Kao da su djeca u Pakovu Selu, gdje su i korijeni vatrenog Slavena Bilića, košarkaškog reprezentativca Ivice Žurića i aktualnog predsjednika Hajduka Ivana Bilića, u učenju abecede preskočila slovo F. Zato se u svakodnevnom govoru umjesto Frane, Filipa i Ferde spominju Vrane, Pilip i Verdo.
Ta simpatična nepravilnost nije mimoišla ni Vranu (Franu) Bilića, istaknutog pjesnika, posebno poznatog po stihovima dalmatinskog evergreena "Da te mogu pismom zvati". Poetu, koji desetljećima prosto gine za dalmatinsku pismu i svoju staru postojbinu u srcu Dalmatinske zagore. A povod za ćakulu s Vranom je skladba "U kaležu glazbe", nastala u suradnji sa šibenskim skladateljem Dušanom Šarcom ("Dalmacija u mom oku", "Maslina je neobrana"…), posvećena preminulim članovima šibenske obitelji Dedić. Legendarnom Arsenu i njegovu sinu Matiji te šibenskoj nevjesti Gabi Novak.
– Šibenik je kao svojevrsni kalež glazbe, a Arsen rodonačelnik šibenskoga glazbenog pokreta. No, skladba, koju upravo snimamo nije posvećena samo Dedićima. Ona je (n)izravno naš naklon Krešimiru Baranoviću, Tonku Niniću, Vici Vukovu, Miši Kovaču, sjajnim šibenskim klapama poput "Šibenika", "Masline", "Bonace" i "Jadrije", koji su Šibenik učinili gradom glazbe u punom smislu te riječi. Pjesma je i način da se utišaju oni, koji posežu za promašenim tezama o Arsenu Dediću. Čovjeku, koji je bio silno zaljubljen u Dalmaciju, posebice šibenski zavičaj. Glazbeniku, koji je svojom pjesmom "Kad raziđe se dim" navijestio našu pobjedu u Domovinskom ratu.
Svojim stihovima podsjećam i na Gabi, koja je poput drugih šibenskih domaćica odlazila s boršom na pazar. Na Matiju,koji je guštao u svom šibenskom društvu na kupalištu Jadrija. Uostalom, neka oni, koji nisu dobro poznavali Arsena malo prouče njegovu skladbu "Nisam ti dospio reći". Da shvate kakav je on bio i kome nije "dospio reći" – raspričao se Frane o nezaboravnom i, kako kaže šibenski pjesnik, nenadoknadivom hrvatskom kantautoru.
Novu pjesmu kao solist interpretira nadareni šibenski pjevač Krešimir Batinica, no ona nije i jedini projekt, na kojemu neumorni Frane radi.
– Napisao sam još šest pjesama, mahom za klape. Pritom se kao i dosad ne zadržavam samo na šibenskim klapama. Za klapu "Komiša" napisao sam stihove pod naslovom "Otvori mi, ja sam" ili pjesmu, koja govori o majci što je godinama čekala da joj se vrati njezin jedini sin, koji je plovio dalekim morima – otkriva Bilić.
Svoju zbirku pjesama "Da te mogu pismom zvati" Frane Bilić je ne tako davno promovirao i u Ljubljani, u organizaciji tamošnjeg hrvatskog društva. Promocija je bila i svojevrsni Bilićev "obiteljski obrt", jer program je vodila kćerka Cvita, a stihove čitao sin Jakov, inače glumac i ravnatelj šibenskog HNK.
– Ne bih toliko o, kako kažete, "obiteljskom obrtu". Radije bih o obiteljskoj atmosferi, koja se stvorila tijekom promocije. Stigli su ljudi iz Vodica, Pirovca, Sinja… Hrvati, koji žive u glavnom gradu Slovenije. Čula se i dalmatinska pisma. Bio sam, pak, posebno dirnut istinom da Hrvati iz Ljubljane svake godine biciklom odlaze u Vukovar. Na tu emociju uzvratio sam svojom pjesmom o francuskom junaku grada na Dunavu, Jean- Michelu Nicolieru – rado spominje slovensku promociju pjesnik Frane.
Naš sugovornik je, kako kaže, kao čovjek sazrio u Rijeci. Otuda i želja da se spomenuta zbirka pjesama promovira i u srcu Kvarnera. Zna se već i datum promocije, 19. ožujka.
– Želja mi je da u Rijeci bude još veselije, prisnije. Otuda i plan o bogatom glazbenom dijelu promocije. Računam na dolazak klape "Žirje", "Pivača Promine", te mog prijatelja Emila Miletića, koji sjajno izvodi pjesmu "Ne peri od mene ruke", poznatu u interpretaciji Špire Jurića i "Vokalista Salone". Radujem se i vjerojatnom dolasku klape "Skala" iz Trsta, kao jasnom tragu hrvatske kulture u tom talijanskom gradu – najavljuje Bilić.
Frane uopće ne krije da je u svojim političkim razmišljanjima bliže vodećima nego oporbi, ali ga to nije omelo da napiše itekako kritičku monodramu ciničnog naslova "Croatio, iz duše te muzem".
– Svi griješimo, pa i moji Šibenčani. Zašto to ne konstatirati!? Ljudima svog kraja posebno zamjeram što ne shvaćaju da Šibenik mora biti centar Šibensko-kninske županije u punom smislu te riječi. Da će se tako lakše razvijati i Knin, i Murter, i Primošten, i mali naseljeni otoci šibenskog arhipelaga. Volio bih, također, da više pozornosti poklanjamo nacionalnim projektima, te nemalim uspjesima šibenskog zavičaja u Domovinskom ratu. Šibenik je istinski grad-heroj, kakvih nije previše u Hrvatskoj – potencirao je naš sugovornik.
Na kraju ugodne ćakule s Vranom (Franom) vratili smo se njegovoj postojbini, Pakovu Selu.
– Selo je, što kriti, pusto. U Dalmatinskoj zagori se, inače, događa sudar volje i nevolje. A ja još uvijek imam volje da dadem kakav-takav doprinos oživljavanju mog sela – završio je Bilić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....