I u Šibeniku djeluje skupina ljudi spremnih u svakom trenutku krenuti u akciju, bez obzira na vremenske uvjete, teren, doba dana ili noći.
Riječ je o pripadnicima Hrvatske gorske službe spašavanja stanice Šibenik, jedne od ključnih operativnih snaga na širem području Šibensko-kninske županije.
HGSS je nacionalna, vertikalno ustrojena, dobrovoljna, stručna, humanitarna i nestranačka udruga javnog značaja čiji su osnovni ciljevi sprječavanje nesreća, obuka za spašavanje, spašavanje i pružanje prve medicinske pomoći u planini i na drugim nepristupačnim područjima i u izvanrednim okolnostima kod kojih pri spašavanju i pružanju pomoći treba primijeniti posebno stručno znanje i upotrijebiti tehničku opremu za spašavanje u planinama u svrhu očuvanja ljudskog života, zdravlja i imovine.
Hrvatska gorska služba spašavanja osnovana je 1950. godine kao interna služba Hrvatskog planinarskog saveza i danas je prerasla u službu javnog karaktera koja brine o sigurnosti građana 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Stanica Šibenik, konkretno, trenutno u aktivnom sastavu broji 46 članova – 11 gorskih spašavatelja, od toga jedan instruktor HGSS-a i jedan instruktorski kandidat, dva licencirana potražna psa i dva u procesu školovanja, tri liječnika i dva zdravstvena djelatnika, jednog lincenciranog operatora bespilotnim sustavom, a u okviru Stanice ustrojene su i dvije Ispostave - Drniš i Knin.
Budući da je HGSS neprofitna organizacija, njezino djelovanje, bitno je naglasiti, kao i djelovanje njenih članova dobrovoljno je i oni za obavljene akcije spašavanja ne dobivaju naknadu, odnosno plaću. A koji su kriteriji za postati članom HGSS-a, koja je znanja potrebno imati te koje je tečajeve i ispite potrebno položiti za postati gorski spašavatelj, upitali smo pročelnika HGSS stanice Šibenik, Zvonimira Cigića.
- Najpoželjniji kriterij za postati članom HGSS-a je da je osoba već član Hrvatskog planinarskog saveza ili član lokalnog planinarskog društva i da dolazi iz sfere planinarenja, penjanja, speleologije. Bitno je da poznaje prirodu, planine, jame ili da ima specijalizaciju, tipa kartografi, liječnici, da zna upravljati dronom ili da poznaje divlje vode, da se bavi raftingom, kajakarenjem.
Svi smo volonteri, zapravo imamo samo jednu zaposlenu osobu, a to je administrator Stanice. Biti član HGSS-a je zaista jedan poziv i mislim da to ne može svatko, odnosno da nije za svakog - priča nam Cigić, te pojašnjava da, kada stanica zaprimi poziv na dežurni telefon ili na direktnu liniju, formira se tim gorskih spašavatelja zavisno o vrsti akcije i raspoloživosti broja spašavatelja.
- Biti članom HGSS-a iziskuje dosta slobodnog vremena, još kad su u tijeku tečajevi, obuke, ispiti. U našem sustavu školovanja imamo pet tečajeva, to je prva pomoć, što je osnova, zatim tečaj stijenskog spašavanja, zimskih tehnika spašavanja, speleospašavanje i tečaj za potrage. Tečajevi traju sedam dana i tu se uče sve tehnike spašavanja, ima dosta teoretskog dijela. Tečaj vodi instruktor HGSS-a uz svoju ekipu predavača i na temelju vašeg zalaganja i znanja oni odlučuju jeste li ili niste zadovoljili potrebne uvjete kao polaznik tečaja.
Što se tiče ispita, ispiti za gorskog spašavatelja se održavaju dva puta godišnje. Jedan bude u kući HGSS-a u Paklenici, a drugi najčešće u Zagrebu. Ispit traje otprilike 10 do 12 sati i polaznik treba pokazati zavidno znanje iz svih tehnika spašavanja, odnosno ispit zahtjeva točne odgovore na sva postavljena teoretska i praktična pitanja iz gorskog spašavanja. Položite li ispite, dobivate zvanje gorskog spašavatelja, a ako ne, padate i vidimo se idući put - ističe naš sugovornik.
HGSS stanica Šibenik uvijek je, dodaje Cigić, otvorena za nove članove s tim da kandidat koji zadovoljava osnovne uvjete, najprije dođe u stanicu na ‘promatranje‘ kako bi njeni članovi procijenili aktivnost potencijalnog kandidata u samoj stanici.
- Ukoliko kandidat bude dosljedan u dolascima na sastanke, akcije, vježbe, dežurstva, edukacije, onda ‘ulazi u stanicu‘, odnosno postaje njenim pridruženim članom i ide dalje u sustav školovanja - objašnjava pročelnik HGSS stanice Šibenik, a koji je njezin član već 12 godina.
- Da je loše, naravno da tu ne bi bio, ali opet kažem, to je poziv koji iziskuje dosta slobodnog vremena, pati obitelj i neki osobni interesi, ali neprocjenjivo je pomoći nekome u nevolji. Kad ima više, a kad manje akcija, tu nema pravila. Zadnjih nekoliko godina se pokazalo da imamo dosta akcija sa kolegama iz stanice Zadar kad je snijeg i led, na području Knin-Gračac. Kad je ljeto, onda imamo dosta akcija s kolegama Biokovo-Mosor. U posljednje vrijeme su češće i bujične poplave tako da se ne može reći da je bolji ili gori prvi ili drugi dio godine. Po potrebi, naravno, izlazimo na akcije i u drugim županijama, ako stanica zatraži ispomoć mi se odazovemo, dva ili tri tima, ovisi koliko ljudi može. Isto je tako i ako, ne daj Bože, nama zatreba, zovemo druge stanice u ispomoć i oni se odazovu - veli nam Cigić, te dodaje kako je svaka akcija spašavanja teška na svoj način.
- Svaka je akcija zasebna. Ili je fizički naporna ili je emocionalno teška, ali sjećam se svoje prve akcije. Spašavali smo psa iz kanjona Čikole. Išli smo nas četvero kolega, pas nije mogao izaći samostalno jer je rijeka bila dosta jaka i kad smo ga izvukli to je bilo ogromno veselje, gazda plače, djeca plaču, to mi je eto ostalo u sjećanju, vjerojatno jer je bila prva u nizu. Osobno sam bio u Petrinji 20ak dana kad ju je pogodio potres, to nije bilo lako i prije godinu dana kada je Jablanica pukla, to je isto bilo teško. Svega ima - zaključuje Zvonimir Cigić, pročelnik HGSS stanice Šibenik.
- Uvijek krećem od sebe, nikad ne znaš kad tebi nešto, ne daj Bože, može zatrebati. To mi je nit vodilja - dodao je za (perfektan) kraj ovog razgovora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....