Kod djece smo, pak, namjeravali obuhvatiti adolescente koji žive s oboljelim roditeljem, no utvrdilo se da traume sežu do predškolaca, za koje smo onda organizirali posebne radionice – navela je u ponedjeljak Marina Raspović, tajnica Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Zadarske županije, koja je prije godinu dana pokrenula jedinstven projekt u Hrvatskoj za pomoć braniteljima u prevenciji suicida, koji je podržalo i financijski pomoglo Ministarstvo branitelja.
Udruga oboljelih ima više od 500 članova, a godišnjica provođenja projekta obilježena je u ponedjeljak u Gradskoj knjižnici izložbom radova koje su na radionicama radila djeca oboljelih branitelja.
− Cijelu godinu potičemo lokalnu zajednicu da na nas gledaju drukčije i pomaci su veliki. Sada slijedi još jedan jedinstveni projekt: četiri osnovne škole postat će prijatelji naše udruge i te ćemo učenike, čiji su roditelji oboljeli od PTSP-a, također uključiti u naš rad da im pomognemo – kazala je Marina Raspović, objašnjavajući da se rad s traumatiziranim predškolcima i osnovnoškolcima do sada odnosio na djecu sa zadarskog područja, dok su djeca iz drugih dijelova županije ostala uskraćena za radionice.
Izložba radova
− Zato ćemo postati prijatelji osnovnih škola u mjestima Poličnik, Zemunik, Stankovci i Bibinje. Sami ćemo dolaziti do djece koja nisu mogla doći k nama. Verbalna i fizička agresija u obiteljima gdje jedan član boluje od PTSP-a vrlo su česte, i to na djecu ostavlja trajne posljedice.
Stoga nam, kad vidimo kakve rezultate postižemo, ništa nije teško, ni prekoračenje rokova ni ogroman volonterski rad – kaže Raspović, koja je u Udruzi okupila 25 volontera. Na izložbu radova, koju je otvorio zadarski župan Stipe Zrilić, došla su i djeca koja su prošla radionice u Udruzi oboljelih od PTSP-a.
Od izloženih radova djeca su s najvećim ponosom pokazala mrave, jer su ih crtali promatrajući ih povećalom kroz staklenku.
|
Svi smo se razumjeliLovre Zurak, 11-godišnjak čiji je otac Ivica obolio od PTSP-a, izložio je svoj rad, prikaz stabla na čijem je deblu napisao “Ja vrijedim”. − Radionice su mi bile divne. Sasvim sam se drukčije osjećao nego u školi. Od papira smo izrađivali stabla i lijepili ih, ali najljepše mi je bilo druženje jer smo se svi razumjeli, nitko se nije odvajao – rekao je Lovre. Njegov otac Ivica član je Udruge od 1999. godine i liječi se od PTSP-a. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....