Monika Herceg pobjednica natječaja za pjesničku rezidenciju ‘Vesna Parun‘, žiri pohvalio još dvije autorice

Pobjednica natječaja za pjesničku rezidenciju „Vesna Parun“ na otoku Zlarinu, koju provodi Kulturna udruga Fotopoetika za 2026. godinu, je Monika Herceg. Zbog posebno razrađenih ideja, žiri je pohvalio i prijave Roberte Nikšić te Danijele Kvesić Stojanac. O pobjednici i pohvaljenim kandidatkinjama jednoglasno su odlučile članice žirija Živana Podrug, Nataša Govedić i Sanja Baković. Na natječaj je ove godine pristiglo 17 prijava.

Specifičnost rezidencije „Vesna Parun“ jest njezino održavanje na otoku Zlarinu, zbog čega se većina prijavljenih autorica i autora osvrnula na ideju mira i stvaralačke izolacije koju otok pruža. U prijavama se često ističe koliko je u suvremenom ritmu života teško pronaći vrijeme za temeljit rad i razvijanje pjesničkog rukopisa, zbog čega Zlarin mnogi doživljavaju kao potencijalno utočište za pisanje i odmak od svakodnevice.

Prilikom ocjenjivanja prijava, uz osnovne uvjete natječaja (objavljena najmanje jedna pjesnička zbirka, minimalno 18 godina starosti i hrvatsko državljanstvo), žiri je u obzir uzimao i originalnost ideje, razrađenost plana rada te povezanost vlastitog stvaralaštva s prostorom Zlarina, ali i s poetikom i životom Vesne Parun.

Među pristiglim prijavama posebno se istaknula ona Monike Herceg, pjesnikinje, prozne spisateljice, urednice i kulturne radnice. Njezina prijava razvija se u dva smjera: prema planiranom rukopisu pod naslovom „Evanđelje po Sapfo“ (uz već priložen dio pjesama), te prema introspektivnom promišljanju vlastite iscrpljenosti i smisla pisanja, u kojem ironijski propituje pojam „motivacijskog pisma“ u kontekstu poezije.

Najavljena zbirka oblikovana je kao prostor dijaloga s tradicijom, od Sapfo do suvremenosti, ali i s opusom Vesne Parun. U tom smislu prijava se ne pojavljuje samo kao administrativni dokument, nego i kao književno promišljen tekst s vlastitom estetskom vrijednošću, sastavljen od argumenata, planova, eseja i pjesama. Time autorica već u samoj prijavi ulazi u prostor rada koji planira razvijati na rezidenciji „Vesna Parun“.

Monika Herceg na ovu se rezidenciju prijavljivala i ranijih godina, kada je također bila u užem izboru. Ekstenzivnost, višeslojnost i emocionalna izraženost obilježavale su i njezine prethodne prijave, no ove je godine presudilo snažnije povezivanje s glasom Vesne Parun, kao i s drugim ženskim poetskim tradicijama, uključujući Mariju Čudinu, Adrienne Rich i Sapfo, s kojima uspostavlja dijalog i stvaralačko sugovorništvo.