Ukrajinski autobus zaglavio se i blokirao pola grada. Zašto Šibenik i danas ovisi o ‘slijepom crijevu‘ na Vanjskom?

Prije neki dan cijela se Hrvatska smijala slikama iz Šibenika, obnovi ceste na Vanjskom, koje su postale ‘viralni hit‘, što i ne čudi, nalikuju na scene iz filma ‘Ko to tamo peva?‘ i legendarnu repliku – ‘Da se mene pita, ja bih to ovuda proterao!‘ No, to je još i najmanji problem s navedenom prometnicom, koja je, zapravo jedan od većih šibenskih problema u užem centru grada Šibenika. To ‘usko grlo‘ ili bi možda bilo bolje reći ‘tanko crijevo‘ – pred kojim većina vozača ili stisne gas, ili prebaci u niži stupanj prijenosa, da ne bi pod strmim kutem od nekih 45 stupnjeva uzbrdo, prošlajfali (i)li se zabili u zid, pogotovo kad je mokro – jedini je put koji vodi od centra grada na Šubićevac. Kada se on začepi, kao što je ovih dana bio slučaj, u jutarnjim satima, nastaje krkljanac. Kada se to dogodi? U situaciji kada se niz Rokiće spusti veći kamion, ne daj Bože tegljač s prikolicom ili autobus koji nema pojma da tim putem ne može proći pa se, umjesto da skrene na Bualama, ili najkasnije kod Dedinja, zaputi na vanjski – i cap – uhvati kao miš u mišolovku. Ne može ni naprijed ni nazad! A iza njega, nastaje kilometarska kolona koja trubi, širi ruke, drži se za glavu, nema pojma što su uopće događa i zbog čega su uopće događa krkljanac.

Ukrajinski autobus zaglavio se na Vanjskom

-‘Jadni Ukrajinac – jer riječ je o autobusu ukrajinskih registarskih oznaka – maneverirao je tamo – amo, milimetarski se pomičući, dok ga je domaći svit navodio – ‘ajde, ajde, može, može‘. I tko zna možda bi nakon nekog vremena i uspio da se netko nije sjetio – ‘A di ga (na)vodite?! Pa zaglavit će se gori! Neće moći proći ispod nadvožnjaka na Šubićevcu! Pa zato su tamo i gradski autobusi svojedobno prestali voziti‘ – kazao je netko. I onda je bilo – ‘Niks naprid. Curik, ajde nazad! Rikverc!  - vikali su nesretnom šoferu isti oni koji su mu maloprije mavali rukom da ide prema njima, dok se on, nevoljan, za volanom koji je vrtio kao kormilo, livo desno, znojio od muke. Vjerojatno se pitajući gdje je on ovo, sa svojih širokih bulevara i ravnih ‘šorova‘, upao, u kakav to labirint. Trajalo je neko vrime dok su mu objasnili zašto ne može naprid, nego mora nazad, ali sporazumili su se‘ – objašnjavao nam je situaciju jedan od očevidaca cijelog događaja. Koji i nije toliko rijedak, pa bi zasigurno valjalo razmisliti i o uvođenju dodatne vertikalne, ali i horizontalne, prometne signalizacije možda već od petlje na Rokićima, ili najkasnije Buala. Koja bi bi vozačima velikih lađa, baš kao i u filmu ‘Ko to tamo peva‘ signalizirala – ‘Dalje nećeš moći!‘

Ukrajinski autobus zaglavio se na Vanjskom

No, neovisno o signalizaciji, koja je samo palijativno rješenje, ovaj slučaj još jednom potvrđuje kako je Šibeniku nasušno potreban, odnosno neophodna cesta koja se u Šibeniku planira već pedeset godina, a nikako da se dogodi. Ona cesta koja je i ucrtana u sve gradske prostorne planove, ali je do danas ostala mrtvo slovo na papiru, prometnica koja presjeca ulicu Matije Gubca i spaja glavnu gradsku prometnicu sa Šubićevcom, izlazeći ispod Gimnazije. Već i iz samog ovog opisa jasno je i zašto – zato što bi njezina realizacija zahtijevala otkup i rušenje čitavog niza obiteljskih kuća, što je teret koji Šibenik nikad nije mogao financijski podnijeti, i zbog kojeg se ovaj zahvat uvijek odgađao. Dogodine! I tako svake godine! Prije nekih 15 - ak godina, u mandatu HDZ-ove gradonačelnice Nede Klarić čak je na Poglavarstvu bila donešena i odluka kako će se svake godine u proračunu izdvajati – tada golemih, a danas smiješnih – četiri milijuna kuna za tu namjenu. Nakon četiri godine mandata tako bi se sakupila pristojna suma od 16 milijuna kuna. No, nije se skupilo ni početne četiri kune, a kamoli četiri milijuna, jer je već prve godine novac bio potrebniji na nekom drugom mjestu. Hitno, išli su izbori, ili nešto drugo važno ekipi na vlasti. I gradonačelnik Željko Burić svojedobno je, kada se ovaj proboj i proširenje gradske prometne aorte aktualizirao u ‘Šibenskom listu‘, u svom prvom mandatu, naglašavao kako će se svakako zalagati za njegovo rješavanje, ali onda je sve skupa, palo u zaborav. Druge su teme i projekti dobili prioritet. Unatoč tome što su se pojavili i drugi izvori financiranja, milijuni iz EU fondova. Na ovoj priči naprosto nitko više nije ‘jahao‘, ni novinari, ni vlast a ni oporba - dapače, ljudi koji imaju kuće na ovoj trasi, zalagali su se za to da se ona zaboravi, da mogu normalno živjeti, legalno dograđivati i dizati svoje kuće, što im je bilo onemogućeno, pa je ovo u Šibeniku do dana današnjeg ostalo -‘netema‘. Nikom zanimljiva, da pita – ‘Čekaj malo, pa šta je s tim? Što je napravljeno, gdje se stalo?‘ Zanimljivija je od nje katranska prolivačina od 2 800 eura koja je obišla cijelu Hrvatsku, ima pet tisuća smajlića, pedeset tisuća komentara i tri milijuna pregleda. Među njima i onih navodno ozbiljnih političara...