StoryEditorOCM
Šibeniknapadi kod kistanja

Vukovi mu zaklali 50 životinja, a on od države dobio - 307 eura!? ‘Tko zna koliko je čopora tu, nemamo ni poštenog zeca‘

Piše Marko Podrug
14. veljače 2026. - 10:20

Šarplaninac Shadow, za razliku od svojih sedam kolega čuvara stada, već neko vrijeme ne izlazi iz štale. Leži pored ovaca i koza koje je godinama čuvao, s gotovo 40 šavova po tijelu. Skoro svakog tjedna ide na operaciju jer mu se gnoje rane, bakterije od ugriza svako malo se razbuktaju. Veterinari su vlasniku Saši već u nekoliko navrata savjetovali da ga uspava budući da je oporavak gotovo nemoguć. Saša ne pomišlja na to, sve dok može jesti i piti, Shadow će živjeti. Previše mu duguje. I taj put kad je napadnut spasio je cijelo stado.

Bio je to posljednji od dosadašnjih trinaest napada vukova, u kojima je Saša Štrbac izgubio 50 životinja. Država mu je isplatila odštetu samo za jednu. Točno 307 eura.

Saša je Šibenčanin koji se nakon studija Strojarstva u Beogradu i odsluženja vojnog roka u Hrvatskoj krajem devedesetih vratio na svoju djedovinu. S njim je i supruga Huanita iz Marine. Imaju petero djece, sve kćeri. Pronašli smo ih na njihovoj adresi u zaselku Štrbci-Grecije pored Kistanja. Imali su viziju otvoriti ozbiljnu siranu i seosko gospodarstvo gdje bi gradskim ljudima pokazivali kako se živi na selu. Sira imaju vrhunskog, nije da nismo probali – i kravlji, i ovčji, i kozji – no od ostvarenja njihove vizije nikad nisu bili dalje. Dugovi i problemi su se nagomilali, a za sve su uglavnom krivi vukovi koji su im opustošili blago.

image

Saša Štrbac pokazuje mjesto jednog od napada vukova

Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

- Prvi napad dogodio se prije četiri godine na Sv. Antu. Izgubio sam sedam koza, četiri janjca i dva jarića, to je bio ogroman gubitak. To se dogodilo u 9.15 odmah pored glavne ceste kojom je tog jutra prošlo barem dvije tisuće ljudi koji su išli u svetište sv. Ante u Nuniću. Dva vuka su preskočila zid točno ispred mene i utekla, iza sebe su ostavili masakr – počinje nam pričati Saša dok nas vodi do omanje livade stotinjak metara od kuće, gdje se dogodio još jedan napad. Taj put su dva vuka zaklala dvije koze pred očima Huanite Štrbac i jedne od kćeri, koja je doživjela šok i bojala se poslije izlaziti iz kuće. Potražili su joj stručnu pomoć.

image

Huanita Štrbac ispred štale

Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Saša i Huanita umorni su od borbe protiv sustava od kojeg godinama uzaludno traže pomoć. Kažu nam da su veterinari i vještaci na licu mjesta utvrđivali da se radilo o napadima vuka, no država im to ne priznaje.

- Tvrde da ako na ubijenoj životinji nema glave i vrata, ili ako nema dovoljno mesa na lešini, da nema dokaza da ju je napao vuk. Što da radim, da pošaljem poruku vuku da vrati glavu mrtvoj kozi? S druge strane, nekima priznaju napad vuka samo na temelju pronađene vune. Državu poštuješ ako ti je mater, a ako ti je maćeha, onda dižeš glas. Ona štiti svoje interese. Nemam ja ništa protiv što njih petsto živi na račun poreznih obveznika, ali imam protiv toga što ne žele sanirati ono što je moje. Stalno im zujim oko ušiju, zato im smetam. Kad su jednom dva vuka krenula na mene, gospođa iz Ministarstva mi je rekla da oni samo brane svoju hranu, ali njihova hrana su moje životinje – govori Saša Štrbac.

image
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Šteta koju je obitelj Štrbac dosad imala od vukova je nemjerljiva. Objašnjavaju nam da nije samo u pitanju vrijednost životinja koje su izgubili, nego i što bi sve te životinje mogle dati da nisu ubijene. Trenutačno imaju desetak janjaca, šest koza, tri jarića, jednog jarca i kravu Barbaru od 750 kilograma. Svaka životinja dobila je ime, osim Barbare u njihovoj štali je junica Stela, janjčić Jovan… Mogu li od toga preživjeti?

- Preživjeti? Izvini, a kako da od toga preživim? Uzimamo zajmove, u dugovima smo. Da nije bilo pomoći Šibensko-kninske županije, odavno bih prodao sve i zatvorio štalu. Župan Paško Rakić je jako razuman čovjek, dali su mi oko sedam tisuća eura da kupim hranu za životinje, to nas je zasad spasilo – kaže Saša, pokazujući nam na mobitelu link preko kojeg se može uplatiti i pomoć, svaki euro im je bitan.

image
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Glavne krivce za njihovu situaciju, vukove, ne krive. Objašnjavaju nam da oni samo slijede svoje nagone. No, situacija s njima nije ni izbliza jednostavna kao što se čini. U Hrvatskoj, naime, službeno živi samo jedna vrsta vuka – sivi vuk, no...

-  Ovo nema veze sa sivim vukom! Sivi vuk naraste do tridesetak kilograma i boji se ljudi, utekne čim povičeš ili podigneš ruku. Ovi koji nam rade štetu imaju preko sedamdeset kilograma i nemaju nikakvog straha od ljudi. Neki takozvani stručnjaci nas uvjeravaju da se radi o vukopasu, no oni nisu toliki, a i zadnja istraživanja su pokazala da ih na ovom području uopće nema. Ne znamo koja je ovo vrsta, ovo su nekakvi hibridi. Njih je sigurno ljudska ruka othranila, ne boje se ljudi, dolaze nam do kuće – govore nam Saša i Huanita.

image

Huanita Štrbac

Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Sivog vuka Saša i Huanita prepoznaju, čak su prije jedanaest godina othranili dva mladunca. Tada su zadnji put vidjeli sivog vuka. Ova vrsta koja im tamani stoku, a koja je je dvostruko veća od sivog, podsjeća ih na američkog kojota. Fotografije koje su nam ustupili poslali smo na nekoliko adresa i čekamo odgovore.

- Taj jadni vuk je prepušten samom sebi na milost i nemilost. Nemam ništa protiv njih, ne želim da ih se ubija, nije životinja ništa kriva. Njemu je lakše ubijati domaće životinje nego divljač. Mi ovdje i nemamo krupnu divljač, nemamo ni poštenog zeca. Nenormalno su se raskotili na ovom našem području, tko zna koliko čopora ima, a nijedna jedinka nije označena. Oteo se i čagalj kontroli, i lisice, mungosi po otocima, medvjedi u Lici… Ako si već uvezao vukove, onda se o njima brini, napravi mu rezervat, odvoji ga od sela – kaže Saša.

image
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix

Prema službenim podacima, procjenjuje se da u Hrvatskoj, a najviše u dinarskom dijelu, živi 43 čopora vukova, prosječne veličine 5,65 jedinki. Država je u posljednje tri godine zaprimila 6932 zahtjeva za naknadu štete na domaćim životinjama, što uključuje stradanje 5227 ovaca, 1912 goveda, 1264 koza, 200 konja, 186 magaraca, 105 pasa, 4 svinje i jednu mazgu. Od 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2025. odobrena je naknada za 6106 zahtjeva, a isplaćeno je 2,5 milijuna eura. Jedanaest posto zahtjeva je odbijeno.

Među odbijenima su, dakle, gotovo svi zahtjevi obitelji Štrbac.

- Mi ne idemo odavde! Želimo da nam djeca odrastaju na selu, to je zdravo okruženje – kažu nam na kraju Saša i Huanita.

image
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix
image
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix
image
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix
image

Vukovi pored kuće obitelji Štrbac (Foto: Saša Štrbac)

image

Vukovi pored kuće obitelji Štrbac (Foto: Saša Štrbac)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. veljača 2026 13:10