Cvjetni aranžmani i svijeće preko noći su okupirali sve veće i manje trgovine i pjacе diljem Zadarske županije. Prvi je to vjesnik blagdana Svih svetih, koji ove godine pada na nedjelju. A upravo je taj blagdan prvi vjesnik hladnijih dana jer je s godinama sve manje proljetno-jesenskih kombinacija, već se u Zadru i okolici gotovo iz kratkih rukava prelazi u debele jakne. I to taman kreće negdje oko Svih svetih, a često se odjevni koktel u tim danima može vidjeti i na grobljima, gdje su poneki još hrabri – u kratkim rukavima, neki u jeans ili kožnim jaknama, dok su oni zimogrozni već izvadili bunde. No, nije ovdje riječ o odjevnim kombinacijama, niti o vremenskim prilikama, a ne radi se ni o klasičnom „kukanju” oko skupih cvjetnih aranžmana i svijeća. Da, tema jesu Svi sveti, ali iz one ljudske perspektive, gdje smo obavili razgovore s dvije Zadranke koje su nam pobliže dočarale kako ti dani izgledaju iz njihove perspektive. A one su, bome, totalno različite, tako da možemo reći da postoje dva skroz različita tipa posjećivanja bližnjih na blagdan Svih svetih.
Koliko kod vas traju sami dani pripreme ili sve kupujete na licu mjesta?
– Pripreme uglavnom počinju nekoliko dana prije Svih svetih. Tada se već razmišlja o tome koje ćemo cvijeće kupiti, koliko nam treba svijeća i lampiona te što sve treba pripremiti za odlazak na groblje. Ja volim to obaviti na vrijeme, da ne moram sve ostavljati za zadnji dan, kada su i gužve veće. Dio cvijeća i lampiona kupim unaprijed, a ponekad nešto i na samom groblju. Najčešće ako zaboravim, ali inače sve kupujem u velikim trgovinama. Naravno, treba otići i urediti grobove, očistiti ih, maknuti staro cvijeće i lišće te sve lijepo pripremiti. To nije posao koji se obavi u pet minuta, pogotovo kada imate više grobova o kojima se brinete – rekla je gospođa Bosiljka, a evo što kaže Lidija:
– Ne pripremam se danima unaprijed. Dan prije Svih svetih kupim nekoliko lampiona i manji buket cvijeća, a na groblju samo malo uredim grob. Nekad kupnju obavim i na sam dan, ako ne stignem ranije. Ne volim pretjerivati jer mislim da je važnije doći i prisjetiti se pokojnih nego kakvo ćemo cvijeće donijeti – rekla je.
Koliko groblja i grobova obilazite? Idete li samo najbližima ili za blagdan Svih svetih posjećujete i posljednja počivališta pokojnih prijatelja i poznanika?
– Uglavnom baš za taj blagdan obiđemo nešto više grobova. Najprije se, naravno, ide obitelji i bližnjima, a onda, kako se radi o takvom blagdanu, obiđemo i sve pokojnike koji su nam nešto značili. To ne radimo preko godine pa je to idealna prilika. Ne mora to uvijek biti velika gesta, dovoljno je zapaliti svijeću i zastati na trenutak. U ovim godinama čovjek se već nagledao odlazaka i sve više razmišlja o ljudima koji više nisu s nama. Zato mi je važno obići grobove onih koji su nam nešto značili. To je dio tradicije, ali i način da pokažemo poštovanje prema ljudima koje smo poznavali i voljeli. Često se to onda pretvori u cjelodnevni izlet jer, osim pokojnika koji su pokopani u Zadru, imamo i neke u okolici. Čak je to zadnje vrijeme sve raštrkanije pa nam stvarno uzme gotovo čitav dan. Znamo nekad negdje usput i stati na ručak pa nastavimo dalje – kaže Bosiljka, dok Lidija i njezina obitelj na sve to gledaju nešto drugačije:
– Obilazim samo dva groblja i na njima grobove najuže obitelji. Ne idem obilaziti sve koje sam poznavala niti mislim da je to potrebno samo zato što je blagdan. A bilo bi tu baš previše ljudi. Svatko ima svoj način na koji čuva uspomenu na ljude koji su mu bili važni, a meni je najbitnije posvetiti se svojim najbližima – poručila je.
I za kraj, koliko vam sve to oduzme vremena, ali i novca?
– Da, uzme baš dosta vremena, pogotovo zadnjih godina kada imamo sve više bližnjih pokojnika. Jer imamo grobove na različitim lokacijama, lako se dogodi da vam ode pola dana, a nekad i više, a što se novca tiče, danas ništa nije jeftino. Cvijeće, lampioni i aranžmani svake su godine sve skuplji. Već smo potrošili preko 100 eura. A gdje je još gorivo... U redu, to je jednom godišnje kada obiđemo sigurno preko 15 grobova, na svaki ode svijeća, ali ne i cvjetni aranžman. Ali mislim da ne treba pretjerivati s kupnjom jer nije stvar u tome koliko ćemo novca potrošiti, nego da se svojih pokojnih sjetimo i da im uredimo posljednje počivalište. Za mene je to prije svega izraz poštovanja i zahvalnosti – dodala je Bosiljka, a evo što za kraj kaže Lidija:
– Sve obavim za sat ili dva, ovisno o gužvi. Potrošim oko 20 do 30 eura na cvijeće i lampione. Mislim da se može lijepo urediti grob i bez velikih cirkusa. Ne smatram da se ljubav i poštovanje prema pokojnicima mjere količinom cvijeća ili novcem koji ćemo potrošiti – zaključila je.
Jasno je da se svatko s gubicima nosi na svoj način, a tako i s prisjećanjem na njih. Bilo da za pripremu izdvoje nekoliko dana ili tek sat vremena, svatko blagdan Svih svetih obilježava kako mu odgovara. Na kraju dana svima je zajedničko jedno – želja da se prisjete onih kojih više nema i sačuvaju uspomenu na njih. Jer kada se lampioni ugase, a cvijeće uvene, ostaje ono najvažnije – nositi pokojnike u srcu, sjećati ih se kroz razgovore, čuvati od zaborava i biti zahvalan za trenutke koje ste proveli zajedno. To je ono što se ugasiti ili uvenuti ne može.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....