StoryEditorOCM
ŠibenikCRTICE IZ ŠIBENIKA

Magareća posla s otoka Zlarina: Hvali domaće, i tradicionalnu, drvenu brodogradnju, drž se plastične koja donosi pare!

Piše Zdravko Pilić
2. lipnja 2026. - 17:47

Kako ono kaže naš svit – Zovi me i magarče samo me nemoj tuć! Drugim riječima, što nama vrijedi što se baš svi naši izabrani dužnosnici busaju u hrvatska prsa, tradicionalne vrijednosti, suverenost na moru i drvenu brodogradnju, kad te lijepe riječi ne prate i djela. Koja su često puta takva da se domaćem čoviku čini ko da su namjerno napravljeno takva da se sve to ‘domaće, autohtono, tradiconalno naše, od stoljeća sedmog‘, tuče i zatuče. Ko nekad jadno magare koje je na koncu znalo i lipsati ne dočekavši zelene trave.

Jedan lijep primjer takvog ‘magarećeg posla‘ naše lokalne birokracije stiže s otoka Zlarina, na koji nam je pažnju skrenuo zaljubljenik u našu tradicionalnu drvenu brodogradnju, Mislav Klepo. Naime, Lučka uprava Šibensko – kninske županije preuzela je od Yacht kluba Zlarin mjesnu lučicu i navoz, zbog čega su cijene usluga prema nautičarima porasle, ako je Mislav dobro izračunao, 400 posto. No, ajde sad, nije ni to tolika greda, ako je i koji postotak manje ili više, nego što je upravitelj istodobno ograničio maksimalno vrijeme korištenja navoza na svega - deset dana. - ‘Nakon isteka tog perioda usluga na navozu se naplaćuje 40 eura po danu što je veći iznos od prosječne dnevnice poštenog Hrvata.

Nije problem odraditi neku pasaru od plastike u spomenutom vremenu ali što je sa drvenim brodicama, kako njih odraditi u zadanom novom roku?

Svaki laik, a kamo li znanac zna da drveni brod traži jako puno ljubavi, pažnje, krvi i znoja njegovog vlasnika za redovni remont, a ne daj bože većeg zla pa treba ozbiljniji zahvat radi dotrajalosti građevnog materijala…. Nepisano je pravilo bilo ili možda čak i pisano da za drvenu brodicu treba minimalno dvadeset i jedan dan kako bi se uredila za daljnu upotrebu.‘ - navodi naš Mislav, koji je i sam vlasnik jednog prelijepog drvenog broda, klasičnog Jadranskog drvenog sedam metraša starog četrdeset i jednu godinu kojeg je dobio od svojeg barbe koji za njega znači kao da mu je vlastiti djed.

‘Navedeni barba Vladimir Kursar je sam izradio spomenuti brod na otoku Zlarinu od drveta koje je većinom raslo na otoku.

Navedenom sam barbi obećao da ću brodicu čuvati i održati na životu dok god sam živ ali me nove okolnosti, životni troškovi, inflacija i odredbe vlade ozbiljno tjeraju na razmišljanje hoću li morati prvi puta u životu pogaziti svoje obećanje‘ – navodi Klepo, dodajući da se na ovaj način naprosto tjera žitelje otoka i vlasnike drvenih brodova na razmišljanje kako se riješiti brodice, jer je uz sve ostale životne troškove, ovaj namet većini jednostavno neizdrživ. - ‘Većina tih drvenih brodica na otoku su obiteljsko nasljeđe, generacijama ih drže iste familije i smatram da imaju veliku važnost za povijest naše nacije koja je u svijetu bila poznata baš po brodogradnji. Nisu to lukusuzna plovila, nego zimi i nasušna potreba, kad Jadrolinija ne pristane, zbog nevremena i ostavi otok bez veza s kopnom. Većina tih brodica, kao i njihovi vlasnici uostalom, spadaju pod ‘oldtimere‘. I baš ta činjenica Klepi je posebno gorka. - ‘ Kao što nam je svima poznato kod starosnih vozila, tih ‘olditemera‘ postoje posebni uvjeti, razni popusti i benefiti, kod registracije, jer navodno spadaju u povijesnu pokretnu baštinu.

Pa čekaj, čiju mi to baštinu štitimo – njemačku?! Pa ne samo da ta vozila nisu proizvedena u nas, nego nema u tim automobilima ni jedan jedini hrvatski dio. Ali zato za ove drvene brodove, koji su sto posto hrvatsko znanje, trud i rad, koje su generacije naši predaka prenosile s koljena na koljeno, to ništa, nema nikakvih benefita.‘ Dakle, ako ostane na suhom još deset – dvanaest dana, plati 500 eura kazne! Kako, odakle? Ako dade penziju za to, od čega će živjeti?! Pa nisu svi na otoku rentijeri koji žive od afitavanja apartmana, nego tu još i žive - i održavaju zimi i otok živim - i domaći penzioneri čija je platežna moć tolika da će biti dobro ako za koju godinu budu mogli popiti i kavu u kafiću svom mistu, a kamoli da će svojim drvenjacima zauzimati dragocjena mjesta u moru i na rivi kojekakvim Ferretijima, Beneteauima, Boston Whalerima...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. lipanj 2026 17:48