Drniša Tomislav Dželalija je nakon dvije neprospavane noći bio i dalje prilično potresen, na trenutke je gubio fokus na razgovor, nije mu se ni izbliza još sve sleglo. Upalili smo diktafon i prvo se šutke gledali u oči nekoliko sekundi.
– A što da kažem. Pogledajte samo kako mi je mandat počeo. U deset mjeseci pokopao sam zapovjednika DVD-a Drniš, a sad učenika – kazao nam je gradonačelnik, podsjetivši nas na još jednu tragediju koja je Drniš potresla na samom početku godine, kada je u prometnoj nesreći život izgubio vatrogasni zapovjednik Ivan Zvonimir Šuljak.
U tim trenucima došla je vijest da 50-godišnjeg ubojicu Kristijana Aleksića prebacuju iz Drniša u Šibenik.
VIDEO Ubojica iz Drniša pod jakim policijskim osiguranjem odveden u Šibenik, pogledajte snimku
– Izuzetno je nelagodan osjećaj kad se u gradu dogodi ubojstvo – nastavit će gradonačelnik.
– Ovo je miran grad, nikad nije bilo ovakvih crnih scenarija. Stradao je mladi čovjek, učenik s prosjekom pet nula, sportaš kojemu je život tek trebao početi. Drugo dijete je, hvala Bogu, uspjelo pobjeći.
Mladić koji je srećom uspio pobjeći s mjesta ubojstva nije, kako nas uvjeravaju Drnišani, od šoka i straha mogao upaliti automobil, pa se trčeći vratio do pizzerije. S ubojicom Aleksićem imao je nedavno susret i sam gradonačelnik. Sreli su se 3. svibnja na stepeništu gradske uprave.
– Svaki susret s tim čovjekom bio bi nelagodan. Tog dana bio je nervozan jer je došao u vrijeme marende i morao čekati. Ja sam mu rekao da mora sjesti i čekati i učinio je tako.
O tome koliko su Drnišani strahovali od Kristijana Aleksića, u posljednja se dva dana potrošilo mnogo riječi.
– Mi smo se svi njega bojali. Svi smo znali da je konfliktan, da je prijetio djelatnicama u trgovinama, da je prijetio radnicama u trafikama, u ljekarni... – otkriva nam Matilda Jelčić Stojaković, kolegica s Radio Drniša.
– Prije nekoliko godina je pričao po gradu i prijetio da će 9. 9. u 9 sati smaknuti devetero djece. To stotine ljudi mogu potvrditi. Moje prijateljica i ja nismo taj dan poslale djecu u školu. Policija o tome nije objavila ni slova, iako su taj dan bili u školi, ja sam ih vidjela. Isto tako, taj spisak s imenima 12 žena postoji, ali vjerojatno nije bilo postupanja policije o tom pitanju. Živim nedaleko od njega i moja kći od 11 godina kad šeta psa zna da ne smije ići u tu ulicu upravo zbog tog čovjeka. Svi smo bili u strahu od njega, to je činjenica – govori nam kolegica Jelčić Stojaković.
O hvatanju Aleksića, koji je u ponedjeljak rano ujutro uhićen stotinjak metara od svoje kuće gdje je počinio zločin, postoji nekoliko verzija. Službena, policijska, jest da je lociran i uhićen, a neslužbena, gradska, kaže da je moguće da se išao predati. Ubojica je, naime, uhvaćen na industrijskoj pruzi, a njegov smjer kretanja sugerira da se vraćao prema kući, možda s namjerom da se preda, sugeriraju neki od naših sugovornika.
Otišli smo u taj dio grada, gdje smo pred kućom ubojice zatekli vatrogasce koji su obavljali mučan posao, čistili su krvave mrlje ispred praga. Na mjestu gdje je Aleksić uhićen, pored poznate pečenjare "Jole", zatekli smo susjedu.
– Jučer je ovdje bilo opsadno stanje, interventna policija je stalno kružila ovuda. Tako da vjerujem da se on nije skrivao ovdje cijelo vrijeme. Ima tu u blizini i jedna špilja, mi je zovemo Zmajeva pećina, tu se može zavući onaj tko zna ovaj kraj. Moja obitelj nije izlazila iz kuće, a trudila sam se da mi djeca ne vide nikakve vijesti na televiziji. Kad je pala noć ostavila sam psa izvan kuće, a on je počeo lajati usred noći, ne znam točno koliko je moglo biti sati. Bili smo preplašeni. S jedne strane tuga i jad, s druge briga za vlastitu obitelj – kazala nam je Drnišanka čija je kuća udaljena svega nekoliko metara od mjesta gdje je ubojica pronađen.
Kako se u Drnišu živjelo protekla dva dana, iz prve ruke nam je ispričala Josipa Petrina, dugogodišnja novinarka Radio Šibenika i Hrvatskog radija, koja trenutačno radi kao turistička vodičica:
– Da vam budem iskrena, vijest o tragediji zatekla me je u šetnji sa psima u rano nedjeljno jutro. Prije toga sam vidjela helikopter koji nadlijeće grad, ali u prvi mah nisam to povezivala s nekom opasnošću. Mislila sam da možda nekog političara voze u Split ili da je riječ o nekoj hitnoj medicinskoj intervenciji. Kasnije sam vratila film u glavi i shvatila zašto su tek rijetki prolaznici bili u gradu, posebice nakon što je policija objavila kako je ubojica u bijegu i vjerojatno naoružan – govori nam kolegica Petrina.
Prema njezinim riječima, još gora situacija je bila u nedjelju poslijepodne:
– Imala sam dojam da u gradu bili samo oni koji su morali izvesti svoje kućne ljubimce u šetnju, kao i ja. Imam lovačke pse koje stavim u auto i odvezem malo dalje izvan grada da se dobro istrče. Međutim, nisam se to usudila napraviti u nedjelju predvečer, znajući da je ubojica još na slobodi, nego sam ih samo prošetala u centru grada. Drniš je bio sablasno tih, radili su samo rijetki kafići – prepričava nam Josipa atmosferu iz Drniša u turobnu nedjelju.
Kako doznajemo, u nedjelju su ostala zatvorena i vrata popularne pizzerije u kojoj je kao dostavljač radio ubijeni Luka. Drnišani nam govore da je vlasnik pizzerije otvorio svoj lokal čak i na dan vjenčanja svog sina, ali dan nakon smrti svog djelatnika nije imao snage raditi.
Tragično preminuli Luka bio je maturant drniške srednje škole. Mladić s puno životnih planova, koji je na jesen planirao upisati fakultet i nastaviti školovanje. Sa svojim kolegama veselio se i najavljenom špaliru za sve drniške maturante koji je trebao biti organiziran u petak ispred tamošnje srednje škole, koja se nalazi na samom središnjem trgu. Svoju tugu i ogorčenost jedva je skrivao Hrvoje Pekas, ravnatelj škole koju je Luka pohađao. Pekas ima samo riječi hvale o mladiću čiji je život ugašen dok je vrijedno zarađivao džeparac:
– Luka je bio vedra, prekrasna, dobra mlada osoba. O njemu mogu reći samo sve najbolje. Nemam puno riječi... Kod mene se miješaju i ljutnja i jad i tuga i bespomoćnost. Jednostavno, ne znam više što bih vam rekao – jedva je pronalazio riječi ravnatelj Pekas.
Luka je u petak trebao biti dio špalira za maturante na drniškoj Poljani:
– Nažalost, pred njim je bio cijeli život. Radi se o odličnom učeniku koji je namjeravao ići dalje na fakultet. Luka je bio ponos svojih roditelja, međutim sudbina je drukčije htjela. U školi ćemo skupiti sve učenike i napraviti komemoraciju. Osim toga, imat ćemo i kutak sjećanja već od utorka. Ako se ikako možemo pribrati od tragedije, polako se pokušavamo pribrati i idemo dalje. Kontaktirali smo i centar za psihološku pomoć. Nakon pogreba psiholozi će doći u našu školu tako da ćemo našim učenicima pokušati pomoći na svaki način da koliko-toliko zaliječe svoje duboke i teške rane – veli ravnatelj drniške srednje škole.
Hrvoje Pekas otac je poznatog drniškog glazbenika Josipa Pekasa Pekija, koji se također vrlo emotivno oprostio od svog mladog sugrađanina.
"Večeras naš grad ne spava. Svitla gore ko i svake druge večeri, ali ništa više nije isto. Jedan mladi život ugašen je prerano. Brutalno i besmisleno. Momak od samo 18 godina izašao je zaraditi pošteno svoj kruh. Dostaviti nekome hranu. Odraditi smjenu i vratiti se kući. Imao je planove. Snove, ljude koji su ga voljeli. Imao je cijeli život ispred sebe. A sada ga više nema... Najstrašnije je pomisliti na trenutak kada je njegova obitelj shvatila da se neće vratiti. Na tišinu koja je nastala nakon poziva koji nijedan roditelj ne bi smio primiti. Na praznu sobu. Nepročitane poruke. Nedovršene planove i život koji je stao u jednoj noći. A još je strašnije znati da je ovo napravilo isto govno koje je već jednom oduzelo nečiji život. Večeras ne plače samo jedna obitelj. Plače cili grad. Jer svi osjećamo istu tugu, isti šok i isto pitanje. Zašto je opet moralo završiti ovako? Počivaj u miru, dječače. Grad plače za tobom", napisao je drniški glazbenik Peki.
Pekijeva oca Hrvoja i tragično preminulog Luku ne veže samo činjenica da mu je bio ravnatelj u školi. Njih dvojicu veže i košarka, odnosno tamošnji DOŠK, koji je simbol Drniša i koji je iznjedrio veliki broj sjajnih košarkaša. Spomenut ćemo samo Stojka Vrankovića, Veljka Petranovića, Joška Vukičevića, a od mlađih generacija Juru Pleadina. Brat preminulog Luke, baš kao i Pleadin, bio je dio fantastične generacije 2003. DOŠK-a, koja se okitila brojnim trofejima baš kada ih je kao trener vodio s klupe.
Lukina tragična smrt duboko je potresla sve u legendarnom drniškom košarkaškom klubu:
– Luka je bio dio generacije 2006./2007. godište pod trenerom Alenom Šikićem. Imali su i dosta uspjeha, među ostalim, bili su i prvaci Dalmacije 2018. godine. Godinu dana kasnije bili su najbolja ekipa Šibensko-kninske županije, što im je omogućilo plasman na prvenstvo Hrvatske. Na razini države zauzeli su šesto mjesto, što je bio lijep uspjeh za mali klub kao što je DOŠK – govori nam Iva Jelčić Šikić, tajnica DOŠK-a.
Ona nam otkriva i detalje koji opisuju kakva je Luka bio osoba:
– On vam je bio pravi veseljak i nikad nije volio gubiti. Uvijek je bio "fajter" do kraja i želio je pobijediti bez obzira koliko je utakmica bila važna i protiv koga bismo igrali. Kada bismo izgubili bio bi ljut "ko pas". Luka je bio milo dijete koje su svi voljeli. Stalno se vrtio oko košarke, gledao je praktički sve utakmice DOŠK-a i nikad ih nije propuštao. Osim toga, brat mu je igrao u starijoj generaciji koja je također imala velikih uspjeha. Moram reći da je bio glavni na dočeku koji smo organizirali za tu pobjedničku generaciju trenera Hrvoja Pekasa. Baš je bio veselo i dobro dijete – kazuje nam tajnica KK DOŠK-a.
Hrvatski košarkaški savez također će odati počast tragično preminulom 19-godišnjaku:
– Moram biti iskrena i kazati da me je zvala tajnica iz HKS-a i jecala u suzama. Rekli su mi da će održati minutu šutnje na svim svojim predstojećim službenim utakmicama. To je još jedan dokaz mojoj tezi da su Luku svi voljeli. Bio je vrckast, pravi mali zvrk. Nije bio visok rastom, ali je bio jako spretan s loptom. Igrao je playmakera, što govori i o njegovoj inteligenciji. Znate, organizatora igre može odigrati samo netko tko je pametan – opisuje nam Luku tajnica njegova košarkaškog kluba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....