Dražen kao Beara: tragična smrt spriječila ga je da se pokajnički vrati na matični Baldekin, tamo gdje mu je srce

Stara je istina da tragična smrt mnoge velikane čini još većim. Svejedno radilo se o politici, glazbi ili sportu. Američkom predsjedniku Johnu Fitzgeraldu Kenedyiju, makedonskom slavuju Toši Proeskom ili šibenskom košarkaškom Mozartu Draženu Petroviću.

- Dražen je postao urbana legenda. Kao da se sve pozitivno mjeri uspomenom na njega. I odnos prema radu, i pobjednički mentalitet, i veličina u porazu. Kao da je Draženov primjer postao svijetli putokaz generacija mladih. Ne samo kod nas u Hrvatskoj nego svima diljem svijeta – tako je, među inim, 27. rujna 2002, godine progovorio Aleksandar Petrović na svečanosti, kad je njegov pokojni brat Dražen u američkom Springfieldu primljen u košarkašku kuću slavnih zajedno s legendarnim bekom Lakersa „Magic“ Johnsonom.

Zadivljujuća upornost

Nije održano obećanje da će se svake godine poslije Draženove smrti održati revijalna utakmica Šibenka – Hrvatska. Baš kao prije 27 godina, kad je velike emocije svojim dolaskom izazvao leteći Splićanin Toni Kukoč, ali i izaslanik predsjednika Franje Tuđmana, hrvatski domoljub i pjesnik Vinko Nikolić. Uostalom, tad je prvi put u živo izvedena već legendarna pjesme „Život leti kapetane“. No, sve što je bilo u moći šibenskih košarkaških djelatnika i gradskih čelnika nije izostalo.

- Zadivljujuća je upornost, kojom Šibenik čuva uspomenu na Dražena Petrovića – potencirala je ne tako davno u središnjem Dnevniku HRT-a šibenska nevjesta Mirna Zidarić.

No, jednako kao pjesma, sjećanja, prigodne izjave, u zrak pušteni baloni i položeni vijenci vrijedna je navada Košarkaške škole „Dražen Petrović“ da već desetljećima funkcionira u skladu sa svojim slavnim imenima. Dražen Petrović se ne rađa svakog desetljeća, a kamoli svake godine, no impresivna je momčad, sastavljena od šibenskih momaka, naraslih u inkubatorima Baldekina: Dario Šarić, Miro Bilan, Martin Junaković, Toni Nakić, Krešimir Radovčić, Roko Badžim… Momčad, koja bi da nije zova velikog svijeta i oseke u šibenskoj košarkaškoj blagajni bez problema pokorila Prvu hrvatsku košarkašku ligu.

Škola košarke „Dražen Petrović“ je i putokaz da opća sportska besparica ne može slomiti entuzijazam njezinih čelnika i trenera, ali ni djece, ni roditelja.

- Spomen Dražena Petrovića nije samo asocijacija na njegov rodni Šibenik, već i na našu domovinu Hrvatsku. Kad rečeš Dražen u bilo kojem dijelu svijeta, iduća riječ sugovornika je neizbježno Croatia - izjavio je na obilježavanju 57. (nedočekanog) Draženova rođendana prvotimac Šibenke Domagoj Bašić.

Bijeg u Cibonu

A tu istinu nitko, ama baš nitko ne može zanijekati. No, uvažavajući sve istine o Draženu, koje smo čuli ovih dana, ne možemo a da ne izustimo još jednu. Dražen Petrović je pobjegao iz rodnog Šibenika u zagrebačku Cibonu baš kao tridesetak godine ranije veliki vratar Vladimir Beara iz Hajduka u beogradsku Crvenu zvezdu.

Pokajnički kao dijete veliki Vladimir se u relativno poznim godinama vratio, gdje mu je ostalo srce, u Hajduk, Split. Tragična smrt spriječila je velikog Dražena da jednako postupi kad je riječ o matičnom Baldekinu, rodnom Šibeniku. Otuda i dodatni žal za Draženom. Šteta je što sličnu priču nije dočekao ni on, ni Krešimirov grad.

Netko možda drži da istinu o Draženovu bijegu ne trebamo spominjati, ali zašto bismo je prešutjeli!? „Tvrda“ istina, priznali to neki ili ne, uvijek ima veću težinu od „ušminkane“ percepcije.