Više od desetljeća trebalo je trebalo je Brunu Fantulinu, zagrebačkom fotografu vodičkih korijena, da dođe do svoje prve autorske izložbe. Fotoaparatom lovi munje pa je, logično, prozvan "lovcem na munje", a kako ima i ponekih institucija koje to cijene, tako je vodičko-zagrebački lovac na munje vlasnik i nekoliko prestižnih nagrada, među ostalim i one od National Geographica. Bruno Fantulin ima, dakle, prvu izložbu u Muzeju grada Šibenika (16. svibnja u 19 sati), a dali smo mu priliku i da je osobno najavi...
Već ste stoput ispričali kako je sve počelo, odnosno da ste prve munje snimili slučajno. No, kako i zašto se to pretvorilo u ovisnost koja traje evo 12 godina?
- S obzirom na to da sam od malena bio opčinjen prirodom, a ponajviše snijegom tada uvijek me zanimalo što priroda još može kreirati? Kada sam nakon te prve fotografije nastavio dalje promatrati vrijeme i još više se zanimati za munje tada je i ‘‘ovisnost‘‘ počela bivati sve veća.
Prvi pravi lov na munje s kolegama sam odradio 4. kolovoza 2017. godine i mogu reći da me nakon toga priroda ‘‘kupila‘‘ do kraja. Provodio bih sate i sate na google kartama tražeći idealnu poziciju gdje bi svaki idući put išao fotografirati nevere te je shodno tome i ljubav i strast još porasla na koju razinu više. Dosta sam tada ovisio o kolegama što se tiče prijevoza, ali 2020. je i to preraslo u samostalne odlaske u Dalmaciju, Kvarner i Istru, pa kasnije i jug Hrvatske gdje sam čak s avionom išao te na kraju ulovio jednu od najdražih fotografija gdje je Dubrovnik bio u prvom planu, a naposljetku shodno želji, volji i neodustajanju, munje i oluje sam počeo loviti i po susjednim zemljama kao što su ponajviše Slovenija, pa Italija i Mađarska...
Čini mi se da je lov na dobru fotografiju munje slično kao i lov na ribe. Sjediš i čekaš, a često ni ne uloviš nešto posebno? Dakle, kako izgleda jedan običan radni dan lovca na munje?
- Apsolutno se može tako povezati, i većina odustane ili nema vremena ili shvati da nema smisla. Međutim, kako upoznaješ prirodu sve više, tako i gradiš ‘‘mišiće intuicije‘‘. Volim tako reći, jer znaš procijeniti otprilike i osjetiti kada je pravi trenutak za poći negdje i kada su šanse velike da napraviš dobru i kvalitetnu fotografiju. Naravno da u početnim godinama neuspjeha ima na izvoz, ali bitno je ne odustati već izvući nešto pozitivno iz tog neuspjeha, a to je da si još malo bolje upoznao kako vrijeme funkcionira na određenom području.
Koje sve elemente ili karakteristike treba imate jedna dobra fotografija munje, prema vašim kriterijima? Mislim, i ja sam jednom mobitelom uhvatio munju, ali za to ne bih dobio nagradu National Geographica, kao što ste vi dobili...
- Prije svega fotografija treba imati dobru kompoziciju kako bi oko gledatelja odveli na najvažniji dio fotografije. Nastojim uz munje uvijek imati još pokoji element na fotografiji, kao što je upravo ta fotografija iz Zagreba u National Geographicu. Grad sam po sebi daje tu neku dubinu jer sa samim oblakom i nebom možemo napraviti neku usporedbu kolika je razlika između neba i grada ili nekad čovjeka i neba, crkvice na brdu i neba itd... U biti, meni je cilj pokazati koliko je priroda nadmoćnija nad nama te naravno da svaka fotografija ima neku svoju priču. Nakon toga dolaze i tehničke stvari koje su izuzetno bitne i tu se također većina izgubi, naravno nekad uključujući i mene. Postavke na fotoaparatu variraju s obzirom koliko je oluja i koliko su munje blizu, pa shodno tome se korigiraju i postavke na fotoaparatu. Doduše, to nekad je dosta teško razmišljati o tome, budući da je glavni cilj da sačuvate živu glavu... Obrada je završni dio gdje također dobru fotografiju možemo uništiti i napraviti super scenu nerealnom, naglašavajući dodatno dramu.
Koliko je to opasan posao? Nije baš da su velike šanse da vas pogodi munja, ali ipak nije ni bezazleno. Uostalom, i vaša izložba u Šibeniku zove se "Život na rubu"... Usput mi recite i koja je bila najdramatičnija situacija u kojoj ste se našli.
- Svaki odlazak na teren za sobom nosi određeni rizik za život, tako da treba dosta dobro poznavati kretnje oblaka i oluja, kako se one ponašaju na određenom području i recimo ne ići negdje prvi put sam, kad idu munje, a da pritom ne poznaješ tu lokaciju. Događalo se i to pa spominjem. Rekao bih da je to recept broj 1. za izgubiti život. Također, vožnja u tim uvjetima isto nije najjednostavnija pa treba pripazit i na to.
Teško je izdvojiti najdramatičniju situaciju jer ih je stvarno bilo puno, počevši od vlastitog nebodera za vrijeme povijesne oluje u Zagrebu 2023. pa svega par dana nakon, s istog nebodera, kada su munje udarale gdje god su stigle po gradu, a ta fotografija je upravo ona iz National Geographica. Na moru je također bilo dosta bliskih susreta s munjama, tučom, jakim naletima vjetra itd...
Za pretpostaviti je da ste na "radnom mjestu" često mokri i na udaru vjetra. Koliko često se prehladite?
- Pa i ne prehladim se baš često, više tijelo bude umorno i iscrpljeno od čekanja, nekad su i vožnje i lov iscrpni sami po sebi kad treba voziti nekoliko sati u jednom smjeru, čekati, fotografirati, pa se vraćati natrag. Nastojim se dobro odjenuti i tako smanjiti rizik od bolesti i prehlade, a i "na mlado" je još.
Izjavili ste da ste danas na "većem levelu" nego na počecima? Što to znači, imate skuplju opremu, idete na nepristupačnija mjesta...?
- Između ostalog, oprema je puno kvalitetnija, ali puno više truda ulažem u planiranje fotografija, puno ozbiljnije pristupam situaciji i to bi rekao da je glavna razlika uz naravno izoliranija mjesta na koja u početku nisam mogao ići.
Izložba u Šibeniku bit će otvorena ovog tjedna. Što ćemo vidjeti na njoj?
- Na izložbi se može vidjeti miks svega, od snijegom prekrivenih krajolika, pa do svih ostalih godišnjih doba, snijega, izlazaka, zalazaka sunca, kao i mjeseca, noćnog neba i naravno munja i oluja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....