Nakon 35 godina, Kruno Mazalin ponovno je okupio intendantski vod 2. bojne 113. šibenske brigade, koji je tih vrelih dana srpnja 1991. godine bio smješten u hotelu Niko u Solarisu. - ‘Skupili smo se tamo 20. te 21. i 22. srpnja, kako je tko dolazio, da bi nakon sedam dana dobili zapovijed za izlazak na šire područje Stankovaca, u sklopu akcije Rašeljka. Osnovni zadatak nam je bio prijevoz hrane i drugih potrepština za 2. bojnu. No, već večer poslije početka akcije, mi smo u Vukšiću, nakon što smo podijelili hranu, dobili zapovijed da izađemo na prvu crtu. Držali smo kuće na kraju Vukšića, u još neizrađene i neuseljene kuće braće Kartelo, Ive i Šime, koji su bili s nama i aktivno nam pomogali sve vrijeme dok smo bili tamo, sedam osam dana, dok nismo prebačeni na šire područje Skradina, na Lozovac, ali i ponovno na prvu crtu bojišnice, na području Rajčića kuća‘ – prisjetio se kraja srpnja i početka kolovoza 1991. godine Kruno Mazalin, koji je nakon 10 – 15 dana prebacio u samostalni vod Piramatovci – Krković – Lađevci.
- ‘Bio je to emotivan susret nakon punih 35 godina, neki su se i prvi put otad našli zajedno i vidjeli. Radilo se tada o ljudima koji nisu bili specijalizirani za ratna djelovanja, u smislu prve crte, ali su svi bespogovorno izvršavali sve svoje zadaće. Mnogi od njih su ostali cijeli rat u postrojbama, neki su bili sa mnom, prateći me na Južno bojište i u 15. domobranskoj pukovniji, pa sve do Oluje. Posebno je emotivna bila prozivka tih ljudi, čiji spisak još imam, od njih 20 odazvalo ih se 16, dvojica nisu mogli doći a dvojica ljudi su u međuvremenu umrli. Originalni spisak tih ljudi, članova intendantskog voda, njihova imena i prezimena, bit će pohranjen u Dokumentacijskom centru Split. Neka se vidi i zna da su baš ti naši ‘mali, obični ljudi‘ stvarali povijest i dali svoj obol stvaranju države‘ – kazao nam je njihov zapovjednik, ističući kako je tada, tih danas, bila tanka granica između vodova i rodova. Oni su trebali biti zaduženi za hranu, za dostavljanje oružja, streljiva, opreme, kao što inače intendanti rade, a dopalo ih je već prvu večer na terenu, da drže prve linije prema Kolarini i Stražbenici. Uskoro će, kaže, snimiti i video, u kojem će ljudi na terenu, sami govoriti gdje su tada bili i koje su položaje držali.
Od prvog dana, prisjeća se Mazalin, logistika 113. brigade osiguravala je sve što je vojniku bilo potrebno – od hrane pa do naoružanja, topova pa čak i tenkova. - ‘Evo, sad mogu reći da smo u tom vremenu bili možda čak i najmoćnija i najopremljenija brigada HV-a. Išli smo organizirano i na druga ratišta, pomagali a vojska je hranu dobijala iz hotela Solaris, hotela Jadran, hotela Punta, iz TLM-a, kasnije i Lavčevića. Bilo je i kvalitetno i obilato, i uvijek je ostalo da se osigura obrok i civilima koji su bili s nama.‘ - kazao je Mazalin zahvalivši se i gradonačelniku Skradina koji je ratnim intedantima osigurao prostor u Skradinu za druženje, te Mateu Gabrilu iz Dokumentacijskog centra u Splitu, za stručnu pomoć. Na druženju u Skradinu pridružili su im se i Rozario Vukičević, koji je tada bio pomoćnik zapovjednika bojne za logistiku, te već spomenuti Ivan i Šime Kartelo. - ‘Moji su mi kolege iz zapovjedništva brigade često znali reći, šta ti hoćeš, ti si ‘manjerka‘, a ne zapovjednik! Evo, sad nakon 35 godina odgovora, da jesam, bio sam ‘manjerka‘ i na to sam ponosan, kao i svi ovi ljudi s kojima sam bio!‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....