Bio je najmlađi zapovjednik DVD-a, a onda je stradao u prometnoj. Njegove objave svi prate: ‘Ne mogu do stalnog posla‘

Jedni ga znaju kao najmlađeg zapovjednika DVD-a u Hrvatskoj, drugi ga smatraju najvećim hrvatskim vatrogasnim influencerom. Mi smo ga upoznali kao operatera na sustavu videonadzora u Županijskom vatrogasnom operativnom centru Zadarske županije (ŽVOC).

– Ja se, prije svega, smatram vatrogascem. Od malih nogu htio sam biti vatrogasac, završio sam vatrogasnu školu, bio sam zapovjednik DVD-a, ali operativni vatrogasac ne mogu biti. Ipak, zadnjih osam godina četiri do sedam mjeseci godišnje radim u ŽVOC-u i nadzirem pojavu požara na području Zadarske županije. Volio bih da to mogu raditi cijele godine kao profesionalac, ali zakoni mi, nažalost, to ne omogućuju. Vezan sam uz kolica, a za profesionalnu službu trebam proći liječnički pregled – govori nam 34-godišnji Zvonimir Radaš.

Radaš je, sigurno ste čuli, s 19 godina postao najmlađi zapovjednik nekog DVD-a u Hrvatskoj, onoga u njegovim Lišanima Ostrovičkim. Iste te 2011. godine, nažalost, doživio je tešku prometnu nesreću koja ga je prikovala za invalidska kolica. Godine 2017. pokrenuo je Facebook stranicu pod nazivom “Vatrogasci oni su naši heroji”, koja je nedavno promijenila ime u “Vatrogasci 193”. S više od 170 tisuća pratitelja na Facebooku, više od 12.500 pratitelja na Instagramu i milijunima pregleda na TikToku, Zvonu, kako ga svi zovu, smatraju najutjecajnijim vatrogascem u državi izvan vatrogasne zajednice. Zahvaljujući njegovoj stranici, kažu nam mnogi, percepcija vatrogasaca i vatrogastva u Hrvatskoj promijenila se za 180 stupnjeva.

– Imamo više pratitelja i pregleda nego službena stranica Hrvatske vatrogasne zajednice – hvali se Zvone...

Nakon Kornata prelomio

– Od malih nogu želio sam biti vatrogasac. Kao dijete privlačili su me kamioni i vatrogasci. Krenuo sam i u školu za profesionalnog vozača, ali nakon Kornata, kada su stradali vatrogasci, dok sam bio u srednjoj školi, ta me tragedija usmjerila i definitivno sam donio odluku da budem vatrogasac.

Prvi put priključio se vatrogascima 2008. godine u DVD-u Lišane Ostrovičke, sa 18 godina, kao prvi vatrogasac u obitelji. Odlazio je na intervencije, odradio tri sezone, a posljednju kao zapovjednik.

– Nisam dugo proveo na terenu, ali doprinosim vatrogastvu na drugi način. I preko stranice, koja je popularizirala vatrogastvo, ali i razbila brojne predrasude o vatrogascima kao lijenčinama koji ništa ne rade. Međutim, kada bi netko tko tako misli proveo s nama jednu smjenu ili bio s nama na terenu, vidio bi kako to stvarno izgleda i što sve vatrogasci rade. Od hvatanja zmija i skidanja papagaja sa stabla pa do prometnih nesreća i gašenja požara – kaže.

Županijski vatrogasni operativni centar Zadarske županije nalazi se u prostorijama Javne vatrogasne postrojbe Zadar. Zvonimirovo radno mjesto pod ingerencijom je Županijske vatrogasne zajednice, a sve njegove troškove pokrivaju Hrvatske šume. Naime, u ŽVOC-u je 2018. godine instaliran sustav videonadzora nazvan “Stribor”, kao zajednički projekt Hrvatskih šuma, Odašiljača i veza te Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje iz Splita.

Pomoću tog sustava nadzire se velik dio zadarskog područja i cijele županije. Do sada su postavljene 42 kamere na 21 lokaciji u Zadarskoj županiji. Za taj projekt zapošljavaju se sezonci koji su, zajedno s operaterima i voditeljem centra, prošli obuku za upravljanje ovim sustavom koji se koristi tijekom cijele godine. ŽVOC prima dojave od 0 do 24 sata s područja cijele županije. Na temelju ovlasti dobivenih od županijskog vatrogasnog zapovjednika podiže i upućuje pripadnike svih profesionalnih i dobrovoljnih postrojbi na intervencije te koordinira njihovo djelovanje na terenu.

Smjene od 12 sati

Zvone je jedan od četiri operatera na sustavu videonadzora koji rade u smjenama od po 12 sati. Nakon završene dnevne smjene, od 7 ujutro do 19 sati, imaju pauzu od 24 sata. Potom rade noćnu smjenu od 19 do 7 sati, nakon koje slijedi pauza od 48 sati.

– Ove godine imam ugovor na šest mjeseci. Lani sam imao ugovor na sedam mjeseci, tri godine prije toga radili smo osam mjeseci godišnje, a prve dvije godine po četiri mjeseca. E sad, zašto je samo ovaj posao povremen, zašto nije stalan, to je dobro pitanje – kaže Zvone, u čijoj smjeni još rade Edi Delija, Jure Urošević i Zdenko Knežević. Oni su profesionalni pripadnici JVP-a Zadar i također su obučeni za rad na sustavu videonadzora. No kada dobiju dojavu o požaru i krene intervencija, teško je, gotovo nemoguće, raditi oba posla istodobno.

– Hrvatske šume, kao glavni financijer ovog sustava videonadzora, Zvonin posao tretiraju kao sezonski. Ljetna sezona je sezona velikih požara u kojima najčešće stradaju šumska područja kojima upravljaju Hrvatske šume. Međutim, mi često imamo potrebu za videonadzorom i tijekom zime i proljeća. Tijekom prva tri mjeseca u godini znamo imati više požara nego u sezoni, ali su oni manji. Svejedno, to su intervencije na koje treba ići – govori nam Zdenko Knežević.

Svi pozivi iz Zadarske županije dolaze u ŽVOC odakle se koordiniraju vatrogasne intervencije, od kopnenih do zračnih, najčešće gašenja požara. Zvone je nerijetko prva karika u tom lancu. Praćenjem četiri monitora uočava gdje je izbio požar. Svaki monitor sadrži više manjih prijenosa uživo s različitih lokacija te “radarski” prikaz područja pod nadzorom. Svaki monitor pokriva jednu četvrtinu područja koje kamere nadziru, od Paga i Gračaca do Molata i Vranskog jezera. Ovisno o atmosferskoj vidljivosti, mogu zabilježiti požar udaljen i do 20 kilometara.

– Kad uočim požar, zumiram ga i podignem na glavni ekran kako bi ga svi u ŽVOC-u mogli pratiti. Lokaciju najprije odredimo po iskustvu i prirodnim orijentirima, a onda detaljnije utvrđujemo mjesto požara. Čim odredimo lokaciju, a za to nam treba nekoliko sekundi, voditelj operacije poziva najbliži DVD ili javnu vatrogasnu postrojbu i šalje ih na intervenciju. Na temelju slike donosi se odluka o potrebnim vatrogasnim snagama, odnosno radi li se o spaljivanju smeća u blizini obiteljske kuće ili o početku šumskog požara koji se može razviti u katastrofu – objašnjava Zvonimir.

Noćne smjene jednako su važne kao i dnevne. Prije dvije godine imali su veliki požar na Lavdari. Izbio je usred noći nakon udara groma. Prvu dojavu dobili su od DVD-a Sali, a mjesto požara ubrzo su pronašli preko kamere. Buknuo je na nepristupačnom terenu, na samom vrhu otoka. Odmah su pozvali vatrogasne snage s kopna, a ujutro su stigli i kanaderi.

– Tijekom intervencije preko kamera pratim razvoj događaja i pomažem u praćenju promjena stanja na terenu. Primjerice, ako dođe do promjene smjera vjetra ili nekih drugih parametara koji mogu utjecati na tijek intervencije i raspored vatrogasnih snaga, odmah javljamo jer je svaka informacija važna gasiteljima na terenu.

Edi Delija prisjeća se slučaja kada su ih nazvali turisti koji nisu znali ni riječi engleskog. Spomenuli su samo “airport” i “fire”. To im je bilo dovoljno da u nekoliko sekundi detektiraju požar kod Crnog. Istoga su časa alarmirali lokalne DVD-ove i u roku od nekoliko minuta krenulo je gašenje. Tek kada je prvo vatrogasno vozilo ušlo u Crno, dobili su dojavu iz samog mjesta o požaru...

– Da nije bilo kamera, teško bismo tako brzo locirali požar jer ti turisti nisu znali ni gdje se nalaze. To je dobar primjer funkcije videonadzora i naše suradnje. Slično je bilo i nedavno na Viru. Pojavi se dim, zumiramo kameru, vidimo da je čovjek nešto radio oko kuće i zapalila se trava. Počeo je sam gasiti, nije nas zvao. Mi smo svejedno poslali DVD Vir, ali dok su oni stigli, on je već uspio staviti požar pod kontrolu uz pomoć vrtnog crijeva – govori Delija, koji u ŽVOC-u prima dojave i upravlja intervencijama.

Kamere smanjile broj požara

Videonadzor također pomaže u prevenciji požara.

– Ljudi su svjesniji da ih netko može vidjeti. To je slično kao i kod kamera za nadzor prometa. Ljudi su odmah oprezniji, paze što rade jer znaju da se neće moći lako izvući ako nešto pogrešno naprave. Svi se vode logikom: “Ajme meni, hoće li me kamera snimiti?”. I tako se sprječavaju požari nastali nemarom ili ljudskom pogreškom – dodaje Zvonimir.

Ove je godine zaposlen od 1. lipnja do 1. prosinca. Kad njega nema, kamere se ne gase, a tijekom preostalih šest mjeseci nadzor preuzimaju kolege iz JVP-a Zadar, koji su također osposobljeni za rad operatera.

– S našega gledišta bilo bi bolje da su operateri angažirani tijekom cijele godine jer bi nam to bila velika pomoć. Imamo godišnje odmore, slobodne dane, bolovanja, a i tijekom intervencija nije moguće biti na dva mjesta istodobno – napominje Zdenko Knežević.

Kad nije angažiran u ŽVOC-u, Zvone se više bavi Facebook stranicom. Prijavi se na burzu rada i vrijeme uglavnom provodi kod kuće. Ujutro popije kavu u kafiću i druži se s prijateljima, a poslijepodne i navečer s obitelji.

– Bilo je obećanja da će se moj status riješiti, ali ništa od toga nije se dogodilo. Što je, tu je. Zadovoljan sam što i ove godine mogu raditi šest mjeseci, a bit ću zadovoljan i ako tako bude dogodine. Izgubio sam nadu da će se nešto promijeniti i da ću moći raditi cijelu godinu. Kada vidite neke stvari, jednostavno se nekad svega štufate. S druge strane, ja sebe ne vidim izvan vatrogastva. Ne mogu tek tako otići. Vatrogastvo mi se uvuklo duboko pod kožu.

Moje je mišljenje da se tu nešto može i treba napraviti. I od strane države i od strane županije. Jer, ako ima volje, ima i načina. Trebalo bi izmijeniti zakonska ograničenja u vezi s liječničkim pregledom za ovo radno mjesto. Nažalost, ne mogu na teren, ali mogu na drugi način doprinijeti – kaže otvoreno Zvonimir, koji nije jedini sa sličnim problemom.

– Znam i za druge kolege koji imaju zdravstvenih problema, konkretno sa srcem, i više ne mogu biti operativni vatrogasci. Ali mogu raditi u operativnom centru. Jedan kolega u DVD-u Metković ostao je bez obje noge, ali i dalje radi u DVD-u. Nitko u ovom poslu ne zna što se sutra može dogoditi i što ga čeka. Zato kažem da bi ovaj problem trebalo riješiti na državnoj razini. Imali smo nekoliko vatrogasaca koji su poginuli na intervenciji, imali smo Marijana Gajskog Dudija koji je izgubio skoro sve prste na intervenciji. I što sad, takve ljude treba šutirati? Dati im otkaz da žive od nečije milostinje? Nisam samo ja u takvoj situaciji jer se to događa vatrogascima. Ovaj posao nosi određeni rizik. Zato ću ponoviti: ako ima volje, ima i načina – poručuje Zvonimir Radaš.