Kazališna i bodulska ćakula s nadarenom glumicom sa Zlarina: ‘Zadovoljstvo je bilo raditi s Danilom Šerbedžijom‘

- Dobar dan, ovdje Ivo, novinar i bodul sa Žirja!

- Dobar dan, ovdje Lucija, glumica i bodulica sa Zlarina!

- Drago mi je da se čujemo!

- A tko Vam je kazao da mi je danas rođendan!?

Razgovor s mladom šibenskom (ili zlarinskom) glumicom Lucijom Alfier imao je spomenuti, više nego ležeran početak. Puka je slučajnost da smo je telefonski potražili na njezin rođendan. Uvjereni da smo pokucali na vrata mlade, ali uspješne umjetnice. Dame, koja još uvijek nema 30 ljeta, a iza koje su brojne uspješne uloge na kazališnim daskama („Dođi gola na večeru“), filmovima(„Dražen“ i TV-serijama(„Kumovi“). Širom Lijepe Naše.

- Ovo je divan rođendanski poklon! Rođendanska slavlja su pravo vrijeme za malu introspekciju. Razgovor je došao kao lijepi podsjetnik na put, koji sam prošla. Ne, ne volim se opterećivati etiketama poput „uspješna“, ali sam svjesna da iza mene stoje vrijedna iskustva i rad. Zato bih radije rekla da sam zahvalna na prilikama i ljudima, koji su me oblikovali kao glumicu – počela je Luca.

Kad smo je prvi put sreli ostali smo prosto fascinirani načinom na koji manifestirate svoju ljubav prema Zlarinu, otoku svojih korijena. Žestoko je navijala za zlarinske balotaše na tradicionalnim „Bodulskim pripetavanjima“… Kao da je bila inspiracija pokojnom kolegi Jakši Fiamengu za pjesmu „Luce mala“, koju je otpjevao Oliver, ili skladbi „Otočanka“, poznatoj u izvedbi ansambla Bonaca.

- Zlarin je moj temelj. Zlatni otok sreće i one nepodnošljive lakoće postojanja. Imala sam sreću odrastati u u autentičnom, jednostavnom i živopisnom otočnom mjestu. Punom i grubih, i lijepih trenutaka. „A Bodulska pripetavanja“ ili sportska natjecanja malih naseljenih otoka šibenskog arhipelaga su u nemaloj mjeri izgradila moj identitet. Ta žestina nadmetanja, zajedništvo i ljubav, koja se tada rodi, to je ono nešto. Onaj trenutak, kad vrijeme stane, a sve je na svom mjestu. Nisam samo dobra u navijanju. Još sam opasnija, kad sestra i ja branimo crvenu boju zlarinskih koralja u briškuli i trešeti. Neovisno što je to muška igra- otkriva vatrena Zlarinka.

Putovanja brodom

Naša kolegica Jordanka Grubač bila je jednako fascinirana Lucijinom interpretacijom „Pustite ga“ u „Zlarinskim večerima ispod leroja“ te poezije nezaboravne Vesne Parun.

- Zlarin je malo mjesto, koje je iznjedrilo mnoge velikane. Valjda u zlarinskoj ariji ima nešto posebno!? Zlarinka Vesna Parun je obilježila moje prve glumačke korake. Od „Kuklje Muklje Tanane i Gloga“ do pjesme „Ti imaš ruke nevinije od mojih“. O Bjažićevoj čakavskoj poeziji da ne govorimo. Kad čitam njegovu „Moja mati“ u očima mojih otočana vidim što znači istinski prenijeti priču. Proživjeti bol, ljubav i istinu zajedno sa svojim otočanima – dodatno se otvorila Lucija.

Lucija Alfier, mlada glumica šibenskog HNK-a

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Mnogi tvrde da je fanatičnu ljubav prema Zlarinu naslijedili od oca Vinka, koji je bio vrhunski kirurg u šibenskoj bolnici, ali je svejedno svaki dan putovao sa rodnog školja i vraćao se isti dan u mirnu zlarinsku luku.

- Svakodnevno putovanje brodom s otoka je svojevrsni pothvat. U posljednje vrijeme i istovremeno i opuštajući, i rizičan. Ovisnost o jugu, buri i dobroj volji kapetana je neizostavni dio otočnog života. Ova je zimska sezona za nas Zlarinjane bila iscrpljujuća, ali vjerujem da će se stvari promijeniti na bolje- podsjetila je naša sugovornica na aktualne bodulske muke glede brodskih veza.

Stara je istina da Zlarin kao i mnogi jadranski školji itekako oživi ljeti. A Lucija u svemu ima nemali doprinos. Na otoku svojih predaka vodi dječju dramsku igraonicu „Igra igri igra igru“.

- Kolega i prijatelj, zlarinski glumac Ante Vukov je zajedno sa mnom pretprošlog ljeta okupio djecu. S njima stvorili vrijedan projekt ili nešto o čemu će se, bez lažne skromnosti, itekako pričati. Ne smijem preskočiti ni glazbenika Ivana Varošanca, s kojim sam zapravo počela cijelu priču, približavajući djeci glumački posao kroz igru- otkrila nam je šibenska glumica ljetni nemir na svom Zlarinu.

Potvrdila su se očekivanja Lucijinih profesora s akademije, kad su je najavili kao jednu od izuzetno perspektivnih hrvatskih glumica. Gotovo su impresivni podaci iz njezine relativno kratke, ali uspješne glumačke karijere. Od diplomskog rada na Filmskoj akademiji kod Krešimira Dolenčića s predstavom „O miševima i ljudima“…

- „Impresivno“ je velika riječ(op.p. uz smijeh). Istina je da sam radila s različitim redateljima, susrela se s različitim žanrovima. Od Zagreba do Zadra, od Splita i Dubrovnika do Šibenika, gdje sam se profesionalno skrasila. Svako od spomenutih gradova nosi drugačiju energiju i kolektiv. A to me, nema sumnje, obogatilo i kao osobu, i kao glumicu- pomalo skromno će naša sugovornica.

Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Luciju, iskreno rečeno, krasi ne samo glumački talent, već i odmjerenost. Preskromna je poslije zapaženih nastupa i uloga na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, u zagrebačkom ITD-u, „Dubrovačkim ljetnim igrama“…

- Prvi susret s Međunarodnim dječjim festivalom u Šibeniku imala sam još u srednjoj školi s predstavom „Sedmi kontinent“ u režiji Petre Radin i Leona Lučeva, koji je, također, Zlarinjanin. Minulo ljeto sam imala čast kao novopečena članica šibenskog dramskog ansambla otvoriti i zatvoriti festival. Divan je osjećaj stajati na pozornici sa svojim kolegama i šibenskom djecom, kojima je bina zaista mjesto slobode i kreacije- naglašava Lucija privrženost šibenskom MDF.

Uspjesi na ostalim hrvatskim pozornicama nisu je, očito, odvukli od rodnog kraja. Dapače, teško se oteti dojmu da je u Lucijinom profesionalnom angažmanu bio ipak presudan zov zavičaj. Kao glavni razlog što se „usidrila“ na šibenskim daskama.

- Ima nešto u filmskom evergrinu „Lassie se vraća kući. Za neke važne životne odluke nemamo racionalno objašnjenje. Jednostavno te ponesu osjećaji. A ja sam osjetila da je vrijeme za povratak Šibeniku i svom otoku Zlarinu- emotivno će bodulica i glumica.

Lokal-patriotka

Neskriveni lokal-patriotizam šarmantne Lucije samo nas je podsjetio na njezinu ulogu u filmu o legendarnom šibenskom košarkašu Draženu Petroviću. Uz neizbježno pitanje što s male vremenske distance misli o tom ostvarenju redatelja Danila Šerbedžije. Sina Rade, koji je, također, više puta iskazao simpatije za šibenski kraj. Kad je u Perkoviću snimao „Hamleta iz Mrduše Donje“, kroz prijateljstvo s Arsenom Dedićem, oduševljenjem sa šibenskim klapama…

- Za me je Danilo jednako divan čovjek i redatelj. Iako sam u cijelom mehanizmu snimanja bila tek mali kotačić, to iskustvo pamtim kao lijepo i dragocjeno. Riječ je zaista o maloj ulozi, koja tek preleti filmom. Staru istinu „kako nema malih uloga“ sad u potpunosti razumijem. Upravo sam kroz snimanje filma o Draženu shvatila kako i najmanji trenutak na ekranu može odjeknuti. Ne krijem da sam bila sretna, kad sam shvatila da su me mnogi prepoznali- „kontrirala“ je Lucija nekim drugačijim mišljenjima o mlađem Šerbedžiji.

Pokušali smo za kraj razgovora simpatičnoj Luciji servirati vrući kesten ili aktualnu temu (re)izbora ravnatelja Šibenskog kazališta. Preciznije, gotovo javno nadmetanje dvoje kandidata Jakova Bilića i Orjane Kunčić. Izbornu utrku, koju je stari kazališni djelatnik Željko Koloper Keke nazvao „kazalištem u kazalištu“.

- O tome, pa i nekim drugim temama ću, kad za to bude pravo vrijeme. Radije bih o novim programima i snimanjima, kojima se jako veselim. Poput predstave „Grintalo“ još jedne, kako vi kažete, bodulice Marijane Nola, čija je majka sa susjednog otoka Prvića. Predstavu režira još jedan poznati Šibenčanin Zoran Mužić. Itekako se veselim premijeri, zakazanoj za 26.ožujka na daskama našeg Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku – završila je bodulica i glumica Luca.