Nezaboravni Oliver Dragojević imao je emotivan odnos prema Krešimirovu gradu i glazbenicima šibenskog kraja.
Za to je, nema sumnje, posebno zaslužan gitarist njegovih Dupina Goran Franić, bodul iz Šepurina na otoku Prviću, a prije njega jamačno pokojni bubnjar splitskih Batala Šibenčanin Slobodan Matijević Dina. Šibenski diabolik, koji je na prsima nosio lančić s porukom "San Antonio ora pro nobis", a istodobno navijao za Crvenu zvezdu!
Nisu bili rijetki trenuci kad bi nam Oliver kazivao da je od Dine "ukrao neke interpretativne mote". Dina ga je, pak, nerijetko spominjao, posebice zajedničke nastupe s "Batalima" u Njemačkoj.
Koncerti s Bonacom
- Kad bi se Oliver prije nastupa malo napio, onda bi se nerijetko obratio njemačkim gostima na, za njih nepoznatom, hrvatskom jeziku. Riječima: "Drugovi Nijemci, zašto smo mi ratovali protiv vas, kad vas ja večeras moram zabavljati"!? – pričao nam je Dina.
Svoju privrženost Šibenčanima splitski Velolučanin je jasno demonstrirao i u prvim godinama Domovinskog rata. Točnije, na koncertu što ga je zajedno sa šibenskim ansamblom Bonaca održao u londonskom "St. Johns Hallu", čiji prihod je išao za djecu devetorice poginulih šibenskih branitelja.
Kad je kazao "da" nastupu u glavnom gradu Velike Britanije, Oliver uopće nije pitao za visinu honorara. O tome se na svoj, zajebantski način oglasio tek neposredno prije koncerta u londonskom hotelu. Sjedeći za šankom, kazao je autoru ovih redaka: "Ive, nešto me zanima. Hoće li moj honorar biti dovoljan za ova pića koja ću popiti večeras za šankom!?"
Kako zaboraviti nastup Olivera i Bonace u švicarskom Bernu u povodu Dana državnosti na pokretnoj bini, koja se u pauzi s izvođačima spuštala u podrum!? Oliver je guštao u zajedničkim izvedbama, ali jednako tako i u španjolskom konjaku te švicarskoj čokoladi, čime nas je častio švicarski Primoštenac Rozario Skorić. Zato je pustio da Šibenčani sami odrade drugi dio koncerta, uz (polu)ozbiljan komentar: "Što ću vam ja!? Moj glas poslije vašeg tenora izgleda kao da škripi parket!"
Oliver i Bonaca su se sjajno družili i desetak godina poslije na Božićnom koncertu u Pragu. U pauzi koncerta prilazili su nam mnogi Hrvati koji su živjeli u glavnom gradu Češke, poput filmskog redatelja Lordana Zafranovića, ali i Srbi. I slijedio je kratki razgovor Olivera i jedne Beograđanke u njegovu stilu. Na prvu je loptu bio benevolentan, a potom posegao za svojom, specifičnom zafrkancijom.
Beograđanka: - Zašto ste, Olivere, na početku koncerta pozdravili samo Čehe i Hrvate!? Zašto niste pozdravili i ljude iz ostalih krajeva bivše Jugoslavije!?
Oliver (benevolentno): - Draga gospođo, kad sam pozdravio Čehe i Hrvate, mislio sam i na vas Srbe, Slovence, Makedonce…
Beograđanka: - A je li istina da ste rekli kako više nećete pevati u Beogradu!?
Oliver: - Ne, nisam to rekao. Kazao sam da nikad više neću pivat u Srbiji!
Zadnje druženje
Svoju sklonost Šibenčanima Oliver je demonstrirao na najjasniji način – nikad nije uzeo ni centa za nastupe na koncertima koje je organizirao potpisnik ovih redova. Svejedno, radilo se o Bonaci ili ženskoj klapi Skradinke. Da mu se koliko-toliko odužimo na proslavi 25. obljetnice ansambla Bonaca, darovali smo mu umjetničku sliku. A on će pred tisuću ljudi: - Moj prijatelj Mikuličin darovao mi je umjetničku sliku, i ne znajući da bih ja radije drniški pršut!
Zadnje druženje s Oliverom imali smo u splitskom studiju "Deva", kad smo snimali zajedničku pjesmu "Ljubav će prominiti sve". On se na snimanju ponašao tako skromno, jednostavno, da se ostali nazočni, koji ga nisu dobro poznavali, nisu mogli načuditi.
Jedino je u jednom trenutku zamolio: - Mogu li ja, umjesto jedra ili idra, otpjevati riječ jidra. Tako govore u mojoj Veloj Luci.
A završetak snimanja zasladio je svojom tipičnom zafrkancijom s okusom crnog humora.
- Znaš li, Ive, za koga nema zime!? Pa, za onog ko umre liti – pitao nas je i odgovorio Oliver.
Toga smo se, naravno, s tugom sjetili onog ljetnog dana kad je naš dragi splitski prijatelj krenuo na zadnje putovanje u svoju Velu Luku. Utvaram si da sam mu se emotivno odužio pjesmom "Još boli ta praznina", posvećenoj njemu i Arsenu Dediću. Stihovima:
Još boli ta praznina
ko će sada, kad ih nima,
pismom branit dalmatinski rod.
Još boli ta praznina,
nikad više ta dva sina
veloluškog berekina
i šibenskoga brata mog…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....