Izložba u Gradskoj loži - ovdje se možemo zapitati: može li Nilo Karuc u zasluženu penziju, jer tko će ga naslijediti?

Akademski grafičar Nilo Karuc javnosti je, u utorak 17. ožujka 2026.g. u Gradskoj loži u Zadru, predstavio segment svoga plakatnog stvaralaštva. Izložbu „Nilo Karuc - Znakovi identiteta“ u organizaciji Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar priredila je gospođa kustos Nevena Štokić.

Kad uđete u Gradsku ložu okrenite se k lijevom zidu i suočite pogled s crnim pravokutnikom naslovljenim „Izložba Exposition“. U njemu ćete naći terakota okvir koji uokviruje minucioznu grafiku detalja nakita kojeg ste mogli vidjeti za prave da ste ne tako davne 1982. godine bili zaustavljeni ovim ukupnim plakatnim znakom pri šetnji duž već neke zagrebačke ulice.

Svojstvo plakata da zaustavi čovjeka pri kretnji u bitnome ga udaljava od svakog drugog vida grafike, a posebno od pokretne animirane grafike, koja se nametljivo gura da izgura plakat, i to čini baš svi sredstvima sem informativnim. Prepoznati tip plakata i ono na što on prolaznika upućuje govori puno o prolazniku. Suvremena žudnja za grafičkom ekstravagancijom novokomponiranih „dizajnera“ dovela je do vrste kakofonije na oglasnim pločama na kojima se gotovo nijedan sadržaj ne razabire. No, Karucovi plakati, da ih je vratiti na ulice zaustavili bi intelektualca, a vjerujem i kojeg prpošnog mladića željnog svjetske slave upozorili na nužnu koncentraciju pri njegovu oblikovanju i ukupnu metodu organiziranja podataka i slika u jasnu informaciju koja poštuje u pravilu pravokutan prostor kojim se plakat proteže. Dodajmo i materijalnost, konkretan papir i boju sitotiska, lazurniju materijalnost offsetnih plakata, te i one digitalno ispisane, sve ravnopravno predstavljene u Gradskoj loži u Zadru, na Narodnome trgu, u cijelosti je jasno da Nilo Karuc vlada: poljem unutar kojeg raspoređuje podatke i grafičkim tehnikama konačne pojavnosti plakata. Disciplina pri organizaciji obaveznih informacijskih elemenata, te metaforički likovni akcent ukazuju na možda općoj publici nepoznat podatak stupnja kvalitete obrazovanja njihova autora u ovome polju.

Nilo Karuc diplomirao je na likovnom odsjeku Pedagoške akademije u Zadru, gdje okružen vrsnim metodičarima klasične razine Zdenkom Venturinijem, Ivanom Zelićem, Ivanom Tomljenovićem ovladava crtanjem, slikanjem, modeliranjem, odnosno ukupnim građenjem likovnog prikaza nekom tehnikom ili njihovim kombinacijama. Ovaj ga je milje osposobio za stručne grafičke poslove potrebne stručnjacima i institucijama iz drugih polja, kojima on predanim radom i dalje doprinosi svojom visokom crtačkom kvalitetom. Ovdje se možemo zapitati: može li Nilo Karuc u zasluženu penziju, jer tko će ga naslijediti?!

Narodni muzej Zadar već neko vrijeme posebnu pozornost posvećuje djelima i autorima grafičkog oblikovanja. Ovu temu afirmira brojnim izdašnim izložbama, od kojih neke djelomično, a neke i ukupno kataloški dokumentira. Zadarska publika, nenavikla na exposè, uljuljana u navodno pravo na odsutnost s javnih likovnih galerijskih susreta i dalje mistificira i žudi za toliko tipičnim za Zadar, tajnovitim, intimnim kućnim salonima kao što je salon Benini ili prethodni prostor Galerije umjetnina u Zadru i njen portunski ulaz za kojim je slijedilo dvadesetak kamenih skala, podest, ograda s kolonadama nasuprot velikim tamnim kabinetima vratima.

Kako će se nasljednici gospođe Ljubice Srhoj Čerina dalje nositi s novomodnim metronomskim tempom izlagačke djelatnosti tek ćemo vidjeti. Ipak, vjerujem da je količina izložbi s kojima su nas počastiti od izgradnje II palače vrsta upoznavanja mogućnosti novih prostora. Te da nam slijede po dvije polugodišnjeg izložbe potkrijepljene sinergijom stručnjaka sa zadarskog sveučilišta, arhiva, znanstvene knjižnice i ostalih zainteresiranih subjekata, uz svu obaveznu papiru galanteriju u muzejskoj trgovini, na kojima će biti reproducirana i djela Nila Karuca.

Požurite, jer izložba je otvorena do 12. travnja!