Poduzetnici ne vide svjetlo na kraju tunela: samo ‘Solaris’ i TLM u društvu velikih

Kada je 90/ih godina, gradeći svoju političku karijeru u šibensko-kninskom kraju, Josip Juras, novokomponirani šibenski političar u usponu koji je kao veterinar, bez imalo znanja o ekonomiji i gospodarstvu, dogurao do saborskog zastupnika i ministra, a zatim i veleposlanika, grmio kako treba satrati socijalističke mastodonte, poput TLM-a, TEF-a, TVIK-a, Šibenke.., tvrdeći kako su oni rak-rana na putu prosperiteta ovdašnjeg kraja i Hrvatske, danas, 20-ak godina kasnije, mora se priznati da su Juras i njegovo društvo napravili to što su i obećali. Temeljito su potaracali što se dalo i slomili kičmu ovdašnjem gospodarstvu. Knjiga je tako “spala na dva slova”.

- U ovom trenutku na području Šibensko-kninske županije samo dvije tvrtke: Tvornica valjanih proizvoda TLM i Solaris, po kriterijima Hrvatske gospodarske komore, nalaze se u klubu velikih, upozorila je to na posljednjoj sjednici Gospodarskog vijeća Županijske komore Šibenik njezina tajnica Magda Lakoš Mioč.

Neiskorišteni resursi

U isto vrijeme, istaknula je, čak 1779 ovdašnjih tvrtki je u klubu malih. Zabrinjava da opada i broj srednjih poduzetnika. Sve u svemu, broj zaposlenih u ovdašnjem gospodarstvu pao je na mizernih 10.500 radnika. Čak 14 tisuća manje nego kada su krenuli u najavljeno čišćenje mastodonata koji su zapošljavali više od 16 tisuća radnika i hranili najmanje 50 tisuća duša. Nitko ne spori snagu malih poduzetnika. Ali...

- Samo velike tvrtke mogu povući gospodarstvo, stvoriti nova radna mjesta. Njih nema. Izostale su značajnije investicije. Nema novih radnih mjesta. Svi kao da čekaju šeika s torbom novca. Osvijestimo se. On neće doći. Mi smo ti koji moramo nešto napraviti, a država i lokalna zajednica moraju stvoriti uvjete za takvo što. Nažalost, to je do sada izostalo. “Drnišplast” ima nekoliko projekata, ali nema podršku. U isto vrijeme samo ove godine Hrvatske vode za uvoz cijevi troše 36 milijuna eura. Za te novce mogli bismo otvoriti tri manje tvornice i osigurati najmanje 120 radnih mjesta. Što vrijedi, kada nemamo bankarsku logistiku jer su banke u rukama stranaca, tvrdi Josip Dičak, direktor “Drnišplasta”.

- Napokon se mora odbaciti zabluda da turizam nije grana na kojoj se može bazirati razvoj. Stanje nije dobro. Na sreću, nije bezizlazno. Mi na našem području, ne samo da nismo iskoristili raspoložive resurse, već ih nismo ni katalogizirali. Tu, prije svega, mislim na vodne resurse i poljoprivredu. Zašto smo dignuli ruke od navodnjavanja što bi dalo krila proizvodnji hrane - pita se Petar Škender, predsjednik Gospodarskog vijeća, čovjek koji je svojedobno za vrijeme Vlade Ivice Račana uspio, kao direktor TLM-a, uvjeriti tadašnjeg ministra Slavka Linića i njegovu ekipu da TLM nije “poljoprivredna zadruga”, već tvrtka za čiju sudbinu odgovornost snose i Banski dvori.

Najbolje u trgovini

Koliko su u pravu, najbolje govore najnoviji podaci. Lani je šibensko-kninsko gospodarstvo zabilježilo gubitke od gotovo 372 milijuna kuna. Najveći minus (128 milijuna) uknjižila je prerađivačka industrija.

- Sramotno je za ovu državu i njezinu ekonomsku politiku da ja svoje izvozne tvrtke moram spašavati prihodima koje ostvarujem na trgovačkom centru “Dalmare”. Ubi nas precijenjeni tečaj kune. Proteklih 15 godina zbog toga sam izgubio najmanje 20 milijuna eura. Tim novcima mogao sam otvoriti nekoliko stotina radnih mjesta, pojašnjava Vlado Čović apsurdnost situacije u kojoj se nalazimo.

Da Čović ne govori u vjetar, govore činjenice da su prošle godine najveću dobit (42 milijuna kuna) imali trgovci. Ostvarili su je, prije svega, na grbači radnika čije plaće su daleko ispod prosječnih u Hrvatskoj. Najviše poduzetnika - 504 - bilo je u trgovini, na drugom mjestu su građevinari - 205 poduzetnika. Inače, turizam, gospodarska grana u koju se zaklinje većina dosadašnjih lokalnih političara, prošle godine zabilježila je gubitak veći od 70 milijuna kuna. I, poslije svega, ostaje pitanje jesmo li dotaknuli dno?

- Budemo li čekali šeike s torbom novca, bojim se da mladima bez posla ne nudimo ništa. Jedina im je perspektiva iseljavanje, žalostan je Josip Dičak.

Investicije

Inače, ukupne investicije u dugotrajnu imovinu prošle godine su iznosile oko 400 milijuna eura, što je u odnosu na 2010. pad od 16,5 posto.