Braća Mile i Marko Ćoran, poznati zatonski uzgajivači pidoća, otvorili su u Šibeniku, na Šubićevcu, preko puta "Lidla", prvu pravu privatnu butik peškariju.
Ribarnica zatvorenog tipa radi svaki dan osim nedjelje, pa i subotom, što je odlično za sve one koji više ne moraju zorom uraniti ako misle tog dana doći do friške ribe, nego to mogu napraviti čak i ako su tog dana spavali do podne!
A ponuda je, kažu nam ljudi sa Šubićevca, bolja nego na pravoj peškariji, na šibenskoj tržnici. "Nema čega nema! O‘š friškog, o‘š smrznutog. Za svačiji ukus i za svačiji džep!"
Eto, mi smo u ribarnicu Ćoran naletjeli u srijedu oko podne, a Marko Ćoran nam nabraja asortiman: "Ima gofa, tune, sabljarke, šanpjera, škrpine, svega. Divlje orade i one iz uzgoja, imamo ciplja oštricu, našeg domaćeg, a četvrtkom imamo čak i žive bižote! Ima i listova, velikih škampa, malih i velikih kozica, škiljuna, grdobine, raže, liganja i lignjuna, pasa, malih oguljenih mačkica – nema šta nema. Najskuplji su, kao i svugdje, kovači i škrpine, po 45 eura. Radimo s tri koće i šta one tu noć ulove, sutra ujutro je kod nas ode u vitrini na ledu."
Naravno, pored friškog, tu je i smrznuti program – očišćene domaće kozice, filetirani brancin, smrznuta jadranska srdela, sipa, hobotnica i smrznuti bakalar – sušen i namočen, prvi put u Šibeniku, po 43 eura kilogram. U Splitu ide ko ludo!
"Pored ribe i pidoća, po kojima smo poznati – zasad ima samo smrznutih, očišćenih, friškima još nije stađun – držimo i domaću verduru. Zna se da s ribom ide blitva, pa je kod nas uvik ima, zajedno sa zelenom salatom, kapulom, češnjakom, ciklom, mrkvom. Sve je to naše, domaće, s Vrane, a u ponudi imamo i kvalitetna domaća vina u butelji vinarije Sladić iz Plastova, te njihovo maslinovo ulje, također buteljirano. Sve to ide uz ribu, pa nam je želja da ova naša peškarija bude jedan mali gastro-kutak za ljubitelje vrhunske domaće spize", veli nam Marko, koji je više glasnogovornik, dok je Mile, u crnim gumenim rukavicama, zadužen za vaganje robe i fiskalnu kasu.
"Najjači dan nam je petak, to je pravi riblji dan. Subotom ide riba za peći, za gradele. Kad je lip dan, ako vam treba nešto posebno, najbolje je doći do 10 uri. Ali, najveća je gužva četvrtkom, kad dolaze živi bižoti! Šibenčani su ludi za njima, i ne pitaju pošto su, samo daj. Neka su 40 eura kil. Najskuplja roba se najbrže proda, zato što je najbolja, a ako mislite da najbolje ide sitna riba, varate se. Što veća, to bolja, evo recimo, veliki brancini za gradele, oni od dva kila odu odmah!" veli nam Marko.
Njegov i bratov radni dan počinje rano ujutro od šest sati, ali navikli su na miris ribe, mora i friškine otkad su se rodili. Njihov pokojni otac Božo bio je, zajedno s obitelji Travčić, pionir marikulture i uzgoja pidoća na pergolarima na ušću rijeke Krke, još 80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon njegove smrti, posao su nastavili sinovi, čiji je uzgoj u dobrim godinama znao doseći i 90 tona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....