Još ima poštenog svijeta! Građevinski radnik iz Bosne, Milan – prezime je htio zadržati za sebe – išao je u pekarnicu ‘Dalma‘ pokraj Doma zdravlja u Šibeniku kupiti nešto toplo pojesti. I što bi drugo Bosanac nego ‘sirnicu‘, odnosno burek sa sirom. Uzeo platio, krenuo dalje, prema gradu, a onda je u međuvremenu primijetio – ajme, nema mu novčanika!
- ‘Gledam vamo, gledam tamo, preturam po hlačama, po džepovima – nema. Da nije u ruksaku, nije. Sve sam prevrnuo, pa se vratio istim putem nazad, da mi nije negdje putem ispao, nigdje ništa. Novčaniku ni traga ni glasa! Ko da je u zemlju propao. U unutra su mi novac i dokumenti - imam 410 eura, dvije bankovne kartice, osobna iskaznica i još neke stvari. Gdje ću bez toga? Koja je to sad muka i tranda. Šta ću kud ću, nema mi druge nego vratiti se nazad u pekarnicu gdje sam ga zadnji put imao u rukama, jer se sjećam da sam tamo iz njega vadio novac dok sam plaćao burek... ‘ - pričao nam je u petak, desetog travnja svoju priču sa sretnim završetkom naš Milan, kojeg je trgovkinja u Dalmi odmah prepoznala čim je kročio nogom u dućan – ‘Oprostite, da mi nije slučajno ovdje nije nešto ostalo, točnije novčanik‘- pitam, i dobivam odgovor.
– ‘Nije, ali jedna mlada žena, mogla je imati između 20 i 30 godina je došla maloprije, nedugo nakon što ste vi izašli i rekla da je pronašla novčanik s dokumentima, nedaleko odvade. Kako vam je ime i prezime?‘ - pitala je i kad sam joj rekao, vidjela je da su moji. Kako je ostavila broj mobitela, mi smo se nakon toga našli dole na početku Miminca. Ona gore negdje stoji, ali u svakom slučaju ja sam dobio svoj novčanik, i novac i dokumente, a da ona nije htjela uzeti baš – ništa. Nisam joj mogao ništa drugo nego reći hvala, nije htjela niti čuti da joj dam 100 eura za piće, ili da joj odradim nešto u kući ako treba...
Tražio sam joj broj od supruga, da vidim s gospodinom mogu li im odraditi nešto u stanu, neke radove sad kad im stiže beba. Ali, ništa, niti čuti! Za nju je to bila sasvim obična, normalna stvar, a ja prema njoj osjećam veliku zahvalnost. Zato vam i pričam ovo, da ljudi saznaju da još uvijek oko nas ima dobrog i poštenog svijeta i da ovakve primjere treba isticati kako bi se i svi mi drugi ugledali na njih - ispričao nam je Milan svoju priču. Njegova dobročiniteljica je, veli nam, po svaku cijenu željela ostati anonimna, pa ćemo onda i mi tu njezinu želju ispoštovati. Uostalom, kao da su bitna imena, vjere, nacije, bitni su ljudi i djela koja govore sve o njima. Ali da nam je naša trudna sugrađanka osvjetlala obraz i da smo ponosni na nju - jesmo. Zašto i čemu kriti?!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....