Nitko ni iz Vlade ni iz Središnjeg državnog ureda nije našao potrebnim konzultirati se s gradskom vlašću prije raspisivanja natječaja kako bi provjerili što Grad predviđa planskom regulativom na tim lokacijama, a izrada GUP-a u završnoj je fazi.
Zašto se država ponaša ignorantski prema interesima lokalne samouprave i zbog čega žuri s prodajom ako su cijene nekretnina u državama u okruženju značajno porasle nakon ulaska u EU? A Hrvatska je, kažu, pred samim vratima Unije...
Zar će šuplji državni proračun spasiti (ras)prodaja vojarni?! Zašto napušteni neperspektivni vojni objekti nisu odavno prepušteni gradovima i općinama na čijem se području nalaze, umjesto što država kuka da su joj samo trošak?
Iz MORH-ove Službe za odnose s javnošću na ta pitanja odgovaraju lakonski, prebacujući dio odgovornosti na medije:
− Tijekom posljednjih nekoliko godina upravo u medijima se raspravljalo o “velikom broju napuštenih vojnih objekata na atraktivnim lokacijama koji propadaju, umjesto da se njihovom prodajom puni državni proračun”.
Stoga u MORH-u drže da je odluka o prodaji neperspektivnih nekretnina, među koje spadaju i ove šibenske, u interesu i lokalne zajednice i građana i Republike Hrvatske. Ti su objekti sada samo trošak, jer je MORH obvezan plaćati komunalne naknade i naknade za uređenje voda gradovima i općinama na čijem se području nalaze − kažu u MORH-u.
Inače, Ministarstvo obrane je od 1992. godine do danas više od 200 objekata predalo općinama, gradovima i županijama. Većina ih je u gospodarskoj funkciji, navode, kao što je slučaj s bivšim vojarnama u Bjelovaru ili Varaždinu. Ima, naravno, i primjera gdje lokalna samouprava nije uspjela bivše vojne objekte privesti svrsi.
U Zadru nema nesporazuma
Vlada je prošle godine osnovala Radnu skupinu za popis i kategorizaciju neperspektivnih vojnih nekretnina. Na tom popisu navedeno je 210 objekata predviđenih za prenamjenu po raznim kriterijima (koncesija, davanje u najam i prodaja).
Odluku o svakoj pojedinačnoj nekretnini donosi vladino Povjerenstvo za imovinu. Kako to izgleda, vidimo na primjeru vojarni Jamnjak i Ražine. Pitanje je što će se dogoditi ako u GUP-u Grada Šibenika na tim dvjema lokacijama bude “zelena markica” iliti zelena površina?!
Od koga će u tom slučaju kupci vojarni tražiti obeštećenje za uloženi novac? Takav “nezgodni nesporazum” u Zadru se, vele šibenski gradski oci, ne bi mogao dogoditi, ali samo zato što se tamo država konzultira sa svojom (HDZ) lokalnom vlašću.
|
Franko Vidović: Dva aršinaDržava ima dva aršina, tvrdi dogradonačelnik Franko Vidović. Jedan primjenjuje kad ona prodaje nekretnine i tada ne pita ni tko će ni što u njima raditi, samo želi novac. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....