Ako postoji tipični dalmatinski cvit, onda je to điran. Od davnina krasi kamene slare, skale i balkone, u prošlosti sađen u „zero waste” posude: bili su to obično u zeleno piturani, oveći važi od kiselih kukumara ili prošupljeni, emajlirani lonci i pinjate u kojima se više nije moglo kuhati. Ti su mahom bili plave boje, a od „zero waste” životne filozofije sa što manje otpada danas je preostao jedino điran. Sve ostalo ova naša civilizacija plastike troši neštedimice.
Već sedmu godinu „Zeleni grad” u ovo doba godine upriliči na Poljani besplatnu podjelu građanima barem dvije tisuće sadnica đirana, koje u pravilu planu za tren. Svaka čast, neka se šibenski balkoni, terase i prozori ospu lijepim cvjetovima! Danas je podjela međutim, potrajala nešto duže, valjda zbog juga koje već treći dan nosi sve pred sobom. A možda i zbog drugog razloga:
-A niste kako triba javili, vi novinari, da građani znaju! - nasmijala se gospođa Marijana, vrtlarica iz „Zelenog grada”. Budući da nemaju svi „zelenu ruku” pa im biljke „čuminjaju”, a ne bujaju, zamolili smo Marijanu za savjet, kako iz malenog, plastičnog pitarića postupati sa sadnicom. Njoj je to naravno, „pis of kejk” - rekli bi Amerikanci za nekakav lagan, nezahtjevan posao. Dakle, nemojte điran presaditi baš u preveliki pitar i ne zalijevajte ga preko mire. I trpi sunce, bez brige! - glasi kratki cvjećarski brifing gospođe Marijane. Uz nju i druge vrtlarice, đirane su dijelili Joško Jurić, pročelnik gradskog komunalnog odjela, Franka Zeljak iz Ureda gradonačelnika, i dakako, Novica Ljubičić, direktor najveće gradske komunalne tvrtke i začetnik zamisli o podjeli cvijeća. Dok ćakulamo, prolaze ljudi sa sadnicama i hvale kvalitetu.
-Iman ih još i lanjskih, potraju pa sam prisadin. Baš su ti dobri direktore, ka oni stari! I cilu godinu mi vanka stoju! - govori Panta iz Varoša koji će s nekoliko mladih sadnica dopuniti svoj postojeći cvjetnjak.
-A šta ćemo, gojimo, mučimo se! - odgovara Novica Ljubičič i otkriva tajnu kvalitete.
-Kupimo ih kada su sasvim malene presadnice i onda ih uzgojimo dok ne ojačaju do podjele građanima. Bilo bi nam preskupo da ih kupujemo kao veće, ovako nas svaka dođe 50 centi i jesu, dobri su. - govori Ljubičić čijim vrtlarima sada predstoji proljetna kampanja uređenja nasada, naročito u centru grada gdje je najviše sezonskoga cvijeća.
Da su đirani „Zelenoga grada” neusporedivo bolji od onih iz uvoza, potvrđuju nam i dvije dame. Jedna je gospođa Miranda s Meteriza, porijeklom sa Žirja. I govori da su ti đirani isti kao oni što su ih naše bake uzgajale. Otporni, prilagođeni podneblju.
-A na kao oni iz trgovačkih centara. Donesete ih kući, posadite i za koji dan – ništa od njih. Uostalom, znamo mi gdje se i kako to uzgaja u Nizozemskoj; čim ih makneš iz plastenika – uvenu, tamo rastu u umjetnim uvjetima.- dopunjuje gospođa Ankica Gončin iz Crnice.
Cvijeće će malo na balkon, ponešto na terasu i u gredice pred kućom. Kako tko može, a što se tiče gospođe Ankice – najbolje je s njima u zemlju.
-Ma, uzmite, uzmite, ako triba mi ćemo van doći zalivati! - čujemo Joška Jurića kako izvikuje robu. Ma jel‘ moguće da više ne moš‘ ni podiliti, ili je južina kriva za sve?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....