Šibenski glazbenik Josip Vlahov, Šibenčanima poznat kao Građanin Josip, napisao je poduži status na svojem Facebook profilu koji je ubrzo zadobio veliku pozornost pratitelja.
Vlahov se prisjetio kako je prije deset godina, dok je radio kao konobar u Dubrovniku, ušao u Konzum. Na blagajni je ispred njega stajala starija gospođa od otprilike osamdeset godina. Imala je dvije vrećice, a on se žurio jer je morao ići raditi poslijepodnevnu smjenu. Iza njega je stajalo nekoliko mladića i djevojaka, a blagajnica je rekla starijoj gospođi da ona ne može sama odnijeti te vrećice kući te da joj treba netko pomoći jer je prije šest mjeseci slomila ruku i ne može podnijeti takav napor.
Vlahov se tada okrenuo prema mladićima i djevojkama iza sebe, ali oni su gledali u mobitele i nisu pokazivali nikakvu reakciju. Zbog toga je rekao blagajnici da će on odnijeti vrećice.
U tom je trenutku starija gospođa rekla da ne treba jer će ona to ponijeti polako sama. Blagajnica joj je odmah odgovorila da se mladić ponudio pomoći te da joj neće dopustiti da sama nosi vrećice.
Zatim su krenuli ulicama i stubama staroga grada do njezine kuće. Tijekom puta ispričala mu je kako su joj sin i snaha došli za vikend s malom djecom te da im želi pripremiti večeru prije nego što se vrate s plaže.
Dvije vrećice bile su zaista teške, a gospođa je usput stalno govorila da se dobro dobrim vraća i da će se pomoliti za njega jer se moli svaki dan. Vlahov joj je rekao da je odrastao u starom dijelu Šibenika te da su njih kao djecu učili kako starijim ljudima uvijek treba pomoći.
Kad su stigli do njezine kuće, ona je već bila umorna od brojnih stepenica. Uzela je vrećice koje je Vlahov nosio i s velikom mu poniznošću zahvalila. On joj je rekao "nema na čemu", nakon čega je potrčao na posao.
Vlahovljeva priča, kojom je indirektno kritizirao odsutnost solidarnosti mlađe generacije prema starijim i slabijim članovima našeg društva, izazvala je brdo komentara, od kojih izdvajamo samo neke:
– Ako djecu učimo empatiji, sve drugo će doći samo od sebe. Nažalost, danas i roditelji vrednuju vlastitu djecu kroz akademski upjeh, zanemarujući ono najvažnije, a to je da budu Ljudi i da budu sretni, sve drugo je manje bitno. Bravo, Josipe!
– Kućni odgoj. To se nosi kroz život. Nažalost, sve je rjeđe prisutan.
– Bravo! Bog će vas nagradit jer ste učinili veliko dobro djelo.
– Funcute, svaka čast, pozdrav.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....