Sedamdeset dvije su mu godine tek! Ne, nije riječ o novinarskom cinizmu prema zakletom Šibenčaninu, sportskom djelatniku i priznatom gospodarstveniku. Prava je istina da je Željko Dulibić, makar je kročio u osmo desetljeće, i dalje spreman na gotovo maksimalan način zasukati rukave, pomoći rješavanju problematike rodnog mu grada. A pritom, iako mu je nadimak Crni, sve gleda kroz narančastu i ružičastu prizmu.
Vjeruje da je moguće rješenje nekih gorućih šibenskih problema, poput izgradnje nove gradske rive, te Narančastih na Šubićevcu, gdje je Dulibić ostavio dubok trag kao uspješni predsjednik HNK Šibenik. A njegov je životni put zaista mozaičan. Od vježbanja u mlađim kategorijama nogometaša Šibenika do važnih funkcija u (nažalost ugaslom) TLM-u, od predstavništva te tvrtke u New Yorku do uspješnog rada ravnatelja županijske Lučke uprave.
Ipak, temeljni je dojam da je još uvijek, kao i u zadnja dva desetljeća bio (i ostao) gotovo opsjednut priobalnim projektima u Šibensko-kninskoj županiji. Posebice bismo izdvojili atraktivnu lučicu u Mandalini, te novu, veliku rivu i šetnicu na Jadriji.
- To je bio moj posao kao ravnatelja, koji sam radio s nemalim entuzijazmom, uz punu podršku mojih suradnika županijskog Odjela za pomorstvo, pa i osobni angažman ondašnjeg župana Gorana Pauka. Posebice su me zaintrigirale lokacije, koje su prethodno bile zanemarene ili proglašene tehnički nerješivim. Zato sam pokrenuo izradu niza projekata. Tu prvenstveno mislim na komunalnu luku Vrnažu, te rive u Murteru i Prvić Šepurini. Ponosan sam što sam započeo projekt rekonstrukcije i širenja cijele šibenske rive, od gata Vrulje do projekta Dolac, kao prve faze. Poslije mog odlaska u mirovinu odlukom hrvatske vlade taj prostor je stavljen u nadležnost Lučke uprave Šibenik i nastavlja se uspješno razvijati pod ravnateljstvom gospodina Paške Dželalije. Ne, ne želim se kititi tuđim perjem. Za uređenje Jadrije najzaslužniji su gradonačelnik Željko Burić i moja supruga Madlena, koja je pročelnica Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša– bio je više nego jasan Dulibić na naše prvo pitanje.
Šibensko.splitska pripetavanja
Nije bilo ni traga splitsko – šibenskim "pripetavanjima", karakterističnim za sport, kad je Željko u svojim idejama i željama najčešće surađivao sa Splićaninom Ivicom Galassom, koji je, nažalost, nedavno umro…
- Tražeći kompleksno rješenje za probleme rive u Docu, za nerijetko poplavljivanje, oborinske vode, utonuće i propadanje konstrukcije obale, kontaktirao sam niz projektanata. No, najviše me impresionirao pristup gospodina Gallasa. Otvoren i stručan. Objasnio mi je da je riječ o zahtjevnom, ali ne i nerješivom problemu. Izradom njegova idejnog rješenja mi smo u Županijskoj lučkoj upravi bili izuzetno zadovoljni. Galassov suptilan osjećaj za prostor i mjeru Šibenika naročito je došao do izražaja u projektiranju komunalne luke Vrnaža u Mandalini. Ona je izvrsno prihvaćena od mojih Šibenčana, a često čujem od stručnih ljudi u resornom ministarstvu, te i od inozemnih gostiju da je to nije samo najljepša komunalna luka u Hrvatskoj, već i jedna od najprivlačnijih u Sredozemlju. Na to sam itekako ponosan. Trebam li posebno objašnjavati koliko me pogodio Galassov odlazak na drugi svijet!? Volio bih, međutim, da mu Šibenik i Šibensko-kninska županija dodijele barem posthumno odgovarajuća priznanja – lokal patriotski i emotivno reagirao je naš sugovornik.
U Dulibićevim projektima i naporima ima, nema sumnje, i tragova obiteljske suradnje. Već smo spomenuli suprugu Madlenu, posebno angažiranu na projektu Jadrija. No, i kćerka Frana je priznata arhitektica.
- Svakom projektu prethodi odgovarajuća planskadokumentacija, pa je suradnja s Upravnim odjelom, koji vodi moja supruga Madlena Roša Dulibić neizbježna. Za već spomenutu Vrnažu bilo je, primjerice, potrebno promijeniti cijeli niz prostornih planova i izraditi Studiju utjecaja na okoliš. O tome se, dakako, raspravljalo u radno vrijeme, ali i za obiteljskim stolom, što je rezultiralo završetkom projekta u optimalnom roku. Kad ste već spomenuli stariju kćerku, arhitekticu Franu, ona se nerijetko priključuje našim obiteljskim raspravama. O pravnim temama imamo obiteljskog savjetnika u mlađoj kćerki Cviti, friškoj pravnici – sa zadovoljstvom priča naš sugovornik o obiteljskim, arhitektonsko-planskim ćakulama.
Kad već govorimo o rodbinskim odnosima najveći kritizer Dulibićeve zamisli o uređenju starog dijela Šibenika, Doca bila je Željkova bliska rodica!? Neovisno o tome što ostvarenje tog projekta Šibenčani jedva čekaju, jer bi se time riješio problem poplavljivanja mora u stare dolačke kuće. Nedavna poplava morske vode u dolačkim konobama je samo dodatni razlog nestrpljivog iščekivanja oko ostvarenja tog projekta. Šibenik, bolje rečeno Dolac je doživio neugodnu sudbinu nemalog broja dalmatinskih gradova, kojima je morska plima pričinila nemale probleme.
- U tijeku je izrada glavnog projekta, kad je riječ o obalnom pojasu u Docu. On je u nadležnosti Županijske lučke uprave, dok je projekt uređenja površina i ceste u nadležnosti gradske "vlade". Dolačani su najviše grintali zbog toga, što nije planiran ostanak dizalice za podizanje i uređenje brodova. No, dizalica je neprikladna na tom prostoru, koji će nakon svog uređenja postati dio šetnice gradskom rivom do plaže Banj. U tijeku je ishođenje građevinskih dozvola i neizbježnog osiguranja financijskih sredstava. Itekako sam uvjeren da će završetak tog projekta donijeti radost svim Šibenčanima, ne samo stanovnicima Doca. Starog gradskog predjela, za koji sam vezan i emotivno, i obiteljski – sa zadovoljstvom Dulibić najavljuje skori početak radova na dolačkoj rivi.
Zna se kako diše
Simpatičan spomen obiteljskih odnosa samo nas je podsjetio na čvrstu i prijateljsku, ne samo rodbinsku vezu s pokojnim hrvatskim intelektualcem Slavenom Leticom. Kao da je naš sugovornik jedva dočekao razgovor o toj relaciji.
- Imao sam privilegij dugo godina biti Slavenov prijatelj. Sa suprugom moje bliske rodice Gordane Cerjan Letica. Pridjev veliki vezan je za Slavenov život. Bio je veliki intelektualac, veliki radnik, veliki domoljub i veliki čovjek. Što god je radio bio je izuzetno uspješan. Vrhunski, kako bi on u šali rekao, umnik. Družili smo se kroz desetljeća. Raspravljali u živo ili preko telefona. Bio sam zadnji, koji je s njim razgovarao prije smrti, dok je moja Goga bdjela uz njega. Slaven je bitno utjecao i na moj životni put. Na fini me način odvratio od moje nakane da studiram građevinu. Pitao me „Jesi li dobro razmislio, nije li ti bliža ekonomija!?“ Na tome sam mu itekako zahvalan. A njegov gubitak je za me nenadoknadiv – s uzdahom nam je Željko pričao o Slavenu.
Brojni televizijski nastupi, te jednako brojni tekstovi u pisanim medijima jasno su otkrivali kako u političkom smislu diše Letica. Ni Dulibić ne krije svoju pripadnost vladajućoj stranci. Više nego jasan je i njegov politički stav. No, politike nije bilo previše u njegovim priobalnim projektima. U doba, dok je bio ravnatelj Županijske lučke uprave hvalili su ga, zbog dobre suradnje, i načelnici općina, gdje nije bila na vlasti, i još uvijek nije HDZ!? No, kad je otišao u mirovinu političke križaljke zasjenile su njegov raniji trud i ljubav prema zavičaju. Morao je ustuknuti pred ljudima, koji, kako je govorio pokojni gospodarstvenik Matko Slavica, "nisu bili u gradivu“.
- Kao ravnatelj Županijske lučke uprave bio sam posve neopterećen stranačkom pripadnošću. No, na čelu županije došli su ljudi, kojima je stranačka pripadnost jedini kriterij, a koji su, nažalost, limitirani za obavljanje javnog posla. Ne samo da sam smijenjen s mjesta predsjednika Upravnog vijeća, već mi je vrlo brzo i protuzakonito ukraćeno imenovanje kao člana UV Županijske lučke uprave. Po novom Zakonu o pomorskom dobru određeno je da umjesto predstavnika koncesionara tog člana biraju gradske i općinske „vlade“ u obalnom području. Većina općina i gradova izabrala je mene, a bivši župan protuzakonito drugu osobu. Nisam to shvatio osobno, već kao mržnju prema HDZ-u. Novi župan Paško Rakić je brzo ispravio tu nepravdu – bez dlake na jeziku objasnio nam je Željko.
O nemalom gospodarstvenom iskustvu našeg sugovornika jasno svjedoči i podatak da je bio i predstavnik, nažalost, ugaslog TLM-a u New Yorku. Tamo se početkom devedesetih godina nerijetko družio s legendarnim Draženom Petrovićem i njegovom majkom Biserkom. Iz tih dana, kad je "naš mali", kako su ga obično zvali u rodnom mu Šibeniku, branio boje Netsa iz New Yersija, Dulibić može itekako svjedočiti o svemu, pa i o tome koliko je blizu istine tvrdnja da se Dražen pomirio sa srpskim košarkašem Vladom Divcem…
- Stupio sam s Draženom u kontakt, čim se preselio iz Portlanda u New Yersey. Poznavali smo se još iz Šibenika, a u Americi družili poslije utakmica. Pratio sam njegove utakmice preko televizije i na gostovanjima. Do njegova dolaska Netsi su bili slabašna tranšiza sa sedam vlasnika i osrednjom gledanošću. Dražen je preporodio igru i – gledalište. Navijanje je postalo izuzetno glasno, dogodio se preporod kluba. Naravno, ta me atmosfera nostalgično vraćala na Baldekin. To je bio naš Dražen, sportaš koji čini razliku. Košarkaški Mozart. U svojim izjavama o srpskoj agresiji bio je i glasan, i jasan. O ratnim zbivanjima u šibenskom zavičaju neprestano ga je obavještavao prijatelj Neven Spahija, danas itekako priznat trener. Kad bi Draženu želio dati neku informaciju iz Hrvatske najčešće bi dobio odgovor "Ja to već znam!“"Prava je istina da nije htio nikakvu pomirbu s Divcem. Na utakmici Lakersa i Netsa Divac mu je stalno prilazio, a Dražen ga odbijao od sebe. To je osjetila i publika. A kad smo Amerikancima objasnili u čemu je problem, potencirajući posebno srpsku agresiju do kraja utakmice su samo pljeskali Draženu, a zviždali Divcu. Ne morate mi vjerovati, ali od Draženove smrti više od 30 godina ne gledam košarkaške utakmice. Toliko me pogodio njegov prerani odlazak. Napustio nas je jedan od najvećih sportaša u povijesti, drag čovjek i veliki domoljub – s nemalo sjete pričao je Željko o sugrađaninu Draženu.
Za kraj razgovora nismo ostavili šećer, nego aktualni šibenski pelin. Nije baš teško zamisliti kako Dulibiću kao zakletom Šibenčaninu, posebice kao nekad uspješnom predsjedniku HNK Šibenik pada, blago rečeno, alarmantna situacija na Šubićevca. A za Željkove vladavine u starom šibenskom klubu kucalo se na vrata „one“ Prve lige. Istodobno, narančasti dres nosili su potencijalni reprezentativci Slaven Bilić, Dean Računica i Zoran Slavica te bivši Nikica Cukrov… U svom pozitivnom pogledu na sve šibenskom naš sugovornik vjeruje da postoji i kratkoročno i dugoročno rješenje „"lučaja Šubićevac"!?
- U šibenskom nogometu previše trajem da bi bio indiferentan prema aktualnom stanju. Ovako teška situacija nije nikad zabilježena u povijesti kluba. Teže je pametno odgovoriti na tu problematiku nego dobiti Euro jack pot! No, vjerujem da ima više puteva, kojima klub može krenuti. Prije svega, Grad Šibenik bi trebao preuzeti kontrolni paket, da u strukturama kluba bude uvijek predstavnik ili predstavnici šibenske "vlade". Mi nismo američke tranšize ni engleski privatni klubovi, kod nas je bitna tradicija i pripadnost gradu. Imamo sjajnog gradonačelnika i novog župana, pa vjerujem da će se model upravljanja klubom, ipak, složiti. Na način, kako je govorio pokojni predsjednik Marko Slavica, koristeći izraze poput "Treba sisti zajedno" ili njegovu mudru izreku "Moja pamet je u tuđoj glavi".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....