Završnica košarkaškog prvenstva Jugoslavije u sezoni 1982./83. ostala je zabilježena kao jedan od najvećih skandala u povijesti jugoslavenskog sporta. Glavni akteri bili su KK Šibenka, predvođena mladim Draženom Petrovićem, i sarajevska KK Bosna, tada jedan od najjačih europskih klubova.
Majstorica finalne serije odigrana je 9. travnja 1983. u dvorani Baldekin u Šibeniku. Utakmica je bila neizvjesna do samog kraja. Dvije sekunde prije isteka vremena, pri rezultatu 81:82 za Bosnu, sudac Ilija Matijević dosudio je prekršaj Sabita Hadžića na Draženu Petroviću prilikom šuta.
Dražen je zadržao mirnoću, pogodio oba slobodna bacanja i postavio konačni rezultat 83:82. Šibenka je proglašena prvakom, uručen im je prijelazni pehar, a grad je započeo masovnu proslavu.
Manje od 24 sata nakon utakmice, Predsjedništvo Košarkaškog saveza Jugoslavije (KSJ) na hitnoj sjednici u Beogradu donijelo je odluku o poništenju utakmice. Kao razlog navedena je procjena da je prekršaj dosuđen nakon isteka regularnog vremena, unatoč tome što je delegat utakmice potvrdio ispravnost odluke na samom terenu.
Također, naloženo je da se odigra nova utakmica na neutralnom terenu u Novom Sadu, dok je sudac Ilija Matijević doživotno suspendiran iz košarke (kasnije mu je kazna smanjena).
Uprava KK Šibenke, uz punu podršku navijača i gradskih vlasti, donijela je povijesnu odluku o bojkotu ponovljene utakmice. Smatrali su da je rezultat ostvaren na parketu jedini mjerodavan i odbili su putovati u Novi Sad.
Budući da se Šibenka nije pojavila na terenu, KSJ je pobjedu registrirao rezultatom 2:0 u korist Bosne, čime je sarajevski klub službeno postao prvak Jugoslavije.
Dodajmo tome i da je, kako je kao reakcija na jednu od najvećih sportskih nepravdi u povijesti bivše države, 10. travnja osnovana navijačka skupina Šibenski Funcuti.
U nastavku donosimo tekst kolege Ive MIkuličina o događanjima 10. travnja1983. godine.
Šibenčani su bez ikakva kompleksa žurili prema hrvatskim, jugoslavenskim i europskim vrhovima. Povijest nas uči da je Šibenka brže od svih dalmatinskih klubova došla do europskih finala. Neovisno od toga što do neba cijenim Dražena, ja ne bih posezao za tvrdnjom da je Šibenka samo "Draženov klub". Baldekin nije prestajao s proizvodnjom prije, a ni poslije Dražena. Od brata mu Aleksandra do Zloće Žurića, Predraga i Darija Šarića. Od Nenada Slavice do Mira Jurića… – tako nam je u prijateljskom i iskrenom "dalmatinskom razgovoru" zborio veliki, ali nažalost pokojni, Splićanin Petar Skansi.
Bivši reprezentativni centar i uspješni izbornik posebno je, dakako, ciljao na osamdesete godine minulog stoljeća, kad su Narančasti odigrali dva europska finala Kupa Radivoja Korača, te proslavili (otetu) titulu prvaka Jugoslavije. Osvojenu poslije tijesne pobjede (83:82) nad košarkašima Bosne. Utakmice odigrane prije ravno 40 godina, 9. travnja 1983., koja je završena legendarnim Draženovim slobodnim bacanjima.
Malo je tko u sezoni 1982./83. mogao stati na put razigranoj Šibenki u domaćim dvoranama, ali i na međunarodnim utakmicama. Predvođeni Draženom, Narančasti su, među inim, u Kupu Radivoja Koraća prosto razvalili onda jaki francuski Orthez (111:95), koji je sezonu poslije "ubio" Crvenu zvezdu s 30 koševa razlike. No, silna je pegula pratila momčad beogradskog trenera Vlade Đurovića u finalnim utakmicama, kad se činilo da Koraćev pokal treba samo uzeti s već pripremljenog pladnja, ali i u finalnoj utakmici prvenstva bivše države kad je Šibenčanima na put stala ne samo probuđena Bosna, već i beogradska košarkaška, pa i politička vrhuška.
U berlinskom finalu Koraćeva kupa Šibenka se suočila s dva velika problema. Dražen Petrović je zaigrao s praktički jednim okom, jer je drugo zatvorio jačmen. Istodobno, bugarski sudac Arabađan je toliko očito navijao za francuski Limoges da su Šibenčani nekoliko minuta prije kraja izazvali prekid utakmice. No, ni to nije pomoglo, pokal je otišao put Francuske. Prvoligašku utrku Šibenka je te sezone završila kao prva s dva boda prednosti pred Partizanom, pa je očekivala samo potvrdu svoje nadmoći u doigravanju. No, crv sumnje u konačan ishod uvukao se u šibenski tabor poslije polufinalne utakmice play-offa s Crvenom zvezdom, kad nam je bivši izbornik i ondašnji trener Beograđana Ranko Žeravica na Baldekinu diskretno izjavio:
– Za mene ste vi najbolja momčad, ali čuvajte se drugih stvari. Ne onih na parketu. Ima onih koji su spremni na sve načine zaustaviti šibenski put prema tituli.
Nije samo ta Rankova izjava uznemirila Baldekin. U praskozorje odlučne utakmice za prvaka procurile su tendenciozne, kuloarske priče "kako Dražena nije briga za konačan ishod utakmice, jer on ne može odoljeti brojnim ponudama drugih klubova. Od Partizana do Cibone, od Zvezde do Bosne". Zato je legendarni predsjednik Šibenke i ondašnji potpredsjednik Udruženja prvoligaša Tomislav Zorić prvo poluvrijeme utakmice Šibenka – Bosna proveo u svlačionici unaprijed tugujući zbog mogućeg lošeg konačnog ishoda. U priču se, koincidencijom, uklapao i podatak da su Sarajlije u jednom trenutku u prvom poluvremenu grijali svoje nade na visokih "plus 19". No, kad se konačno probudio Dražen, koji je u prvom poluvremenu dao samo šest, a u nastavku čak 34 koša (riječ je o razdoblju, kad nije bilo trica), prepun Baldekin je prosto poludio, a već spomenuti Zorić smogao hrabrosti da zauzme svoje mjesto u počasnom dijelu tribina.
Suci utakmice, Beograđanin Rade Petrović i Zagrepčanin Ilija Matijević, prisvojili su u konačnom raspletu zbivanja naslovne uloge na ne baš prihvatljiv način. Najprije je Ilija poništio pogodak Šibenke, kojim bi domaćin došao do neuhvatljivih "plus 7", potom je Rade ostao nijem kod predzadnjeg prekršaja na Draženu. A onda, kad su se svi gotovo pomirili s činjenicom da je Bosna prvak, Matijević je doslovce u zadnjoj sekundi svirao faul Sabita Hadžića nad Draženom Petrovićem.
Autor ovih redaka, koji je bio i savezni sudac i kontrolor, ne može sa sigurnošću kazati da je Hadžić faulirao Petrovića. Riječ je o odluci u domeni sudačke procjene. No, sa sigurnošću možemo kazati da je kapetan Bosne Žarko Varajić napao Hadžića riječima "Što ti bi da napraviš faul!?". Svjedoka za to, osim potpisnika ovih redaka, nažalost, nema. Na drugi svijet su se preselili i Varajić, i Hadžić, i Dražen, i reporter TV Zagreb Vladimir Anzulović, koji je, baš kao i reporter Radio Zagreba (čitaj: autor teksta) prenosio utakmicu pod zaista nemogućim uvjetima. S gledateljima, koji su nam praktički visili na leđima.
Nije lako opisati pobjedničko slavlje Šibenke poslije Draženovih mirno izvedenih slobodnih bacanja, kad su se igrači i navijači pretvorili u veliko razdragano klupko. Da ne govorimo o rijeci ljudi koja se s Baldekina slila prema Poljani, gdje je Dražen s pokalom u ruci održao pobjednički govor s prozora kasnijeg dogradonačelnika prof. Ante Šupuka. Koji sat poslije pjevalo se iz petnih žila u kultnom restoranu Uzorita na Šubićevcu. No, negdje poslije ponoći nemir se uvukao među Šibenčane.
– Moj punac Jere Burazin (op.p. legendarni funkcionar Hajduka) mi javlja da se vodstvo Bosne u splitskom restoranu "Javor" telefonski dogovora s čelnicima KSJ kako poništiti utakmicu – otkrio nam je Branko Macura, čiji je igrački trag jednako jak na Baldekinu i na susjednim Gripama.
Crne slutnje obistinile su se sutradan, oko ručka 10. travnja 1983. godine, kad je stigla vijest "da je šibenska utakmica poništena, te da će se odigrati novi susret Šibenka – Bosna u Novom Sadu".
Kakav je čovjek taj Vasil Tupurkovski, predsjednik KSJ? Na Baldekinu je poslije utakmice kazao "Titula je došla u pravi grad, u pravi klub", a samo 16 sati poslije hladno glasao za poništenje utakmice, pitali su se razočarani Šibenčani. Strašno su bili pogođeni i informacijom da je za, sportski neprihvatljivu, odluku glasao i predstavnik Hrvatskog košarkaškog saveza, Zadranin i šibenski zet Ivica Troskot, a da se drugi predstavnik, također Dalmatinac Vlado Ravlić nije ni pojavio na sjednici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....