U crkvi sv. Šime svečano misno slavlje: "Stjepan je istinski učenik Kristov, u ruke Gospodina položio je život i smrt"

Na blagdan sv. Stjepana prvomučenika, svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru u petak, 26. prosinca, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Crkva sv. Šime prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, prije nego je u tu crkvu, iz zadarske crkve Svete Marije Velike, bilo preneseno tijelo sv. Šime u 17. stoljeću.

– Nakon jučerašnje radosne proslave Kristova rođenja – Božića, Crkva nas danas vodi k svjedočanstvu života i vjere sv. Stjepana, prvog mučenika, kako bi nam jasno i nedvosmisleno pokazala da put Betlehema neizbježno vodi prema križu, ali i prema nebu koje se otvara onima koji ostaju vjerni do kraja. Križ, međutim, kako nam ga predstavlja Isus i sv. Stjepan kao i svi ostali mučenici tijekom povijesti, nije znak poraza ni negacija božićne radosti, nego njezino najdublje tumačenje: on je objava ljubavi koja ide do kraja, ljubavi koja se ne povlači pred patnjom, ne uzmiče pred nerazumijevanjem i ne prestaje ni onda kada je odbačena. Na križu se do kraja razotkriva tko je Bog – Bog koji ljubi bez uvjeta, bez računice i bez granica, Bog koji spašava čovjeka darom samoga sebe, započeo je nadbiskup dodavši kako je put od jaslica do križa jedinstveni put Božje ljubavi prema čovjeku. Sv. Stjepan, gledajući Raspetoga i Uskrsloga, razumije da križ nije kraj, nego pečat bezuvjetne ljubavi, i zato ima snage na tu ljubav odgovoriti ljubavlju vlastitog života.

– Slavimo, dakle, danas sv. Stjepana, čovjeka punog milosti i snage, ispunjenog Duhom Svetim, čovjeka koji je sav svoj život, ali i svoju smrt, položio u ruke Gospodina Isusa, kojega je prepoznao kao živoga i uskrsloga Gospodara povijesti i čovjekove sudbine. Stjepan je istinski učenik Kristov jer ne samo da propovijeda Evanđelje riječima i djelima, nego ga potvrđuje vlastitim životom i vlastitom krvlju, pokazujući da vjera nije tek izgovorena istina, nego stvarnost koja zahvaća cijelo biće, čovjeka, i svaki trenutak njegovog života.

U trenutku najveće tame, nasilja i nepravde, Stjepan ostaje slobodan u srcu jer je ispunjen Duhom Svetim, i upravo tada, dok ga kamenje pogađa, on ne misli na  mržnju svojih progonitelja, nego gleda otvorena nebesa i Isusa koji stoji zdesna Ocu, čime nam potvrđuje da Bog nikada nije daleko od onih koji mu ostaju vjerni. Mučeništvo svetoga Stjepana, dakle, nije suprotnost božićnoj radosti, nego njezino najdublje ispunjenje, jer dijete položeno u jaslice dolazi upravo zato da čovjeku otvori nebo i da mu pokaže da je ljubav jača od smrti, rekao je mons. Milan Zgrablić