S akcijom spašavanja NK Šibenika se kasni, a onaj tko je birao igrače Šibenke je bio pijan ili mora hitno kod oftamologa

Kao dijete, kojemu je oduzeta najdraža igračka osjeća se ovih dana svaki iskreni prijatelj šibenskog sporta. Ne bez razloga. Iako stara parola Funcuta glasi „Moj grad – moj klub“, što znači da šibenski navijači stignu i na vaterpolo, i na žensku košarku, prava je istina da su im dvije otvorene rane. HNK Šibenik i GKK Šibenka. Prvi, zbog nezavidne natjecateljske i financijske situacije, koja ga je srozala u Četvrtu ligu, a drugi, radi kao nikad loše natjecateljske sezone.

Prosvjedni skup Funcuta, održan na trgu ipred gradske uprave pod naslovom „Spasimo HNK Šibenik“ jasno je svjedočio kako se šibenski prijatelji sporta ne mire, blago rečeno, nezavidnom situacijom, u koju je Šubićevac doveo aktualni vlasnik Željko Karajica, ali ni da ne žele nikakav novi klub.

Kao alternaciju za bivšeg prvoligaša, koji je u svojoj gotovo 100-ljetnoj povijesti hrvatskom nogometu podario čak 12 reprezentativaca. Od Ratka Kacijana do Duje Čalete Cara. Sa skupa nisu izostali ni šibensko-kninski župan Paško Rakić, ni dogradonačelnik Danijel Mileta, ni šibenski gradonačelnik Željko Burić.

Potonji je otkrio golu istinu da se Karajica uopće ne odaziva na službene pozive za ozbiljne razgovore. Točnije, da je taj neugodni posao prepustio svom odvjetniku, šibenskom zetu Jasminu Avdagiću.

- Mi smo spremni pomoći kao što je Grad Šibenik već jednom podigao kredit za spašavanje Šubićevca. No, to ne možemo uraditi mimo zakonskih okvira. Bit ćemo u tom smislu transparenti, pa poručujem predstavnicima Funcuta da slobodno prisustvuju sastancima za spas HNK Šibenik – kazao je, među inim, Burić.

Predložena formula, po kojoj bi grad Šibenik ubuduće bio 51-postotni vlasnik kluba, dok bi se Karajica polako povukao iz šibenskog nogometa, jamačno je prihvatljiva. No, ruku na srce kasni se s tom akcijom spašavanja kluba, koji je trenutačno „bez broja i stanara“, kako kaže jedna bodulska pjesma. Uvjereni smo da bi se sve pokrenulo u pravom smjeru, kad bi se našao autoritet, koji bi preuzeo misiju spašavanja poput pokojnog predsjednika Marka Slavice ili još vitalnog Mihe Mioča. Netko tko može autoritativno lupiti šakom o stol.

Na Baldekinu je situacija posve drugačija. Insajderske informacije govore da nema financijskih problema, ali je pogled na prvoligašku ljestvicu, gdje Narančasti čvrsto drže fenjer više nego zabrinjavajući. I ne treba bježati od izjave starog zakletog Funcuta, koji nam je kazao:

- Onaj, koji je birao igrački roster Šibenke ili je bio totalno pijan ili mora hitno kod oftamologa

 Promašena stručna politika dovela je klub na ivicu ispadanja s pitanjem koji je od filmskih naslova primjereniji u borbi za opstanak, „Nemoguća misija“ ili „Spašavanje vojnika Ryana“!?

Ako se vratimo Šubićevcu, onda žal za minulim uspješnim godinama dodatno jača sjećanje na ne tako davnu sezonu, kad je HNK Šibenik uspješno predstavljao Hrvatsku u Europi. Primjerice, na pobjedu protiv ciparskog Anorthosisa u gostima. Kluba, koji je godinu ranije odigrao neriješeno(3:3) sa slavnim milanskim Interom. Ciparsko sjećanje budi asocijaciju na još jedan klub s tog sredozemnog otoka. Grad Pafos je po broju stanovnika manji od Šibenika, ali njegov klub svejedno igra u Ligi prvaka, dok Narančasti ne mogu ni u Drugoj hrvatskoj ligi. Ima li boljeg znaka da ulaganja u šibenski sport nisu dovoljna!?