Dva lica Dalmacije. Jedno je ono šibensko, u kojem maturanti prosvjeduju ispred zgrade suda, prosvjedujući u tišini, s bijelim ružama i bijelim balonima, protiv šutnje institucija, koje nisu radile svoj posao, zbog čega je njih ‘klasić‘ umjesto na maturalnu večer ispraćen na drniško groblje, u svečanom odijelu kojeg je obukao prvi, jedini i zadnji put u životu. I ono drugo, dubrovačko, u kojem niti sedam dana poslije, kao da se u Drnišu ništa nije dogodilo, kao da iz tragedije nikakvu pouku nismo izvukli, događa nešto sasvim suprotno. U ‘grodu‘ maturanti, ali i njihovi roditelji te profesori i prazrednici prosvjeduju ispred zgrade dubrovačkog suda... Zašto? Paradoksalno - Zato što su policija i sud radili svoj posao! Digla se kuka i motika na policijace koji su priveli skupinu maturanata, a onda je sud – za kojeg smo u Šibeniku tvrdili da je spor – reagirao drakonski, ili baš onako kako smo u slučaju Aleksić tražili od njega – da bude brz, efikasan i nemilosrdan u provođenju zakona. I puf, odrezao mlađem punoljetniku, ili starijem maloljetniku, dubrovačkom maturantu, mjesec dana pritvora, zbog napada na policajca. Navodno mu se unosio u lice i pokazivao srednji prst. Drugi je navodno na policajca bacio bengalku. Sve skupa i pojedinačno, okarakterizirano je kao napad na službenu osobu, što nije ni nestašluk ni dječja igrarija, nego ozbiljno kazneno djelo, zbog kojeg se, umjesto kući, mami na triježnjenje, toplu juhicu i liječenje glavobolje, ide odmah u pritvor. Jesmo li to i takvo pravosuđe i tražili čitavi tjedan pred zgradom suda u Šibeniku. Jesmo, dabome!
Ali, sad kad smo takvo pravosuđe, barem privremeno i iza vruće rane i dobili, mi opet nismo zadovoljni. Jesmo kad su neki drugi u pitanju, ali kad su u pitanju ‘naša djeca‘, onda ne. Nitko ne tvrdi da se mladića ne treba kazniti za to što je napravio, no s druge strane, ubojice, zlostavljači i dileri, a i svi ostali posebno recidivisti, gotovo redovito se odmah puštaju iz pritvora i brane sa slobode. Dakle, mi ne branimo zakone i pravnu državu, nego mi njihovo kršenje koristimo samo zato da bi se i mi mogli ponašati jednako. Mi licemjerno tvrdimo da nešto nije u redu, ali onda i za sebe tražimo - to isto. OK, vršnjake i roditelje se još može razumjeti, ali prosvjetne radnike?! Čemu oni uče tu djecu? Da se mogu ponašati kako god hoće, ali da će mama i tata, teta u vrtiću, i učiteljica uvijek biti tu da ih zaštite od posljedica njihovih postupaka. I da se i sutra mogu ponašati jednako neodgovorno kao i danas, na polaganju – kojeg li cinizma i sarkazma - ‘ispita zrelosti‘. Koju su polagali s – ‘bengalkama‘?! Pa nema ni pola godine kako je ‘bengalkom‘ na piru u Šibeniku stric mladoženje ubio 35-godišnju ženu, da bi sad vidjeli kako iz tog tragičnog slučaja, kao ni iz drniškog, neki nisu ništa naučili. Jer misle da se to na njih ne odnosi. To je za neke druge.
Nama je još i dobro kakvi smo. Jer, valja istini pogledati u oči. Nije nama kriv ni HDZ ni SDP, nisu nam krivi ni suci neradnici ni podmitljivo, tromo i neefikasno pravosuđe, oni se ponašaju točno po našoj mjeri, jer smo ih – ovakve kakve su – stvorili mi, na svoju sliku i priliku. Da smo mi bolji, bili bi i oni bolji, ali kako nismo, imamo ih onakve kakvo zaslužujemo. Mi bi htjeli biti Švicarska, ali mi se ne bi htjeli ponašati kao Švicarci. Ma kakvi, mi bi se radije ponašali kao – Balkanci.
Koji su toliko nezreli, da mislimo da je sva krivnja na one dvije sutkinje, da će njih ministar (stegovno) kazniti, a mi ćemo nastaviti kao i dosad, i dalje se ponašati balavo i neodgovorno, antigrađanski. I istom takvom ponašanju učiti i našu vlastitu djecu.
Umjesto da smo kolektivno, ali svatko za sebe, stali, zamislili se i zapitali sami nad sobom, kao pravi Hrvati, katolici i vjernici za kakve se izdajemo, gdje smo to i mi sami dosad griješili mišlju, riječju, djelom i propustom. Pa se pokajali i odlučili kako ćemo barem odsad pa nadalje nastojati biti bolji, promišljeniji, iskreniji, i odgovorniji kako nam se više, daj Bože nikad, ne bi događalo da nam djeca ginu samo zato što mi u 35 godina nezavisnosti nismo znali urediti vlastitu državu. I prisiliti se da poštujemo barem one zakone koje smo sami donijeli. Da bi onda to isto bespogovorno mogli tražiti i od drugih. U Švicarskoj nitko ne čeka policiju ni sud da reagira, za divljanje na cesti prijavit će vas vozač kojeg ste preticali, a za bacanje smeća na ulicu, pored kante, prvi susjed. Mi smo navikli okrenuti glavu. I pomisliti kako bi i mi mogli napraviti to isto. Sve dok se nešto ne dogodi. A onda je obično već kasno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....