Knjiga Veliki prezimenik Šibensko-kninske županije autora Ive Jakovljevića, objavljena u studenome 2024. godine, predstavlja prvo cjelovito onomastičko i demografsko istraživanje prezimena na području cijele županije. Riječ je o djelu koje sustavno obrađuje nastanak i razvoj prezimena, prateći njihovo porijeklo, povijesne tokove i migracijska kretanja stanovništva, kao i promjene koje su se događale kroz stoljeća. Autor rekonstruira prezimensku sliku prostora od najstarijih zabilježenih šibenskih prezimena iz 13. stoljeća do današnje raspodjele prezimena, oslanjajući se na popis stanovništva iz 2021. godine te najnovije demografske podatke iz 2023 piše ŠibenikIN.
U okviru serijala, u njegovu predzadnjem, tridesetom nastavku, donosi se pregled 400 najpoznatijih šibenskih nadimaka. Oni su predstavljeni u dva oblika, kroz poeziju, u stihovima, rimama i pjevnim kiticama, te u proznom dijelu, gdje su poredani abecednim redom i povezani s prezimenima koja su u Šibeniku imala najbogatiju nadimačku tradiciju.
Uvodni tekst posvećen je samom fenomenu nadimka, ispričan na šibenskom dijalektu, i bavi se pitanjem kako se nadimak stječe i kakvu ulogu ima u životu pojedinca. U toj priči nadimak se prikazuje kao sastavni dio identiteta, nešto što se ne bira samostalno, nego se dobiva od okoline, prijatelja, susjeda ili protivnika, često već u najranijoj dobi. Iako rijetko kome u početku priraste srcu, s vremenom nadimak postaje vrijedna oznaka pripadnosti, pa čak i svojevrsno nasljeđe koje u nekim slučajevima nadjača samo prezime.
Posebno se naglašava da su nadimci u Šibeniku bili duboko ukorijenjeni u obiteljski i društveni život. Gotovo svaka prava šibenska obitelj imala je svoj prizivak, bez obzira na to je li pripadala težačkom, pučkom ili umjetničkom sloju, finijoj gospodi ili krugu ljudi vezanih uz crkvu, školu ili javne službe. Autor ih opisuje kao dragocjeno kulturno blago, nastajalo iz poštovanja prema starijima, nježnosti prema mlađima i ravnopravnosti među sugrađanima.
U nastojanju da tu bogatu tradiciju sačuva, nadimci su povezani u stihove i prozne cjeline, grupirani po obiteljima, kvartovima, vremenskim razdobljima i običajima, ali i prema zvučnosti i ritmu koji ih čine prepoznatljivima. Među njima autor uključuje i vlastite nadimke, naglašavajući osobni odnos prema temi i svijest da je svatko od pravih Šibenčana u tim imenima mogao prepoznati djelić sebe i uspomenu na vlastitu mladost.
Iz bogatog popisa šibenskih nadimaka izdvajamo 20 najzanimljivijih koji se spominju u Velikom rječniku šibenskih riči i svjedoče o razigranosti i poetičnosti lokalne nadimačke tradicije, a popis njih preko 400 možete pogledati ovdje.
Bure, Bakalar i Bombak stoje rame uz rame s nadimcima koji prizivaju svakodnevicu, hranu i karakter.
Crna kutija posebno se ističe jer je korištena za dvojicu, baš kao i prave crne kutije koje dolaze u paru.
Gastritis, Govno i Prde pokazuju da šibenski humor ne poznaje uljepšavanje.
Bufalo i Gusar zvuče snažno i gotovo pustolovno, dok Lunje i Miš beli sreću deli unose mekšu i poetičniju notu.
Palikuća i Tudum prizivaju živopisne likove gradske svakodnevice.
Profesor i Doktur podsjećaju da su se nadimci davali i prema ulozi ili dojmu koji je netko ostavljao.
Srdelica i Pulenta jasno su vezani uz prehranu i dalmatinski način života.
Šjor Joso ubija patku i Šjora Milka po jaja pokazuju kako nadimak može biti cijela rečenica.
Ždrale i Žmiga zatvaraju ovu listu nadimaka koji su se u Šibeniku prenosili stoljećima, od 1600. do 2000. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....