Iznenada preminuo bivši šibensko-kninski župan, kapetan duge plovidbe i uspješni poduzetnik

U nedjelju oko šest sati, iznenada je nakon kratke i teške bolesti u 71. godini preminuo Gordan Baraka, bivši šibensko-kninski župan, kapetan duge plovidbe i uspješni poduzetnik, javlja sibenski.hr.

Baraka je krajem 2000-tih bio predsjednik KK "Šibenka" kad su izborili sudjelovanje u regionalnoj ligi. U zadnje vrijeme obnašao je funkciju predsjednika Omladinskog košarkaškog kluba "Dražen Petrović".

Tužnu je vijest prva objavila Udruga pomorskih kapetana i časnika Šibenik na službenoj Facebook stranici, a brojni članovi u komentarima su izrazili svoje duboko žaljenje i odali priznanje cijenjenom i omiljenom kolegi.

Prije točno mjesec dana u našem smo listu objavili priču o Gordanu Baraki. Evo dijela reportaže koju je napravio naš kolega Zdravko Pilić:

'Svačim se Gordan Baraka bavio u životu. I valja biti pošten pa priznati - ničim neuspješno. Bio je dugo kapetan duge plovidbe, tukao more, a onda je krajem osamdesetih godina donio odluku da će se otad "držat kraja". Ali neće prestat "falit more", jer je prvi u tada još Jugoslaviji, 1989. godine dobio od Saveznog sekretarijata da se može baviti posredovanjem pri zapošljavanju pomoraca, prvi privatnik pored tadašnjeg Biroa za zapošljavanje.

U međuvremenu je bio rat, danas tu agenciju "Adria Mar" vodi stariji sin Tomislav, pa je tu bila i turistička agencija "Mag Tours", pa se pojavilo i Pučko otvoreno učilište "Libar", na kojem se najprije počelo s izobrazbom opet - pomoraca…

- To je bilo zato što nisam mogao dobiti posao u tadašnjoj "Slobodnoj plovidbi" i nisam zna šta ću radit. Bio sam kod gazde, neskromno govoreći, jedan od dosta uvaženih kapetana. Kada sam ja startao kod njega on je imao 18 brodova, a Šibenska je imala 22. Prosjek starosti brodova kod moga gazde je bio 25-26 godina, a u Šibenskoj plovidbi flota je bila stara 12 godina. A kada sam otišao od njega nakon 20 godina, gazda je imao 200 brodova, a "Slobodna plovidba" je ubrzo nestala. I na koncu je rastao i došao do 450 brodova i postao je najveći brodovlasnik na svijetu - prisjeća se Baraka, dodajući da su gazdu i Šibenčani mogli vidjeti, dolazio je pokojni Sammy Ofer i u Krešimirov grad

A firma, kako mu se firma zvala?
- Koja? - smije se Baraka. I odgovara:
- Firma mu se zvala "Ofer Brothers". Imao je on na desetke, jedno vrijeme čak i 600 firmi. Njegov je, recimo i "Royal Caribbean", trenutno druga najveća kruzer kompanija na svijetu... - veli kapetan.

Dakle, Onassis je za njega bio mala beba...
- Točno. Samo što je Onassis bio eksponiran medijski, a Ofera to nikad nije zanimalo. Recimo, on do 70. godine nikad nije putovao bussines klasom, a u 79. godini je imao devet aviona.

(...)

Baraka je na Prižbi posadio negdje oko 11 i pol tisuća panja vinograda, a uz taj "mali vinograd", niknula je u međuvremenu i butik vinarija.

Učimo, eksperimentiramo...

- Imamo merlot, cabernet, plavinu i sirah. Ništa veliko. I još 360 maslina. Nije to baš tako lak biznis kako ljudi zamišljaju. Eto, Filip je sad u Novom Sadu, koji je najveći regionalni sajam, dobio tri zlatne medalje za vino i jednu za ulje. Ali to su male količine. Vinarija je projektirana za 25 tisuća boca, ali mi još nismo ni blizu tome. Kupujemo grožđe i od drugih, selektiranih proizvođača, koje pratimo, recimo debit u Promini…

A taj se debit fino ljubi sa sirom iz Pakova Sela, kojeg naši domaćini nude svima u svojoj kušaonici za idealan par. I još bolje trojstvo s vlastitim maslinovim uljem kojeg također nude fino buteljirano, kao monosortno od oblice, ili u blendu s talijankama. A otkriće mi je bilo čisto sortno ulje od cipressina, masline koja nije baš česta kod nas, a koje sam također imao prigodu kušati na Prižbi, zajedno s ocem i sinom Barakom. Koji se slažu u jednom - mi ni sami često nismo svjesni što sve imamo. Moramo gurati svoje...

A stariji - vidi se da je bio političar - niže nam naše nonsense kao na traci.
- Pa mi s našom sardinom, koja je najkvalitetnija na svijetu - a on ga je obišao uzduž i poprijeko - hranimo tune! Pa za tune možeš kupiti sardinu bagatelno u zapadnoj Africi, naša je delikates. Pa ja sam bio prije dvi godine u Portugalu, uđem u dućan a u njemu samo sardine, srdele u konzervama. U centru Lisabona! Ali ta sardina košta u tom dućanu devet eura, baja moj! A mi je damo tunama. Je l' da ne znamo?! Ovaj naš motar, on bi trebao biti ukiseljen u boci, 30 eura komad. Ili sušenu hobotnicu s Krapnja. Pa mene naš slavni kuhar Zdravko Kalabrić uvjerava da to što mi imamo nema nitko u svijetu! Samo to treba podržati, promovirati i poticati…

Cijeli članak možete pročitati ovdje