Zdravko Pilić: Prije su se na ‘mišalici‘ dobijali glasovi i izbori, a sad je, evo, došlo vrijeme da se na njoj – gube!

Prije su se na ‘mišalici‘ dobijali glasovi i izbori, a sad je, evo, došlo vrijeme da se na njoj – gube! Još do prije koju godinu formula uspjeha je bila jednostavna. Naručiš kakvu prezentaciju u ‘Photoshopu‘ – sjećate se valjda one sportske dvorane u obliku šibenske kape - ili nacrtaš novu marinu na prostoru bivšeg TEF-a pa dijeliš letke, ili čak dovedeš turske investitore da ti na mjestu bivše mornaričke komande, na poluotoku Kulini, podignu velebni hotel s 4 – zvjezdica, sa 150 novih radnih mjesta, koji je projektirao naš slavni arhitekta Nikola Bašić, a interijer uredio sin Ede Murtića, a do njega velebnu marinu za mega – jahte, na dijelu prostora bivšeg Mornaričko – tehničkog remontnog zavoda ‘Velimir Škorpik‘.

Ali, danas, kad se radna snaga uvozi iz Nepala, Indije, i Filipina, a liječnici čak iz Irana – otamo je onaj što smo ga potirali jer navodno nije znao hrvatski - nova radna mjesta više nikog ne zanimaju. O hotelima da i ne govorimo – da se danas gradi, a ne 2013. vjerojatno bi se više pričalo o borovoj šumi koja je tamo iskrčena i ispilana, nego o investiciji od 45 milijuna eura. Jer mi smo se, od kako smo u EU ušli, razvicjali i na milijune oguglali. -‘Kakve mi koristi imamo od njega?‘ - pisalo bi se po društvenim mrežama. - ‘Kome će naši ljudi svoje sobe i apartmane iznajmljivati?‘

Pojava bagera i građevinske dizalice izazivala je sladostrašće, a sada izaziva sablazan. Ajmo se pokušati sjetiti - koje su bile najvažnije javne teme u Šibeniku u posljednih mjesec ili dva dana, one koje su mobilizirale ‘javno mnijenje‘? Otvoreno je gradilište novog gradskog trga, s novim pješačkim koridorima, urbanom opremom, rasvjetom i hortikulturnim elementima, ali bi za vlast bilo bolje da nije jer je sav publicitet – i to negativni – dobila sječa četiri brijesta ispod kojih se sjedilo. -‘Šta ćemo sad dobiti? Isto to, ali bez stabala.

Sidit ćemo ispod tende, a potrošiti milijune!‘ Pa je onda najavljena gradnja rotora na Šubićevcu, ali se i tu digla kuka i motika, zbog 1 500 kvadrata šume što bi je trebalo očistiti ispod pokosa za novi parking. Koga je briga za parking, i to još s plaćanjem? Imali su građani parking i dosad, i to besplatni, a imali su i šumu, jer su parkirali među stablima. Ostavi, ne diraj ništa! To je najbolje.

Što smo još imali? Strašne slike iz As Eka, psi živi leševi, na koje je javnost odgovorila zgražanjem, i zahtjevom da grad otkaže privatniku i sam osnuje azil. I još smo imali sliku onog tužnog bića, navodno zaraženog šugom, za kojeg još nitko nije dešifrirao ni što je – lisica, pas ili čagalj – ali koja je također obišla Hrvatsku i mobilizirala javnost da mu se pomogne. A ne (samo) uzme pušku i odstrijeli. Kao ‘sanitarni problem‘. Dakle, promijenili smo se. Betona nam je dosta, asfalta, željeza... Skroz su druge teme u điru, u javnom fokusu – ekologija, sadnja a ne sječa stabala, prava životinja a ne više (samo) ljudi.