Krajem siječnja 2026. godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje Područnog ureda Šibenik registrirano je 3367 nezaposlenih osoba. U odnosu na prosinac 2025. broj nezaposlenih povećan je za 8,6 posto ili 268 osoba, a u usporedbi sa siječnjem 2025. godine broj nezaposlenih je manji za 8,9 posto ili 328 osoba.
Što se tiče područja grada Drniša, tamo je nezaposlenih 219, odnosno 15 osoba više nego krajem 2025. godine. Pa kako onda poslodavci ne mogu naći radnike?
Ugostitelji u Drnišu već dulje vrijeme, mjesecima, bezuspješno traže radnike, više njih. Novi veliki centar u izgradnji ponavlja natječaje za posao, također u nemogućnosti da pronađe djelatnike. Trgovine prehranom u istoj su situaciji. Zašto se nitko ne javlja za ta radna mjesta?
Podsjetimo, prošloga ljeta započela je izgradnja Centra za starije osobe u Drnišu – jednog od najznačajnijih socijalnih projekata u novijoj povijesti grada, a trebao bi biti gotov već ovoga ljeta. Izvođač radova je tvrtka Strabag, a Centar za starije osobe imat će kapacitet za pružanje institucionalnih usluga za 100 korisnika, te izvaninstitucionalnih usluga za 250 korisnika.
No tko će tamo raditi, jer lokalni poslodavci muku muče s pronalaskom radne snage?
Je li razlog plaća, uvjeti rada, posljedica bijele kuge i nedostatka ljudi, odnosno kadra, ili je nešto sasvim drugo posrijedi, Radio Drniš je sve to pitao svoje pratitelje na Facebooku, a komentari su se samo redali, te su izdvojili neke od najzanimljivijih.
– Plaće ispod ljudskog dostojanstva.
– Problem je i smještaj jer nema stanova za najam ili precjenjuju stanove u kojima im stoji namještaj od pokojne babe.
– Prijevoz iz lokalnih sela nikakav, a Drniš više nema kapaciteta za nove stanovnike.
– Nije problem samo u plaći. Mladi danas često ni ne traže posao, jer im roditelji svako jutro ostave novac za kavu pa im više ni ne treba. Mi već misec dana tražimo radnike, a nitko nas još nije ni nazvao da pita kakvi su uvjeti rada i kolika bi bila plaća. Sad su ljudi dobro plaćeni, al nove generacije dolaze i rad ih ne zanima!!!
– Danas puno mladih i ne žele radit, a tu krivicu dijelom prebacivam na roditelje. Nemoj ti, sine, tata će, nemoj ti, kćeri, mama će. Pa ima sigurno bar 50 ljudi na birou i primaju socijalu i ne žele radit. Ima poslodavaca koji su spremni i nagraditi, al prvo pokažite volju i želju za radom, al‘ nažalost oni nemaju volju za živit, a kamoli radit.
– Male plaće i iskorištavanje radnika maksimalno... Ima toga još za nabrajati, al ovo su glavni razlozi.
– Sve ok, plaće jesu male, ali mislim da je bolje i 1000 € nego ništa. Plaću dati po radnom iskustvu, a ne da dite od 19 godina koje je tek završilo školu i onaj koji ima debelo cca 20 g. radnog iskustva imaju istu plaću... i naravno da se nadgleda radnike i da svaki dobije stimulacije ukoliko se trudi i napreduje u svom poslu.
– Situacija će se razvijati po već viđenim obrascu – neka agencija dovest će Nepalce, Filipince, Indijce, onda će se svi buditi i osjećati se ugroženo zbog promjene stanovništva. Poslodavci će u početku biti zadovoljni jer će dobiti jeftinu radnu snagu. Onda će pomalo početi problemi – strancima treba platiti liječničke preglede, učenje hrvatskog jezika, stan, hranu, aviokarte, godišnji… Kad se sve zbroji, bit će skuplji nego naši, a naši će u međuvremenu završiti u Irskoj, na Islandu, Sjevernom i Južnom polu…
– Naši poslodavci gledaju kratkoročni interes i nisu u stanju sagledati dugoročni razvoj situacije. S druge strane nisu spremni učiti od onih koji su tu školu prošli. Uvijek isto razmišljanje, kao “Vinko iz Kumova” – šta će meni ‘ko i šta mi ‘ko može, šta oni znaju… Kad se svi skupa osvijestimo, bit će kasno! P.S. Govorim ovo jer sam se nagledao takvih situacija i previše!
– Tri glavna razloga su tome, bijedne plaće koje ne traju 15 dana, ljudi kojih ima više na grobljima nego živih i robovlasnički odnos poslodavaca prema radnicima. Prošla su vremena kad se radnike izrabljivalo i jašilo na sve strane.
– Male plaće i nikakva prometna povezanost, autobus vozi 3 puta dnevno. Kako da ljudi idu na posao, ne voze svi auto?
– Korektni radni uvjeti i dobra plaća pa će imati radnika sljedećih 15-25 godina, ili loši uvjeti i mala plaća pa će uvoziti radnu snagu! A takvi će pobići prvom boljom prilikom… Dobar radnik nikad nije skup!
– Dok god postoje mame, tate, babe i socijala, nema radnika. Što ne ide raditi pa dok radi traži bolje, nego naš narod samo naučio kukat malo ono, malo ovo, puno rada…..Mi smo narod koji kuka i pije kavu.
– Što se tiče ugostiteljstva, nije problem što ljudi neće raditi, nego kakvi su uvjeti. Plaće su male za posao koji se radi. Slobodnih dana gotovo da nema, godišnji odmor nije kad radniku treba, nego kad gazda odluči. Radi se za Božić, blagdane i vikende, često bez pravog radnog vremena. Kad završi smjena, to ne znači da ideš kući, nego se ostaje dok zadnji gost ne ode, makar to bilo do tko zna koliko sati. Što se tiče trgovina u Drnišu, razgovarala sam s djelatnicima – uvjeti su katastrofa, a isto je i u većini trgovina. U trgovinama je hladno jer se štedi na struji, a prema mladim djelatnicama se često odnosi kao da su bezvrijedne. Godišnji opet nije kad radniku treba, nego kad mu se dozvoli. Posebno je teško mladim majkama. Ne daj Bože uzeti bolovanje zbog djeteta ili sebe. Mnogi rade i kad su bolesni jer se boje posljedica, pa na kraju radnici koji kašlju, kišu i bolesni su rade s hranom. To nije krivnja radnika, nego onih iznad njih koji stvaraju takve uvjete.
– Dok god su plaće male, uvjeti loši, a poštovanje prema radnicima minimalno, nemojmo se čuditi što se ljudi ne javljaju na takve poslove.
– Treba ukinuti socijalnu pomoć, roditelji da ne daju džeparac, pa ćete vidjeti kako se jagme za radna mjesta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....