Za 84-godišnjeg Matu Gulina nerijetko kažu da je šibenska verzija splitskog veseljaka i glumca Borisa Dvornika. Ne slučajno. Matu ne krasi samo puka zajebancija i nerijetko pričanje, blago rečeno, masnih viceva. Impresivna je njegova osobna statistika o igranju u 57 kazališnih predstava, 30 filmova, 11 televizijskih serija…
Šibenski veseljak je, među inim, dobio i Zlatnu arenu za ulogu u filmu "Pismo ćaći".
- Gotovo više bih volio da sam dobio Nagradu grada Šibenika za životno djelo. Imam, doduše, lijepa priznanja kao što su Nagrada grada Šibenika i Šibensko-kninske županije, te priznanje HDZU za 50-godišnji doprinos hrvatskom glumištu i kazališnoj umjetnosti. No, moj grad je moj grad. I zato bi me silno obradovala Nagrada za životno djelo. Kaže mi jedan prijatelj kako ću je možda dobiti barem posmrtno. A što će ti ta nagrada kad si mrtav – posegnuo je Mate Gulin za svojim pomalo tipičnim crnim humorom.
Poznati šibenski glumac voli se rugati i na svoj račun, pogotovu kad je riječ o njegovim poznim godinama i načinu života u "debeloj" mirovini. No, sjećanja su ipak jača od zajebancije.
- Nostalgija za dobrim starim vremenima me prosto goni da gotovo svakodnevno stanem ispred zgrade šibenskog kazališta i prebirem po lijepim uspomenama, kojih i nije tako malo. Ne, ne ulazim u zgradu. Većina moje stare garde poput Drage Putnikovića, Ante Pulića ili Pere Mioča preselila se na drugi svijet. Nemam ništa protiv Jakova Bilića ili Franke Klarić, ali su oni osjetno mlađi. Zapravo, najsretniji sam, kad mi na vrata pozvoni scenski djelatnik, još uvijek aktivni Živko Gulin. Bolje rečeno, duša od čovjeka – otvorio nam se pomalo emotivno Mate.
A šibenski kazališni veteran nije samo dobar glumac, već je bio i nadareni pjevač. Obje karakteristike posebno je znao iskoristiti pokojni dalmatinski redatelj Marin Carić u festivalskoj predstavi "Morsko more". Mate je snimio i dvije festivalske skladbe "Di ovo gre" i "Balada o Koki", koju je s klapom Fortica izveo na Dalmatinskoj šansoni. Zanimljiva je i ćakula da je na davnoj šibenskoj smotri pjevača amatera pobijedio i legendarnog Mišu Kovača!?
- Ne, to nije istina. Kad sam ja pobijedio, Mišo uopće nije bio u konkurenciji. Pojavio se godinu poslije s njemu omiljenom pjesmom "Ave Maria". Na tom natjecanju nisam nastupio, već bio član žirija. Nije mom prijatelju Miši bilo drago, kad sam mu kazao kako nisam zadovoljan njegovim pjevanjem, posebice intoniranjem. Zato moram iskreno priznati da me itekako iznenadio svojim gotovo strelovitim usponom na domaćoj estradi. Ne, nisam vjerovao da će dogurati toliko daleko – sjeća se Mate druženja s Matom Mišom Kovačem.
Filmski, televizijski i kazališni veteran priznaje da mu gode usporedbe s legendarnim Splićaninom Borisom Dvornikom.
- Boris je bio čudo od čovika i glumca, a posebno je simpatizirao nas Šibenčane. Imao je, primjerice, dobar odnos s Arsenom Dedićem. Na toj usporedbi s Dvornikom je posebno inzistirao vaš pokojni kolega i pjesnik Jakša Fiamengo. On je bio oduševljen i mojom ulogom Bukare u "Hamletu iz Mrduše Donje". A ja sam mu odgovorio da sam još žešći od Bukare jer više psujem. Na Brešanov scenarij ja bih uvijek dodao barem deset beštimja više. A predstavu Hamleta sam igrao s dodatnim guštom jer su u prvim redovima bili mnogi Bukare – sa smiješkom govori Gulin.
Matu pamti i Beograd. Kao voditelja emisije "Od doručka do ručka" na radijskoj postaji Studio B.
- Tu sam seriju pokušao samo nastaviti na Radio Šibeniku s naslovom "Od marende do ručka" i skoro sam nastradao. Bio sam iskren, ali ne i baš mudar, kad sam u minulom sistemu putem radijskih valova čestitao Uskrs onima koji ga slave. Umalo sam izgubio posao. Spasio me pokojni ravnatelj kazališta Drago Putniković, koji je bio u ondašnjoj Komisiji za vjerska pitanja, a koji je uvijek spuštao loptu na zemlju, kad bi Općinski komitet SKH nasrnuo na nekoga – sjeća se Mate.
Našem sugovorniku nije lako izdvojiti koja mu je od njegovih kazališnih, filmskih i televizijskih predstava najdraža. Iako rado spominje TV seriju "Larin izbor", te posebnu iskonsku ljepotu Ornele Vištice, s posebnim guštom igrao je u "Lozi".
- Itekako mi je odgovarao ambijent, u kojemu se serija najvećim dijelom snimala. Na otoku Zlarinu. S guštom sam prihvatio ulogu don Petra. Ne, nisu bile rijetke televizijske serije gdje sam igrao svećenika. Bio sam, primjerice, i don Šime u serijalu "Na granici". Neki su me prijatelji podbadali tezom kako ja to kao poznati beštimadur dobivam uloge svećenika!? A ja sam im odgovarao da su redatelji lako uočavali moju dobroćudnu facu starijeg čovjeka, a još više moju dobroćudnu narav - kazivao nam je naš sugovornik.
S Matom smo se s posebnim guštom družili na glazbeno-scenskoj turneji po Australiji. Na to su nas (ne)izravno podsjetile njegove uloge svećenika. Svagdje je, i u Perthu i u Melbourneu, na veliko zadovoljstvo tamošnjih Hrvata, pričao masne viceve. U Sydneyju mu je to neformalno zabranio tamošnji šef Hrvatske katoličke misije, no posjetitelji, koji su doznali za tu zabranu i Matinu sklonost vicevima, glasno su "kontrirali" povicima "Pusti ti, Mate, svećenika, samo pričaj!". Mate ih je poslušao. A vic je glasio ovako:
- Plavuša je stajala u tramvaju, dok je svećenik sjedio. Kako je tramvaj naglo zakočio, djevojka je pala svećeniku u krilo, osjetila nešto tvrdo te uzviknula "Ohoho!". Na to je svećenik kazao: "To nije ‘Ohoho‘, već ključ od samostana." Tom vicu u Sydneyju nisu odoljeli ni svećenik, ni dvije časne sestre. Pucali su od smijeha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....