Gradac ima šampiona! Tvrdi ovčji sir OPG-a Franjić iz Gradca, u općini Ružić u Šibensko-kninskoj županiji, iza kojeg stoji bračni par Marin i Jelena, najbolji je tvrdi ovčji sir u državi, u cijeloj Hrvatskoj, proglašen na netom završenoj 27. izložbi hrvatskih ovčjih i kozjih sireva u Novalji, na "najsirarskijem" našem otoku Pagu. A ocjene, odnosno medalje nisu se dodjeljivale na temelju onog "volim" – "ne volim", nego na temelju ocjena Zavoda za mljekarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu, koji je ocjenjivao čitav niz sireva, i to naslijepo, po šiframa, ne znajući koji je koji. A Franjići su, osim zlatne medalje za ovčji sir, dobili još i zlatnu medalju za mladi kozji i za kozji dimljeni sir.
– Ponosni smo, kako i ne bismo bili, jer nije mala stvar kada na kraju, između svih tih sireva nagrađenih zlatnom medaljom, izaberu baš vaš kao najbolji tvrdi ovčji sir u Hrvatskoj, dok je najbolji tvrdi kozji sir imala sirana Modruš iz Josipdola – kazao nam je 43-godišnji Marin, čiji OPG ima 50-ak krava s pomlatkom, stotinjak ovaca, 80 koza i 40 magarica za mužnju. Sav posao oko njih – koji nije mali – obavljaju on i supruga, uz još dvoje zaposlenih radnika. Sve ovo brojno blago pase na obroncima Svilaje – najmanje vremena, veli nam gazda, provode u staji – jer se i oslanjaju na pašnjake u prehrani.
Sami proizvode sijeno, odnosno kose travu za njega, a ono hrane za stoku što ne uspiju sami proizvesti kupe. Njihovo stado dnevno proizvede oko 500 litara mlijeka, koje oni prerade u sir – naravno ne sve, jer nešto moraju ostaviti i za telad, a i za prodaju na kućnom pragu. Prodaja, hvala na pitanju, ide odlično – što se ne proda na kućnom pragu, ode na tržnicama i sajmovima. Franjići, inače, od 2009. godine imaju svoj OPG, a na ovoj su razini desetak godina. I ne žale se! Ide im dobro, pa čak razmišljaju i da bi možda mogli povećati broj ovaca jer je ovčji sir najtraženiji na tržištu, a najmanje ga ima. A ovaj što ga prave Franjići dokazano je "top topova, vrh vrhova", pa bi bila prava "grijota" ne napraviti još koji kolut viška. Cijena nije bitna! Bez obzira na to što je najskuplji, najprije se proda.
Zanimljivo je da je i u bivšoj državi, koja je imala više od 20 milijuna stanovnika, baš Dalmacija bila najvažnije tržište za tvrde, zrele, odležane sireve. Takvi se sirevi odlično slažu uz tradicionalni pršut i maslinovo ulje, dok se u kontinentalnom dijelu puno više konzumirao svježi kravlji sir s vrhnjem, za koji Dalmatinci – kao ni za kumice na placu – nikad dotad nisu ni čuli. A potrošnja u Dalmaciji buknula bi još više tijekom turističke sezone, za koju su veliki mljekarski pogoni, poput bjelovarske Sirele, radili tijekom cijele godine i plasirali svoj cjelokupan asortiman tvrdih i polutvrdih sireva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....