‘Pokojni Srećko Bogdan na vrhuncu fešte mi je rekao: Kad je pjesma u pitanju, ja postajem tipični Dalmatinac!‘

Kako zaboraviti divnu hrvatsku večer u Etlingenu pored Karlshruea sa Slavenom Bilićem i nedavno preminulim Srećkom Bogdanom – Čečijem!? Čeči je u to doba bio trener drugog sastava, a Slaven udarna perjanica prve momčadi nekad uglednog njemačkog prvoligaša Karlshruea. A sve se događalo uz šibensku pismu milu u restoranu Primoštenca Bože Gracina.

- Kad je pjesma u pitanju, ja postajem tipični Dalmatinac – kazivao nam je na vrhuncu fešte „vječno“ raspoloženi Bogdan.

Šibenska je Bonaca akordima i stihovima lutala od Hrvatskog zagorja („Dobro mi došel prijatelj“) do Istre („Opatijske oštarije“), od Slavonije („Ne diraj te mi ravnicu“) do Hercegovine („Dođi da vidiš…), pa do neizbježne Dalmacije. I uvijek je Čeči bio spreman da „poduhvati“ hrvatsku pjesmu

Istodobno, prebirali smo šibenske uspomene. Posebice one dane kad je Slaven Bilić s Nikicom Cukrovom, kao liberom bio stup obrane na Šubićevcu, što mu je bila odskočna daska za povratak u Poljud.

Dalmatinska fešta na jugozapadu Njemačke potrajala bi tko zna koliko da se potpisnik ovih redova nije „sjetio“ da sutra mora izvještavati s međunarodne vaterpolske utakmice u Kranju između šibenskog Solarisa i srpskog Bečeja! Da ga čeka put njemačkim vlakom do Slovenije.