Tijekom prošlog tjedna šibenska top tema bilo je stanje životinja u skloništu za pse u poduzetničkoj zoni Podi kojom upravlja tvrtka As eko.
U najkraćem, stanje je jako loše...
Kako bi barem malo ublažila patnja psima koji se nalaze u azilu u nedjelju su se brojni Šibenčani odazvali akciji koju je organizirala skupina građana kojima su životinje pri srcu.
Prikupljene su velike količine starih deka i pokrivača, popluna, hrane za pse, suhe i konzervirane. Također, Šibenčani su donijeli i ostatke materijala za izolaciju kakvi se koriste za kuće, s obzirom na to da su, kako se čini, psi u azilu As eko smješteni na ‘golim‘ pločicama.
Odaziv je tako velik da nedostaje automobila kojima bi se prikupljena hrana i stvari prevezli do šibenskog azila, ali i do onih u Kninu i Zadru.
U međuvremenu, na adresu naše redakcije javio se Stipe Vrvilo, sin Damira Vrvila, direktora AS Eka. Njegovo očitovanje prenosimo u cjelosti:
- Slijedom nedavnih potresnih vijesti koje gotovo svakodnevno izlaze vezane uz šibensku privatnu tvrtku AS-EKO d.o.o. osjećam potrebu da iznesem istinu onakvom kakva ona uistinu jest te dodam još neke dosad neizrečene podatke.
Naime, ja sam Stipe Vrvilo, sin gospodina direktora Damira te sam stoga vjerojatno više nego bilo tko od vaših „anonimnih čitatelja“ upućen u cijelu situaciju iako više ne živim s ocem.
Ne pišem Vam zato da branim oca samo zato jer smo rodbinski povezani, niti zato da ga namjerno ocrnim zbog neke npr. obiteljske svađe (samo banalan primjer). Pišem jer nadasve cijenim pravednost i istinu te iskreno želim da svima sve bude jasno.
Podijelio bih daljnji tekst na dva dijela, prvi u kojemu se slažem s vodstvom AS-EKa, ali u kojem opet na objektivan način iznosim sve kako stvarno jest i drugi u kojem iznosim što se može prigovoriti te do koje mjere tvrtka može djelovati kako bi se psima poboljšali životni uvjeti.
PLANIRANI DOLAZAK U AS-EKO
Djelatnici tvrtke će biti primorani odbiti bilokakvu spomenutu materijalnu pomoć, a ako je i prihvate, ona neće biti upotrjebljena.
Obrazloženje:
Hrana – hrana za pse i mačke se dobavlja od tvrtki koje su s razlogom ovlaštene za taj posao, za pse je propisano kad i što trebaju jesti. Jasno je da ljudi koji će sutra doći imaju dobre namjere, isto ih tako imaju i naše bake kada nam posjekotine ispiru alkoholom, ali oni nisu stručni i psi ne mogu jesti bilo što. Zapravo kada bi svi ti ljudi i bili stručni, i kada bi donijeli vrhunsku hranu, iznimne kvalitete, opet bi morali biti odbijeni jer promjena prehrane na koju su psi već naviknuli može negativno utjecati na njihov probavni sustav.
Najbolje bi bilo kada bi organizatori izravno platili kompaniji od koje AS-EKO dobavlja, a za to je potrebna transparentnost u pseću prehranu od strane azila kao i volja građana da zapravo utroše svoj novac na pse koje možda nikada neće vidjeti, a to je ipak teže neko dati hranu koja je ionako bila u suvišku.
„Stare deke, pokrivači, popluni i ostatci materijala za izolaciju“:
Glavna stvar koju ovdje valja napomenuti je da to nisu kućni psi niti su ikad boravili u kućnim uvjetima. To su psi s ulice, i oni će se i dalje unatoč najboljim željama ponašati „divlje“. Sve što sadrži spužvu, pamuk, mekanu tkaninu… dugoročno ne dolazi u obzir jer ovi psi imaju tendenciju gristi i čupati tako da se stavljanjem takvih predmeta u njihov životni prostor dovodi u pitanje njihovo zdravlje. Uništavajući dotične predmete zubima se pas može ugušiti, a deke i popluni mogu sadržavati uši i grinje. Dresura svakog pasa zasebno do one razine „miroljubivosti“ na kojoj su vlasnički psi, ako nije nemoguća onda bi izdvajanja za jednog psa nadišla cijenu koju Grad plati za njegovo zbrinjavanje.
Jedino što bi se eventualno moglo upotrijebiti su neki materijali veće tvrdoće, no pritom se ne misli na drvo jer psi i drvo uspiju uništiti zubima. Zato ne mogu živjeti u drvenim kućicama.
S druge strane vjerujem kako se radnicima ne bi dalo ugrađivati termoizolacijski materijal kada bi ga i bilo, koji, opetuje se, mora biti iznimne tvrdoće, a upitno je hoće li ga biti i u kojoj količini.
Cjelokupna Industrijska zona Podi je pod videonadzorom, policija je obavještena o današnjem skupu te će biti primorana intervenirati ako itko pokuša na ikakav način stupiti na privatno vlasništvo. Sklonište inače nedjeljama nije otvoreno za posjete, te se samo dežurni radnici nalaze na poslu. I dok posjetioci smiju (po svojem pravu na okupljanje) stajati ispred glavnog ulaza u kompleks AS-EKa, ne smiju svojim vozilima prepriječiti neometan ulaz i izlaz službenim vozilima tvrtke, dakle moraju se parkirati dalje.
ŠTO SE MOGLO BOLJE NAPRAVITI
Da je to stvarno bio prioritet, dosad se već moglo napraviti još boksova što bi dalo bolju mogućnost odvajanja pasa koji se slabo podnose ili uopće ne podnose. No čak i kada bi sav dostupan prostor bio iskorišten na ovu djelatnost (AS-EKO ima i druge djelatnosti) opet bi se psi morali grupirati, to je neminovno na toliki broj.
Kupnja još zemljišta nije moguća jer česticu na kojoj se nalazi cjelokupan AS-EKO okružuju čestice koje su u privatnom vlasništvu ljudi koji ih nisu voljni prodati, dok samo mali dio graniči s kat. čes. u vlasništvu Grada.
Zlostavljanja i izgladnjivanja životinja u firmi nema, gospodin Vrvilo je rekao da sve radi po zakonu i to stvarno što se tiče odnosa prema psima i jest istina. Novčanih kazni je bilo u prošlosti, a bit će ih i opet, ali valja napomenuti da se to odnosi na sasvim nepovezane stvari poput imanja jednog manje uređaja za gašenje požara nego je propisano zakonom ili neuredno vođenje bilješki (koje nisu bile povezane sa samim psima).
Ipak smatram bi obazrivost mogla biti na višoj razini, iako sam više puta napominjao direktoru da nauči koliko imaju pasa, koliko ih je otišlo, koliko došlo… Ako ni iz kojeg drugog razloga onda da se ne dovodi u situaciju da pred novinarima mora odgovarati: „Imamo ogroman broj pasa” i „Bilo ih je dosta”, ali eto nije poslušao.
Bezbroj sam puta posjetio sklonište i nisam primijetio pse koji su toliko izgladnjeli kao oni na objavljenim fotografijama. Dakako da su oni postojali, slike nisu lažne, no čim sam ih nisam primijetio mora da su bili u debeloj debeloj manjini kako je Vrvilo i napomenuo. Jedan slučaj koji doduše jesam primijetio jest da je jedan pas stalno svojevoljno ulazio u uzak prostor gdje bi potom bio pritisnut uz ogradu, trebali su to zabarikadirati čim su vidjeli jer se moglo dogoditi da životinja zaglavi, ali je ipak prošlo neko vrijeme dok se nepravilnost otklonila- poručio je Stipe Vrvilo, sin direktora AS Eka.
Kako se moglo naslutiti iz obraćanja Stipe Vrvila, sina direktora As Eka Damira Vrvila akcija kojoj su se odazvali brojni Šibenčani nije polučila željeni učinak.
Naime, kako javlja portal Šibenik IN u As Eku nisu željeli prihvatiti prikupljenu pomoć.
Međutim, čini se kako će prikupljena hrana, deke i materijal ipak koristiti psima u nekim drugim azilima. Volonteri iz Šibenika namjeravaju donaciju prevesti u Zadar i Knin, a zato im trebaju dobrovoljci s nekoliko automobila ili kombija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....