Nije samo Hugo nastradao, nego i ‘Šibenske šape‘, ni krive ni dužne. Zbog likova iza tipkovnica, koji provode javni linč

Nije samo pas Hugo nastradao prije neki dan na šibenskim ulicama. Nastradale su i ‘Šibenske šape‘ koje su se ni krive ni dužne, zato što se sve događalo na njihovoj stranici, morale ispričati zbog svega onog u što se ovaj slučaj izrodio. A sve zbog toga što su ‘društvene mreže‘ postale – ili bolje reći ostale – prostor Divljeg zapada na kojem nema ni ‘p‘ od prava, nego tamo pravdu, po svom trenutnom nahođenju, provodi ekipa ‘internet warriora‘ koja nema drugog posla nego da sama sudi, kažnjava i vješa o najbliže drvo. I to ne samo onog koga ona smatra krivim, na temelju svog trenutnog dojma, ovakvih ili onakvih osobnih simpatija i antipatija, nego i njegove najbliže srodnike – jer su isti ko i on – a onda i sve druge koji im se usude ne daj Bože suprotstaviti ili barem ne misle šutjeti dok oni u pravednom gnjevu nesmetani i zaklonjeni iza tipkovnice odstreljuju sve one koji smatraju krivima. I tako zaslužuju svojih pet minuta važnosti i slave. Ne razumijevajući ili barem ne vodeći računa, da nisu sami u svom virtualnom svijetu, i da žrtve njihove ‘pucačine‘ nisu ‘zombiji‘ iz računalne igrice, nego stvarni ljudi. 

U teoriji je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno, ali ovdje je obratno - što se ima tu dokazivat? -‘Kriv je, šta ga branite? I vi ste isti ko i on, novinari crvi, dnovinari. Ime, dajte ime i prezime!‘ Pa ga je onda netko u daljnjim komentarima i napisao. Samo što je ispalo da to nije ime onog koji je vukao psa, nego onog koji je (bio?) vlasnik automobila za koji je bio vezan. I linč je krenuo. Možemo li uopće zamisliti kako je bilo čovjeku kad su ga krenuli pljucati i prozivati za nešto što nije počinio? I kome da se on obrati i požali, zato što mu je netko – navodno iz najbolje namjere, iz ljubavi prema psu – pretvorio život u pakao. Huga je barem zaštitio Zakon o zaštiti životinja, ali ovog čovjeka neće zaštiti nitko. Ostaje mu samo da sam provede istragu i ustane privatnom tužbom protiv onoga ili onih koji su ga javno oklevetali. Bez tužiteljstva i sudnice. Što je u praksi teško ostvarivo, da ne kažemo nemoguće. Teret izvođenja dokaza je na njemu, a to košta. Da o lažnim profilima i ne govorimo.

Zato ekipa na društvenim mrežama i radi to što radi, jer zna da će se izvući nekažnjena. Skrivena iza ‘slobode govora‘. Uživa sva prava bez ikakvih obveza i snošenja bilo kakvih posljedica. To je super i zvuči jako zavodljivo sve dok se to isto ne dogodi i vama. Ili nekom vašem bližnjem. Pa se uloge promijene, i od lovca postanete lovina i na koncu – žrtva. To je u ovom prostoru virtualnog Divljeg Zapada, u kojem se najprije puca, a onda pita – šta imaš pitat, sve se zna - samo pitanje sata ili dana. Jer ćete uvijek naletjeti na nekog tko puca brže od vas i ne gubi vrijeme na formalnosti, umjesto na vezanje konopa. A kad vaše ime i prezime osvane na tjeralici onda ćete se pitati – ‘Pa, čekajte, kako je to moguće? Tko vam daje za pravo?! Tko je napisao? Kada? Pa šta ja imam s tim? Pa vi ste svi ludi!..‘