U Šibeniku nam se slomilo srce. Nakon brojnih navoda o groznim uvjetima u kojima se nalaze psi u "As Eku", jutros smo ih nenajavljeno posjetiti. Naišli smo na djelatnicu koja je odmah kontaktirala direktora Damira Vrvila koji nas je potom odveo u obilazak kako bi nas uvjerio da je sa psima sve u redu, pokazao nam je i ambulantu i skladište u kojem se nalazi hrana za pse.
Nakon skandala i fotografija anoreksičnih i ozlijeđenih pasa, važno je napomenuti da je u ponedjeljak njih 30-ak prebačeno u azil u Zadru. Kontaktirali smo zadarski azil, ali su nam kazali da nakon ovog stresa nisu raspoloženi za izjave te da je najvažnije da su psi na sigurnom. Pametnom dovoljno.
Većina pasa koji se trenutačno nalaze u "As Eku" čini se u dobrom stanju, ali i dalje smo uočili njih nekoliko koji su neuhranjeni, preplašeni i ozlijeđeni, a sigurni smo da sretnih pasa na ovom mjestu nema. Prema mišljenju autorice ovih redaka, nakon razgovora s gospodinom Vrvilo, čini se da mu je potpuno svejedno radi li sa psima, krumpirima, teglama ili betonskim blokovima. Naš dojam je da je gospodinu Vrvilu najvažnije da su brojke u plusu i da se ispoštuje zakonski minimum te da nije osoba koja bi se trebala baviti ovim poslom, a čini nam se iz razgovora s njim da negdje duboko u sebi i on dijeli naše mišljenje. U nastavku vam donosimo potpuni, necenzurirani razgovor s gospodinom Vrvilom pa sami donesite vlastiti sud.
Smatrate li se osobom koja istinski želi pomoći životinjama?
Smatram da radim profesionalno, po slovu zakona i volim životinje. A da sam veliki ljubitelj - nisam, to bez daljnjega. Kada sam bio dijete držao sam mačke i pse, sada me to pustilo, što ja znam. Moj odnos prema psima je da ih nikada nisam držao u kući, uvijek su bili ispred kuće, u kućici, čuvari. Nije mi to... da mi je pas u stanu i skače po kauču, ali volim životinje i želio bih da im bude što bolje. Ali opet... moramo razmišljati o tome da održimo firmu i primimo plaće.
Jako dugo se uz vas vežu loše konotacije te se često pojavi negativna priča vezana uz "As Eko". U pravilu gdje ima dima, ima i vatre. Spomenuli ste senzibilitet, čini se da vam taj senzibilitet u radu sa životinjama nije toliko važan, nego da vam je važnije odraditi posao. Čini se da vam je manje bitno hoće li svakom psu biti dobro jer ih je puno pa kao... tko će se o svima njima brinuti. Takva ispada priča o vašem "skloništu". Kako to komentirate?
Sedam ljudi je zaposleno, doktorica i administrator, samo u pitanju skloništa. Kako bih vam rekao, odradite sve što je potrebno za te pse. Naravno da oni nisu sretni ovdje, ali maknemo ih s ulice, odradimo sve što se tiče veterinarskog dijela, napravili smo dvije velike šetnice, čak ih radnici šetaju po zoni. S obzirom na toliki broj jednostavno ne možete pružiti super standard, ali ne vidim osnovu navodima da mi zlostavljamo i izgladnjujemo pse.
A kako je nastala ova priča? Inače zatvaramo vrata jer smo shvatili da često netko uđe i fotografira nešto zlonamjerno, što odmah završi u medijima i odmah dolazi inspekcija. U petak smo imali određeni posao pa djelatnici nisu bili tu. Netko je ušao i slikao te pse koji su mršaviji i sad ajde ti tu... nije slikao debele, nego ove mršave. Sigurno se mogu poboljšati uvjeti u skloništu, konstantno to radimo. Svi kažu da trčimo za profitom, ali evo kao primjer ću navesti Split. Zbrinjavanje jednog psa je 300 eura + PDV, a on ostaje ovdje sve do udomljenja, dobije potpuni veterinarski tretman. Može tu stajati i duže od tri godine, nemamo mi tu nikakve računice. Mi smo tu djelatnost jednostavno naslijedili i radimo taj posao.
Često vam se spori da imate problem s udrugama jer vam uzimaju posao. Kako to komentirate?
Sve su udruge u ratu. Ima stvarno dobrih ljudi koji žele pomoći, ali na kraju se sve svodi na lovu i korist. Rijetki su ti koji stvarno žele istinski pomoći.
Posljednjih dana vaše se sklonište spominje u medijima u negativnom kontekstu. Izišle su fotografije pasa koji nisu u dobrom stanju, a i trenutačno se kod vas nalazi nekoliko pasa koji izgledaju neuhranjeno. Kako je došlo do toga?
Imamo ogroman broj pasa, statistički je nekoliko pasa mršavije od ostalih. Naravno da to nije normalno, ali s obzirom na to da smo sklonište u koje psi dolaze s ulice, to ispada normalno. Dajemo sve od sebe, imamo ambulantu i veterinarku, kupujemo hranu, ne radi se o hrani koja je neki šrot. Kupujemo ekonomski prihvatljivu hranu koja u sebi ima hranjive sastoje, kalorije, mineralne, vitamine, proteine.
Ogroman je broj pasa, čitao sam u medijima da se u boksovima tuku pa neki pojedu više, a neki manje. Oni obično imaju grupirane čopore u kojima jedan pas dominira nad ostalima, taj sigurno više pojede. Napravili smo hranilice u koje stave glave, tako da ne vide jedan drugoga. Već godinama imamo praksu da mršavije izvadimo iz boksa i nahranimo ih dodatno. Životinje, koliko god smo ih zbrinuli s ulice, nisu ovdje sretne jer nemaju svog vlasnika. To vam je kao da odete u zatvor pa sad zamislite kako bi vam bilo u logoru: daju vam jesti, imate mjesto za spavanje... to je i za životinje stres.
Koliko pasa ste udomili u proteklih godinu dana. Imate li konkretne brojke?
Bilo ih je dosta, najviše preko njemačke udruge. Naši ljudi slabije udomljavaju pse.
Oko "As Eka" postoji stigma godinama da se ne odnosi prema životinjama na najbolji način. Zapravo ste počeli s radom kao šinteraj i u početku niste bili "no kill" sklonište.
Problem je što smo transparentni. Imamo licence za rad, radimo na tržištu. Problem je što bi i Udruge to željele raditi, a ne mogu jer nemaju licencu, smatraju da bi to mogli bolje, da imaju veći senzibilitet, da ih mogu staviti da svaki ima kauč i ne znam kakve uvjete. To je nemoguće na toliki broj pasa.
Koliko trenutačno imate pasa?
Između 100 i 150. U ponedjeljak je otišlo 30-ak pasa u Zadar. Išli su jer je tamo sagrađeno novo sklonište, i sada je tamo politikantstvo tko će to voditi, a sklonište je bilo prazno. Sada je to neka udruga preuzela i napunila s našim psima. Nama je to pozitivno u ovom slučaju jer smo uspjeli te pse tamo zbrinuti, za "As Eko" je to pozitivno.
Primijetila sam da baš i niste pretjerano angažirani u pitanju udomljavanja pasa, objavljujete ih tek na Facebook stranici s dosta šturim informacijama. Što zapravo radite da bi se ti psi udomili?
Imamo dobru suradnju s udrugama u pitanju udomljavanja, u Splitu imamo dosta privremenih udomitelja. Dosta je jaka ta mreža općenito. Poznato je da je "As Eko" sklonište, svatko tko želi psa može doći po njega. Nikada nismo radili kampanje u tom smislu. Otvoreni smo od 8 do 14 sati za posjete.
Nakon našeg razgovora gospodin Vrvilo nam je poslao mail jer se sjetio da već nekoliko godina izrađuju letke koje ostavljamo po školama, turističkim uredima i veterinarskim ambulantama u svrhu udomljavanja životinja, te ga oglašavaju na internetu.
- Ono što moram napomenuti da smo mi u stvari tehnička služba na usluzi gradova i općina, jer smo organizirani da skupimo životinju s ceste i dovedemo je u sklonište. Udruge i lokalna zajednica bi trebale raditi na svijesti ljudi (kampanje) da ne napuštaju životinje, odnosno da ih udomljavaju iz skloništa - zaključuje Vrvilo u mailu.
Šibenska gradska vijećnica Maja Šintić (Možemo!) je pokrenula peticiju za izgradnju javnog skloništa jer smatra da je ovo problem u Šibeniku već dugi niz godina.
- Još dok sam bila srednjoškolka smo imali udrugu te smo pokušavali spasiti napuštene pse, ali nikad nismo imali javni azil u kojem bi se taj posao obavljao uz poštovanje prema životinjama i njihovoj dobrobiti. U međuvremenu se pojavio "As Eko", koji je koncesionar na našem području već 15-ak godina, oko kojeg se često pojavljuju problemi zbog načina na koji se skrbe o životinjama.
Budući da se radi o privatnom skloništu koje ne može imati volontere, ne uključuje zajednicu i ne provodi edukacije i prevencije, odlučili smo pokrenuti peticiju da pokažemo gradskoj vlasti da postoji jako puno osoba kojima je stalo o načinu na koji se postupa sa životinjama u Šibeniku. Brojni su primjeri dobre prakse iz cijele Hrvatske, poput Osijeka. Postoje brojni mehanizmi koji bi se mogli koristiti, poput sterilizacije, koju jedinica lokalne samouprave može propisati, nedovoljno se ulaže javnog novca u kastraciju uličnih mačaka, ne postoji uopće prihvat napuštenih mačaka - navodi Šintić. Skupili su do sada oko 3000 potpisa te planiraju nastaviti skupljati potpise, a pripremaju i strateški dokument u kojem će popisati primjere dobre prakse iz čitave Hrvatske, predstaviti financijske modele i tražiti od gradske uprave da u suradnji s udrugama, koje izdvaja kao ključne faktore, pokrenu financiranje izgradnju javnog azila.
Kontaktirali smo i DIRH iz kojeg su nam kazali da će nas o utvrđenom u inspekcijskom nadzoru informirati nakon njegova okončanja. Upit smo poslali i Jošku Juriću, pročelniku šibenskog Upravnog odjela za komunalne djelatnosti. Njihove odgovore ćemo objaviti čim stignu i nastaviti detaljno pratiti razvoj ove situacije. Do tada pozivamo sve naše čitatelje da udome psa iz "As Eka" ili da doniraju novac "Šibenskim šapama", koje o napuštenim životinjama brinu s puno više empatije i predanosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....